Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Institut za genetičko inženjerstvo
i biotehnologiju
Logo-Ingeb.jpg
SkraćenicaINGEB
PrethodnikCentar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Datum osnivanja28. februar 1988.
VrstaJavna ustanova
StatusAktivan
Glavno sjedišteUlica Zmaja od Bosne 8
Kampus, objekat 10
BA-71000 Sarajevo
43°51′22″N 18°23′51″E / 43.856029°N 18.397563°E / 43.856029; 18.397563Koordinate: 43°51′22″N 18°23′51″E / 43.856029°N 18.397563°E / 43.856029; 18.397563
Jezikbosanski
Glavni organVijeće INGEB-a
Br. zaposlenih32
Veb-sajtingeb.unsa.ba

Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, poznat i po skraćenici INGEB, javna je bosanskohercegovačka naučna ustanova, članica Univerziteta u Sarajevu (UNSA).[1] Afilijacijski je centar Međunarodnog centra za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (International Center for Genetic Engineering and Biotechnology – ICGEB), koji je osnovan kao specijalni projekat UN organizacije za industrijski razvoj (UNIDO – United Nations Industrial Development Organization)[2][3] Osnovan je pod nazivom: „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju“ 1988. godine[4][5][6] uz podršku Vlade SR BiH, ANUBiH i velikih bosanskohercegovačkih privrednih sistema.[7] Aktom osnivanja, povjerena mu je funkcija kreatora i nosioca sveukupnog naučnog i stručnog rada u razvoju genetičkog inženjerstva i na njemu bazirane biotehnologije u BiH.[6][8][9] Odgovarajućim zakonskim aktom, Skupština RBiH je 1993,[10] početkom rata u BiH, preuzela pravo osnivača ove institucije, a kasnije, 1999, pravo osnivača INGEB-a (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo je Kanton Sarajevo.[11]

Historija[uredi | uredi izvor]

Biotehnologiju na bazi genetičkog inženjerstva, kao jednu od tri najpropulzivnije komponente tekućeg naučno-tehnološkog napretka,[12][13][14] nadležni državni organi su svojevremeno uvrstili u prioritete Strategije i Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH. Kao najracionalnija forma otjelovljenja usvojene istraživačke orijentacije, u tadašnjem sistemu finansiranja nauke, osnovana je institucija - nosilac razvoja ove oblasti u BiH: Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1988.), a u okviru realizacije Društvenog cilja VI (Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologija na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci).[6][8][15][16] U periodu od 1988 do 1991. obezbijeđena su krucijalna sredstva za nabavku i instaliranje kapitalne opreme. Paralelno je tekao i proces integrisanja kadrovskih, tehničkih i drugih bitnih potencijala za uspješan i efikasan rad Centra u skladu sa definisanim programskim ciljevima[6][17][18][19] i dugoročnim projekcijama istraživanja u pripadajućim oblastima nauke i tehnologije.[6][15][20][21][22] Rat u Bosni i Hercegovini je izazvao teško sagledive posljedice i u razvoju genetičkog inženjerstva (i na njemu bazirane biotehnologije) kako materijalno, tako i kadrovski. U ratnim uvjetima, poduzet je niz aktivnosti na očuvanju organizaciono-funkcionalnog integriteta Centra, osposobljavanju za rad u ratnim uvjetima te stvaranju osnovnih uvjeta za što uspješniji nastavak djelovanja u poratnom periodu.[6][23] Odgovarajućim zakonskim aktom (Službeni list RBiH 4/93), Skupština RBiH je (1993.) preuzela pravo osnivača ove institucije i odredila joj status javne naučne ustanove “Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo”.[10] Kasnije je Zakonom o visokom obrazovanju, pravo osnivača Instituta (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo Kanton Sarajevo (1999).[11] Nakon završetka rata, značajna vlastita i druga međunarodna sredstva, investirana su u adaptaciju prostorija Instituta koji se do 2007. godine nalazio u Ulici Kemalbegova 10. Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju sa Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP),[24][25] međunarodna zajednica je u adaptaciju prostora i nabavku visokosofisticirane opreme uložila preko 1.050.000 $. Kao partnerska institucija ICMP-u, INGEB je značajno doprinio utemeljenju i razvoju projekta Identifikacije žrtava rata u BiH, a u Institutu je realizirano i prvo profiliranje skeletnih ostataka koje je rezultiralo uspješnom identifikacijom. Od 2004, ICMP samostalno nastavlja aktivnosti na identifikaciji žrtava rata, dok se u Institutu, na bazi stečenih iskustava, nastavlja realizacija započetih ali i novih naučno-istraživačkih projekata u oblasti DNK analize kao i ostalih oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva, citogenetike, bioinformatike te humane i populacione genetike. Razvija i respektabilnu izdavačku djelatnost u pripadujućim naučnoistraživačkim oblastima.[26][27][28][29][30][31][32][33] Te aktivnosti se organizuju u saradnji sa brojnim institucijama Univerziteta u Sarajevu, ali i sa uglednim međunarodnim centrima. Istovremeno, Institut (kadrovski, prostorno i infrastrukturno) učestvuje u realizaciji dodiplomske i postdiplomske nastave iz oblasti genetike na Univerzitetu u Sarajevu,[1] Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu[34] i na unverzitetu Burch.[35] U Institutu su 2005. oformljene posebne laboratorije, kao organizaciono-funkcionalne jedinice specifičnog istraživačkog i ekspertnog profila. Kadrovski i materijalni kapaciteti pojedinih laboratorija su se fleksibilno mijenjali i prilagođavali dolazećim potrebama i mogućnostima i zahtjevima tekućih naučno-istraživačkih aktivnosti.[6]

Otvaranjem procesa denacionalizacije i privatizacije ispostavilo se da je Katolički Školski Centar izvorni vlasnik zgrade u kojoj je smješten Institut, što je nametnulo problem njegovog izmještanja sa početne lokacije. U julu 2007. Institut se privremeno smjestio u iznajmljeni prostor,[36] da bi se konačni, namjenski smještaj ostvario januara 2012. u Kampusu Univerziteta u Sarajevu, a zahvaljujući podršci Rektorata UNSA i nadležnog ministarstva Kantona Sarajevo. Ovim činom su riješeni dugogodišnji problemi prostornog smještaja i statusa Instituta, čime su stvorene realne osnove za uspješno ostvarivanje dugoročnih projekcija razvoja i povjerenih osnivačkih funkcija u pripadajućim naučnim oblastima.[1]

Djelatnost[uredi | uredi izvor]

Djelatnost Instituta obuhvata sveukupni naučni i stručni rad u ostvarivanju funkcije nosioca razvoja genetičkog inženjerstva i na njemu bazirane biotehnologije u BiH, a naročito:

  • fundamentalna istraživanja u oblasti genskog (DNK), hromosomskog i genomskog inženjerstva,
  • fundamentalna istraživanja u početnim fazama razvoja, projektovanja i transfera biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva,
  • kreativno učešće u programiranju dugoročnih projekcija razvoja biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u BiH,
  • koordiniranje naučno-istraživačkih i stručnih aktivnosti u stvaranju uvjeta za realizaciju prioritetnih pravaca razvoja genetičkog inženjerstva i biotehnologije u BiH,
  • realizacija strateških segmenata Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije za potrebe proizvodnje hrane, medicine i farmacije, šumarstva i hortikulture, zaštite životne sredine i srodnih područja,
  • edukacija kadrova za genetičko-inženjerska i molekularno-genetička istraživanja,
  • edukacija kadrova za praćenje razvoja i transfer genetičkog inženjerstva i biotehnologije, u bosanskohercegovačkim i međunarodnim razmjerima,
  • analize i ekspertske studije u sistemu kontrole kvaliteta životne i radne sredine, životnih namirnica, lijekova, higijenskih, kozmetičkih, zaštitnih i drugih sredstava,
  • kreiranje i realizacija kontrole GMO i sistema biosigurnosti,
  • saradnja sa odgovarajućim institucijama u oblasti genetičke konsultacije, medicinske dijagnostike, forenzičke i medikolegalne prakse,
  • obavljanje odgovarajućih istraživačkih, edukacijskih i ekspertnih usluga pravnim i fizičkim licima u oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva i biotehnologije te biosigurnosti,
  • koordinacija organizacionog i funkcionalnog povezivanja i saradnje sa kompetentnim inostranim institucijama u kreiranju istraživačkih programa i ostvarivanju istraživačke i edukativne funkcije,
  • izdavanje naučnih i stručnih publikacija, i
  • drugi komplementarni oblici naučnog i stručnog rada (prema sopstvenim programima, po ugovoru ili nalogu osnivača)[6].

Upravna struktura[uredi | uredi izvor]

Pored direktora, upravljačko-stručnu strukturu INGEB-a su činili Naučno vijeće, Upravni odbor i Nadzorni odbor. Uspostavljanjem integrisanog Univerziteta u Sarajevu, odgovarajuće nadležnosti su prenesene na kompetentne organe UNSA, uz autonomno djelovanje Vijeća Instituta.

Direktori Centra / Instituta[uredi | uredi izvor]

Organizacione jedinice – laboratorije[uredi | uredi izvor]

  • Laboratorija za bioinformatiku i biostatistiku
  • Laboratorija za citogenetiku i genotoksikologiju
  • Laboratorija za forenzičku genetiku
  • Laboratorija za GMO i biosigurnost hrane
  • Laboratorija za humanu genetiku
  • Laboratorija za molekularnu genetiku prirodnih resursa

Naučni i stručni saradnici[uredi | uredi izvor]

Vanjski saradnici[uredi | uredi izvor]

Institucionalna saradnja[uredi | uredi izvor]

Međuinstitucionalna saradnja u BiH[uredi | uredi izvor]

Univerzitet u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Univerzitet u Banjaluci[uredi | uredi izvor]

Vanuniverzitetske institucije[uredi | uredi izvor]

Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]

Udžbenici, knjige i priručnici[uredi | uredi izvor]

  • Gözükirmizi N., Kazan K., Ari Ş., Bajrović K., Gürel F., Çobanoğlu G., Büyükkeskin R., Arican E. (1993): Bitki Biyoteknoloji Doku Kültürü ve Moleküler Uygulamalar. Kurs Kitabi: 8-12, MAM Gen Mühendisliği ve Biyoteknoloji Araştirma Ensttitüsu, Gebze Kocaeli (Turkey).
  • Müller W.E.G., Spreitzer I., Milanović S., Schröder H.C., Rinkevich B., Gamulin V., Bretting H. (1994): Identification and characterization of S-type lectins from the marine sponge Geodia cydonium. In: Van Soest B.W.M, Van Kempen T.M.G., Braekman J-C. , Eds : Sponges in Time and Space: Biology, Chemistry, Paleontology, 339-393. A.A. BaIkema, Rotterdam – Brookfield (Netherlands).
  • Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
  • Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
  • Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
  • Marjanović D., Dobrača I. i Drobnič K. (2005): Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
  • Sofradžija A., Muzaferović Š. (2007): Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog. INGEB, Sarajevo, Bosna I Hercegovina.
  • Međedović S., Parić A., Pustahija F., Hindija J. (2006) Uvod u biljnu fiziologiju, Šumarski fakultet; Univerzitet u Sarajevu, (BIH).
  • Oruč L., Kapur L. (2007) Genetika upotrebe i zloupotrebe psihogenih supstanci. In Cerić I, Mehić-Basara N., Oruč L., Salihovic H. (Ed.) (2007) Zloupotreba psihoaktivnih supstanci i lijekova. Medicinski fakultet, Sarajevo (BiH).
  • Primorac D, Marjanović D i saradnici (2008): Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, Medicinska naklada, Zagreb (Hrvatska).
  • Marjanović D., Primorac D., Hadžiselimović R. (2008): Naseljavanje Bosne i Hercegovine: Raznolikost Y-vezanih molekularnih biljega u referentnom uzorku bosansko-hercegovačkoga stanovništva. Poglavlje knjige - Vjera Crkve bosanske. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, (Hrvatska).
  • Ibrulj S, Haverić S, Haverić A. (2008) Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo (BiH).
  • Marjanović D, Primorac D (2009). Molekularna forenzična genetika. INGEB, Sarajevo (BiH)
  • Marjanović D., Primorac D. i saradnici (2013): Forenzična genetika: teorija i aplikacija. Naučna i stručna knjiga Lelo doo, Sarajevo (BiH).
  • Primorac D., Kapur Pojskić L., Marjanović D. (2013): Genetika depresije. Poglavlje knjige – Serotonin i depresija, ProMente, Zagreb (Hrvatska).
  • Pustahija F., Parić A., Karalija E., Čakar J. (2013): Propagacija biljaka kulturom in vitro – laboratorijski praktikum. Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo (BiH).
  • Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo (BiH).
  • Trkulja Vojislav, Bajrović K., Vidović S., Ostojić I., Terzić R., Ballian D., Subašić Đ., Mačkić S., Radović R., Čolaković A. (2014). Genetski modificirani organizmi (GMO) i biosigurnost. Uprava B&H za zaštitu zdravlja bilja & Agencija za sigurnost hrane BiH.
  • Trkulja V., Bajrović K., Vidović S., Ostojić I., Terzić R., Ballian D., Subašić Đ., Mačkić S., Radović R., Čolaković A. (2014). Priručnik za uzorkovanje reprodukcijskog materijala bilja i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od genetski modificiranih organizama (GMO). Agencija za sigurnost hrane BiH & Uprava B&H za zaštitu zdravlja bilja. (BiH)
  • Kalamujić Stroil, B., Dorić, S., Pojskić, N., Lukić Bilela, L. (2018): Primjenjena bioinformatika – Praktikum, INGEB, Sarajevo. (BiH)
  • Haverić, S., Haverić, A., Hadžić, M. (2018): Genotoksikologija, INGEB, Sarajevo. (BiH)
  • Lojo-Kadrić, N., Pojskić, N., Pojskić, L. (2018): Laboratorijske tehnologije u molekularnoj biologiji, INGEB, Sarajevo. (BiH)
  • Hadžiselimović, R. (2018): Bioantropologija - Rod Homo u prostoru i vremenu, INGEB, Sarajevo. (BiH)
  • Monografija, Prvih 30 godina Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2018, INGEB, Sarajevo. (BiH)
  • Šljuka S., Sarač Halilović A., Mušanović J., Hadžiselimović R. (2020): Bioantropološki repetitorij i praktikum. PMF UNSA.

INGEB-ove nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Ingebov heliks 1988.

Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, od 2018. godine dodjeljuje stilizirani alfa heliks (Ingebov heliks 1988.), kao najveću povremenu nagradu za doprinos razvoju i afirmaciji ove ustanove.

Ingebov heliks 1988. je stilizirani metalni model strukture DNK na drvenom kvadarskom postolju, na koje se stavlja prigodna pločica sa logom Instituta i odgovarajućim podacima o zaslugama za priznanje i o njegovom dobitniku

Pored toga, Ingeb dodjeljuje i nagrade pod nazivom:

  • Ingebova plaketa

Plaketa Instituta se štampa na kvalitetnom 200 g papiru dimenzija 42x29,7 cm, a njen sadržaj čine naziv i znak Instituta, naziv priznanja, ime i prezime fizičkog lica odnosno pravnog lica, kratko obrazloženje Vijeća Instituta o dodjeli Plakete Instituta, broj i datum izdavanja te potpis direktora Instituta.

  • Ingebova nagrada za inovativnost

"Nagrada za inovativnost se štampa na kvalitetnom 200 g papiru dimenzija 42x29,7 cm, a njen sadržaj čine naziv i znak Instituta, naziv priznanja, ime i prezime fizičkog lica odnosno pravnog lica, kratko obrazloženje Vijeća Instituta o dodjeli te nagrade, broj i datum izdavanja te potpis direktora Instituta."[37]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c http://www.unsa.ba Statut UNSA. UNSA, Sarajevo
  2. ^ http://www.icgeb.org Institute for Genetic Engineering and Biotechnology
  3. ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/bih-pristupila-medjunarodnom-centru-za-geneticki-inzenjering-i-biotehnologiju/050209008.
  4. ^ Smajlović Z. (1987): Osnivanje Centra za genetičko inženjerstvo i biotehnoloiju – Korak u budućnost. „SBS“, str. 10, Sarajevo.
  5. ^ Univerzitet u Sarajevu (1988). Odluka o osnivanju Radne organizacije „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo“ u osnivanju. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  6. ^ a b c d e f g h Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  7. ^ Konzorcijum za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987): "Samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava za realizaciju projekta pokretanja i razvoja naučno-istraživačkog rada u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije u SR BiH", Sarajevo
  8. ^ a b Hadžiselimović, R. Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Aneks Izvedbenog projekta. Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  9. ^ Osmanagić, M. Ur. (1989). "Tehnologija i razvoj", Edicija Jugoslavija u razvoju, Jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
  10. ^ a b Službeni list Republike Bosne i Hercegovine (1993). "Odluka o preuzimanju prava osnivača prema Centru za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", Službeni list RBiH, Godina II, broj 4, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  11. ^ a b "Zakon o visokom obrazovanju", Službene novine KS, Godina IV, Broj 17, str. 656-666, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  12. ^ Old, R.W., Primrose, S.B. (1980). "Principles of Gene Manipulation – An Introduction to Genetic Engineering", 2th edition, University of California Press, Berkeley and Los Angeles, USA
  13. ^ Berberović, LJ., Ur. (1984.). "Naučni skup: Genetičko inženjerstvo i biotehnologija", ANUBiH, Posebna izdanja: Knjiga 75, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 12, ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  14. ^ Lewin, B. (1985). "Genes", 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
  15. ^ a b Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Izvedbeni projekat, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  16. ^ Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Usaglašeni aneks Izvedbenog projekta, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  17. ^ ANUBiH (1987). "Naučno–stručni kolokvij o Izvedbenom projektu Društvenog cilja VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci (stenografske bilješke)", ANUBiH, Naučne komunikacije XII, Komisija za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  18. ^ Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987). "Elaborat o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja Radne organizacije Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo", CGIB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  19. ^ Osmanagić, M., Ur. (1987). Hrana i razvoj, Edicija Jugoslavija u razvoju, jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
  20. ^ Lewin, B. (1985). Genes, 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
  21. ^ Nicholl, D. S. T. (1994). "An Introduction to Genetic Engineering", Cambridge University Press, Cambridge
  22. ^ Barnum, S. R. (1998). "Biotechnology", Wadsworth Publishing Company, Toronto
  23. ^ Univerzitet u Sarajevu (2007). "1479 dana opsade Univerziteta u Sarajevu – Dokumentarni presjek o događajima 1992-1995", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, str. 39-40, UNSA, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  24. ^ [[ICMP|International Commission on Missing Persons (ICMP), Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) (2002.). "Memorandum of Understanding", International Commission on Missing Persons and Institute for Genetic Engineering and Biotechnology – Memorandum o razumijevanju između Međunarodne komisije za nestala lica bivše Jugoslavije i Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  25. ^ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008.). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  26. ^ Bajrović, K., Jevrić-Čaušević, A., Hadžiselimović, R. (2005). "Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  27. ^ Hadžiselimović, R. (2005). " Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  28. ^ Hadžiselimović, R., Pojskić, N. (2005). "Uvod u humanu imunogenetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  29. ^ Marjanović, D., Dobrača, I., Drobnič, K. (2005). " Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  30. ^ Sofradžija, A., Muzaferović, Š. (2007). "Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  31. ^ Ibrulj, S., Haverić, S., Haverić, A. (2008). "Citogenetičke metode-Primjena u medicini", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  32. ^ Marjanović, D., Primorac, D. (2009). "Molekularna forenzična genetika", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  33. ^ Kapur-Pojskić, L., Oruč, L., Kurtović-Kozarić, A., Pojskić, N. (2013). "Uvod u psihijatrijsku genetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  34. ^ http://www.ius.edu.ba/
  35. ^ http://ibu.edu.ba/
  36. ^ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008): "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  37. ^ Pravilnik o priznanjima i nagradama instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo, 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]