Interregnum

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Interregnum (latinski: inter - između, regnum - kraljevstvo, kraljevanje) je latinski naziv za međuvlašće, odnosno kratkotrajan period između dvije državnopravne vladavine. Glavno značenje riječi, koje je i danas najčešće, jeste period između vladavina dva monarha.

Interregnum je normalna pojava kod izbornih monarhija (npr. Sveto Rimsko Carstvo) i pontifikata, te se javlja redovno između vladavine dva monarha ili pontifikata dvojice papa. Od smrti pape do izbora njegovog nasljednika traje interregnum koji se još naziva sede vacante.

S druge strane, interregnum je izuzetan slučaj kod monarhija kod kojih osoba nasljeđuje krunu u trenutku smrti svoga prethodnika. U Kraljevini Danskoj, naprimjer, do interregnuma bi došlo jedino ako bi svih jedanaest osoba u nasljednom nizu umrlo ili izgubilo pravo nasljedstva, a u Ujedinjenom Kraljevstvu ukoliko bi se isto desilo s nekoliko hiljada ljudi. Interregnum bi u tom slučaju bio okončan izborom neke osobe za monarha ili proglašenjem republike.

Historijski primjeri[uredi | uredi izvor]

Navedeni su primjeri međuvlašća kada ono nije uobičajeno u historiji te zemlje:

Bosansko kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

U srednjovjekovnom Bosanskom kraljevstvu interregnum je nastupio smrću Stjepana Dabiše 1395. godine. Poslije smrti kralja Stjepana Dabiše bosanski sabor je odlučio da ne imenuje novog vladara zbog obaveza koje je na sebe preuzeo umrli kralj, odnosno kako bi izbjegli dolazak ugarske kraljice Marije, unuke bana Stjepana II, i njenog supruga Žigmunda na bosansko prijestolje. Da bi konsolidovali svoje redove, dobili na vremenu i izbjegli revolt Anžuvinaca, vladarske ovlasti su bile prepuštene Dabišinoj udovici Jeleni Gruboj. Jelena Gruba je stoga vladala de jure kao regent, ali de facto kao monarh, te se stoga uglavnom ubraja u bosanske monarhe. Interregnum u Bosni je trajao tri godine. Godine 1398. interregnum je okončan izborom Stjepana Ostoje za kralja Bosne.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]