Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini
| Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini | |
|---|---|
 | |
| Autor | Diego Velázquez ili Juan Bautista del Mazo |
| Godina | 1660. |
| Tip | Ulje na platnu |
| Dimenzije | 212 cm × 147 cm |
| Lokacija | Muzej Prado, Madrid |
Infanta Margareta Terezija u ružičastoj haljini jest ulje na platnu, portret Margarete Terezije Kastiljske iz 1660. čiji je autor španski slikar Diego Velázquez. Međutim, njegova identifikacija kao autora ovog djela nije sigurna. Sada je u Muzeju Prado u Madridu.
Obično se smatra posljednjim radom u njegovom opusu, s haljinom koju je naslikao Velázquez i glavom (ostavljenom nedovršenom nakon Velázquezove smrti) i dnom zavjese koje je završio njegov učenik Juan Bautista Martínez del Mazo. Međutim, skorašnje studije stručnjaka sugerišu da je moguće da je ovo djelo u potpunosti naslikao Mazo. Muzej Prado trenutno pripisuje ovu sliku Mazu.
Predmet slike je članica kraljevske porodice koju je Velázquez najčešće portretirao i koja se također pojavljuje na njegovim slikama Male dvorske dame i Infanta Margareta Terezija u plavoj haljini. U posljednjim godinama života provodio je duge periode izrađujući njene portrete koji su slani na austrijski dvor iz političkih razloga i kao odgovor na određene bračne aranžmane između dva dvora. Infanta Margareta Terezija u plavoj haljini još je u Beču, kao i druga dva njena portreta iz 1652. i 1653, kad je imala godinu ili dvije, u srebrnoj i ružičastoj haljini. Replika potonje s varijacijama čuva se u palači Liria u Madridu iako se to djelo pripisuje drugom slikaru.
Historija[uredi | uredi izvor]
Do 19. stoljeća slika je pogrešno opisivana kao portret infante Marije Terezije od Španije, kćerke kralja Filipa IV iz njegovog prvog braka (s Izabelom Burbonskom), a kasnije suprugom Luja XIV. U katalogu Pedra de Madraza, slikara i tadašnjeg direktora Prada, iz 1872. i dalje je pogrešno identifikovana na ovaj način. Kasnije istraživanje je otkrilo da je zapravo riječ o Margareti Tereziji Kastiljskoj, koja je bila dijete iz drugog braka kralja Filipa IV, s Marijanom Austrijskom.
Ovom djelu posebno su se divili impresionisti, kao i slikari iz kasnijih pokreta zbog lahkoće poteza.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- L. Cirlot (ed.), Museo del Prado II, Col. "Museos del Mundo", 7. tom, "Espasa", 2007; ISBN 978-84-674-3810-9, str. 43.
- Muzej Prado, Pintura española de los siglos XVI y XVII, Enrique Lafuente Ferrari, "Aguilar S. A.", 1964.
