Indoarijanski jezici

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Karta rasprostranjenosti indoarijskih jezika

Indoarijanski jezici su podgrupa indoiranskih jezika, koji pripadaju porodici indoevropskih jezika. Oni se također nazivaju indijskim jezicima. Početkom 21. vijeka indoarijanskim jezicima govori više od 800 miliona ljudi, prije svega u Indiji, Bangladešu, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanci. [1]

Podjela[uredi | uredi izvor]

Stari indoarijanski jezici[uredi | uredi izvor]

Lingvisti uglavnom prepoznaju tri glavne podjele indoarijanskih jezika: stari, srednji i novi (ili moderni) indoarijanski. Te podjele su prvenstveno lingvističke prirode i imenovani su po redosljedu u kojem su se prvobitno pojavljivali, sa kasnijim podjelama koje više koegzistiraju nego što u potpunosti zamjenjuju ranije jezike.

Stari indoarijanski uključuje različite dijalekte i lingvističke države koje su već ranije navedene sa sanskritom kao zajedničkim jezikom. Najstariji indoarijanski jezik se nalazi u vedskim Hindu svetim tekstovima koji datiraju oko 1500. p. n. e.. Postoji jasna razlika između vedskog i post-vedskog sanskrita s tim što prvi ima određene jezičke sastave koji su u potonjem jeziku uklonjene. Gramatičar Panini (živio između 5.-6. vijeka p. n. e.) na odgovarajući način pravi razliku između korištenja jezika kod svetih tekstova (chandas, lokativ: chandasi)-koje je vedsko korištenje i ono što se dešavalo u govornom jeziku (bhāṣā, lokativ: bhāṣāyām) u njegovo vrijeme. Postoje i ostale razlike u okviru samog jezika, tako da jezički stručnjaci govore o Klasičnom sanskritu i Epskom sanskritu. [1]

Srednji indoarijanski jezici[uredi | uredi izvor]

Srednjim indoarijanskim jezicima pripadaju dijalekti sa natpisa iz 3. vijeka p. n. e. do 4. vijeka n. e., kao i razni književni jezici. "Apabhraṃśa" dijalekti predstavljaju najnoviju fazu razvoja srednjih indoarijanskih jezika. Iako su svi srednji indoarijanski jezici su uključeni pod imenom "prakrit", uobičajeno je da se govori o "prākrits" razlikujući ga od "apabhraṃśa".

Neizvjesnosti u vezi pravca indoarijanske migracije otežava određivanje područja tzv. proto-indoarijanskog jezika, predaka svih poznatih indoarijanskih jezika. Sve što se može reći sa sigurnošću je da su ljudi koji su koristili ovaj jezik na indijskom potkontinentu prvo naselili područje koje čini veći dio današnje Punjab države u Indiji, pokrajine Punjab u Pakistanu, Haryana u gornjim tokovima rijeka Gang i Yamuna u državi Uttar Pradesh. Struktura proto-indoarijanskog jezika mora da je bila slična onoj ranih vedskih jezika, iako sa varijacijama u dijalektu. [1]

Novi indoarijanski jezici[uredi | uredi izvor]

Moderni indoarijanski jezici imaju veliki broj govornika u Indiji, iako im nedostaje službeno priznanje. Svaki od glavnih državnih jezika ima nekoliko dijalekata pored standardnog dijalekta usvojenog u službene svrhe. Hindi ima ne samo dijalekte nego i nekoliko varijanti prema maternjem jeziku tog područja, kao npr, Hindi kojim se govori u području oko grada Bombaya i Hindi kojim se govori u području oko grada Kalkute.

Mnogi novi indoarijanski jezici imaju službeni status izvan Indije. Urdu koji je napisan perzijsko-arapskim pismom je službeni jezik u Pakistanu, kojim govori većina stanovništva bilo kao maternji ili kao drugi jezik. Strukturalno i historijski Hindi i urdu su jedno, iako su sada službeni jezici različitih zemalja, piše se različitim pismima, i razvija se na različite načine. Izraz Hindi (također hindvī) je poznat još od 13. vijeka. Izraz zabān - e- Urdu "carski jezik" ušao je u upotrebu u 17. vijeku. Na jugu urdu je korišten od strane muslimanskih osvajača u 14. vijeku.

Bangla je službeni jezik Bangladeša, gdje ima oko 107 miliona stanovnika kojima je ovaj jezik maternji. Ovaj broj se gotovo udvostručuje kada se uključe oni koji govore Bangla kao drugi jezik su. Nepalski je službeni jezik Nepala, gdje ima oko 11.100.000 govornika. Nepalskim također govori 3-4.000.000 stanovnika u Himalaja regiji zapadno od Nepala. Sinhala (cejlonski ) ima oko 13.500.000 govornika u Šri Lanki, gdje je bio službeni jezik od 1956. godine. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d http://www.britannica.com/EBchecked/topic/286348/Indo-Aryan-languages


Globe of letters.svg Nedovršeni članak Indoarijanski jezici koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: