Imre Kertész

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Imre Kertész
Imre Kertész (1929-) Hungarian writer II. by Csaba Segesvári.JPG
Imre Kertész u Szegedu 2007. godine
Rođenje 9. novembar 1929.(1929-11-09)
Budimpešta (Mađarska)
Smrt 31. mart 2016. (86 god.)
Budimpešta, Mađarska
Zanimanje pisac
Jezik mađarski
Nacionalnost mađarski Jevrej
Nagrade

Nobelova nagrada za književnost (2002)
Književna nagrada Brandenburga (1995)
Leipziška književna nagrada (1997)
Herderova nagrada (2000)
Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga (2001)
Hans Sahl-Preis (2002)

Nobelova nagrada za književnost (2002)

Imre Kertész (Budimpešta, 9. novembar 1929Budimpešta, 31. mart 2016), bio je mađarski književnik i preživjeli iz koncentracionog logora gdje je bio zarobljen tokom 2. svjetskog rata. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine i prvi je Mađar dobitnik te prestižne nagrade. U njegovim djelima se obrađuju teme holokausta kao i teme vezane za diktatore i ljudska prava.[1] Preminuo je 31. marta 2016. u svom domu u Budimpešti, nakon što je nekoliko godina bolovao od Parkinsonove bolesti.[2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Budimpešti 1929. Tokom 2. svjetskog rata biva deportiran u Koncentracioni logor Auschwitz, a nakon toga i u logor Buchenwald.[4] Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju. Između ostalog, prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.

Svoje najpoznatije djelo, Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, počinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. Ispričana je kao kvaziautobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. u režiji Lajosa Koltaija.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost iz 2002. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975.
  • Fijasko (A kudarc), 1988.
  • Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990.
  • Izviđač (A nyomkereső), 1977.
  • Engleska zastava (Az angol lobogó), 1991.
  • Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992.
  • Drugačiji ja: hronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997.
  • Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993
  • Trenuci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg a kivégzőoztag újratölt), 1998.
  • Izgnani jezik (A száműzött nyelv), 2001.
  • Likvidacija (Felszámolás), 2003.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Književna nagrada Brandenburga 1995.
  • Leipziška književna nagrada 1997.
  • Herderova nagrada 2000.
  • Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga 2001.
  • Hans Sahl-Preis 2002.
  • Nobelova nagrada za književnost 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nobelovac Imre Kertész preminuo u 86. godini Pristupljeno 6.4.2016.
  2. ^ Smrt Imrea Kertésza Pristupljeno 6.4.2016.
  3. ^ George Gomori, "Imre Kertész obituary"
  4. ^ Imre Kertész - Biografija Encyclopædia Britannica Pristupljeno 6.4.2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]