Inicijator radikala

Inicijatori radikala – u hemiji – su supstance koje mogu proizvesti spojeve radikala, pod umjerenim uvjetima i promovirati reakciju stvaranja radikala. Takvi spojevi općenito imaju slabe veze, sa malim energijama disocijacije veze. Ovi pokretači se primjenjuju u industrijskim procesima, kao što je sinteza polimera. Tipski primjeri su molekule halogena, azo spojevi i organski i neorganski peroksidi.^[1]^[2]

Glavni tipovi inicijacijske reakcije

Halogeni su, relativno lahko, podložni homolitskoj razgradnji. Hlor, naprimjer, daje dva hlorna radikala (Cl•) putem ozračivanja ultraljubičaste svjetlosti. Ovaj proces se upotrebljava za hlorinaciju alkana.
Azo spojevi (R-N=N-R') može biti prekursor dva ugljik-centrirana radikala (R• and R'•) i dušikovog gasa pri zagrijavanju i/ili zračenjem. Naprimjer, For example, AIBN i ABCN daju odgovarajuće izobutironitril i cikloheksanekarbonitrilske radikale.

Svaki organski peroksidi ima peroksidnu vezu (–O-O–), koja je očito podijeljena i daje radikale sa kisikovi m centrom. Oksil radikali su nestabilni pa se vjeruje da se transformiraju u relativno stabilni radikal sa centralnim ugljikom. Primjerice, di-tert-butil peroksid (^tBu OO^tBu) daje dva t-butanoil radikala (^tBu O•) i radikale koji postaju metilni (C[vodik|H]]₃•) , uz gubitak acetona. Benzoil peroksid ((Ph C OO)₂) generira benzoiloksil radikale (Ph C OO•), od kojih svaki gubi ugljik dioksid i pretvara se u fenill radikal (Ph•). Methil etil keton peroksid je također uobičajen , a aceton peroksid se također rijetko koristi kao inicijator radikala.
Neorganski peroksidi djeluju analogno organskim peroksidima. Mnogi polimeri često nastaju od alkema, uz inicijaciju peroksidisulfatnim solima. U rastvoru, peroksidisulfat disocira u sulfatne radikale:^[3]

[O₃SO-OSO₃]²⁻

{\overrightarrow {\leftarrow }}

2 [SO₄]⁻

Sulfatni radikal dodaje jedan alken, formirajući sulfat esterske radikale, odnosno ^.CHPhCH₂OSO₃⁻, koji dalje dodaju alkene formairanjem C-C veza. Na ovaj način se dobijaju mnogi stirenski i fluoroalkenski polimeri.

U transferu atoma polimerizacije radikala (ATRP), ugljik-halidi reverzibilno stvaraju organske radikale, u prisustvu katalizatora, tranzicijskog metala

Sigurnost

Neki inicijatori radikala, kao pso su azo spojevi i peroksidi, često su nestabilni: moraju se čuvati na hladnom mjestu.

Također pogledajte

Reference

↑ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.
↑ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑ Jakob H., Leininger S., Lehmann T., Jacobi S., Ullmann S. G. Peroxo Compounds, Inorganic. doi:10.1002/14356007.a19_177.pub2.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nevaljani nazivi, npr. možda ih je previše

Vanjski linkovi

[Volet&Volet-1] Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.

[Bajrović-2] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[<"-3] Jakob H., Leininger S., Lehmann T., Jacobi S., Ullmann S. G. Peroxo Compounds, Inorganic. doi:10.1002/14356007.a19_177.pub2.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nevaljani nazivi, npr. možda ih je previše

[1]

[2]

[3]