Idi na sadržaj

Indijska matematika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Indijska matematika se razvila na Indijskom potkontinentu[1] od 1200. p. n. e.[2] sve do kraja 18. vijeka. U klasičnom periodu indijske matematike (400 - 1200) su zabilježena značajna postignuća zahvaljujući učenjacima kao što su Aryabhata, Brahmagupta i Bhaskara II. Decimalni sistem brojeva koji se koristi danas[3] se prvi put koristio u indijskoj matematici.[4] Indijski matematičari su dali rani doprinos proučavanju koncepta nule kao broja,[5] negativnih brojeva,[6] aritmetike i algebre.[7] Uz to se u Indiji razvila i trigonometrija[8], uključujući savremene defincije sinusa i kosinusa.[9] Ti matematički koncepti su se kasnije prenijeli na Bliski istok, Kinu i Evropu[7] te bitno pridonijeli razvoju koncepata koji danas čine osnovu mnogih područja matematike.

Drevni i srednjovjekovni matematički tekstovi, svi napisani na sanskritu, najčešće su se sastojali od sutra u kojima su načela ili problemi izneseni u ekonomičnim stihovima kako bi ih učenik mogao što lakše upamtiti. Njih je slijedila druga sekcija koja se sastojala od komentara u prozi (ponekad nekoliko komentara od različitih učenjaka) koji su detaljnije obrazložili problem ili izložili njegovo rješenja. U proznom djelu forma (i njena memorizacija) nisu bili tako važni kao same ideje.[1][10] Sva matematička djela su se prenosila usmenom predajom sve do oko 500. p. n. e. a nakon čega su se prenosili i usmeno i preko rukopisa. Najstariji sačuvani matematički dokument na Indijskom kontinentu je rukopis iz Bakhshalija, otkriven godine 1881. u Bakhshaliju kraj Peshawara (moderni Pakistan) a koji datira iz 7. vijeka.[11][12]

Važno poglavlje u historiji indijske matematike bio je razvoj ekspanzije nizova za trigonometrijske funkcije (sinuse, kosinuse i obrnute trigonometrijske funkcije) od strane Keralske škole u 15. vijeku. Njihovo djelo, napravljeno dva vijeka prije otkrića infinitezimalnog računa u Evropi, je predstavljao prvi primjer stepenog reda.[13] Međutim, ona nije razvila koncepte diferencijala i integracije, niti ima neposrednih dokaza da su se ta dostignuća proširila izvan Kerale.[14][15][16][17]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Encyclopaedia Britannica (Kim Plofker) 2007, str. 1
  2. (Hayashi 2005, str. 360–361)
  3. Ifrah 2000, str. 346
  4. Plofker 2009, str. 44–47
  5. Bourbaki 1998, str. 46
  6. Bourbaki 1998, str. 49
  7. 1 2 "algebra" 2007. Britannica Concise Encyclopedia. Encyclopædia Britannica Online. 16. maj 2007.
  8. (Pingree 2003, str. 45)
  9. (Bourbaki 1998, str. 126)
  10. Filliozat 2004, str. 140–143
  11. Hayashi 1995
  12. Encyclopaedia Britannica (Kim Plofker) 2007, str. 6
  13. Stillwell 2004, str. 173
  14. Bressoud 2002, str. 12
  15. Plofker 2001, str. 293
  16. Pingree 1992, str. 562
  17. Katz 1995, str. 173–174

Izvori

[uredi | uredi izvor]