Irene Adler

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Irene Adler
Prvo pojavljivanje "Skandal u Bohemiji"
Kreator lika Arthur Conan Doyle
Informacije
Zanimanje Operna pjevačica
Nacionalnost Amerikanka

Irene Adler je fiktivni lik iz priča Arthura Conana Doylea o slavnom detektivu Sherlocku Holmesu. Prvi, ali i jedini put pojavila se u priči "Skandal u Bohemiji", objavljenoj u julu 1891. Iako se pojavila u tek jednoj priči, Adler je stekla kultni status unutar franšize te se u derivativnim djelima često koristila kao Holmesova potencijalna ljubav, mada je u originalnoj priči jasno naglašeno kako Holmes ne posjeduje nikakve romantične emocije prema njoj već se divi samo njenoj snalažljivosti i inteligenciji.

O njenom životu saznajemo tek iz jedne Doyleove priče. Rođena je u New Jerseyu 1858, a slavu je stekla kao kontraalt u opernim kućama u Milanu i Varšavi, što govori kako je bila jako dobra pjevačica. Boraveći u Varšavi, nakratko je bila ljubavnica grofa Wilhelma Gottsreicha Sigismonda von Ormsteina, češkog prestolonasljednika, koji ju je opisao kao "poznatu pustolovku" (tada često korišten eufemizam za kurtizanu) te kao osobu koja ima "lice najljepše žene i um najodlučnijeg muškarca". Afera se završila kad se Von Ormstein vratio u Prag, nakon čega se Adler, tada u svojim kasnim 20-ima, povukla iz opere i preselila u London. 20. marta 1888. Von Ormstein je unajmio Holmesa da od Adler ukrade sve dokumente koji svjedoče o njihovoj aferi i koji bi mogli kompromitirati njegov brak sa skandinavskom princezom. Koristeći se prerušavanjem i lukavstvom, Holmes uspijeva saznati lokaciju traženih dokumenata, ali ih ne uspijeva pribaviti. Adler se, u međuvremenu, udala za Godfreya Nortona te su njih dvoje planirali zajednički put, što je značilo da je Holmesu ostalo jako malo vremena na raspolaganju. Prije nego je detektiv pribavio potrebne dokumente Adler ga je prozrela i otputovala. Večer prije preobukla se u muškarca te prošetala ispred Holmesovih vrata dok je on još bio prerušen, rekavši mu: "Laku noć, g. Holmese." Sljedećeg jutra Holmes je dobio pismo u kojem Irene Adler-Norton objašnjava kako ga je nadmudrila i kako je dokumente sačuvala ako bi je Von Ormstein pokušao ucijeniti te da ih nema namjeru iskoristiti. Holmes je od grofa, kao naknadu za rješavanje slučaja, zatražio samo njenu fotografiju.

Mada u originalnoj priči Holmes zaista ne pokazuje nikakve romantične emocije prema Irene Adler, jasno je kako prema njoj osjeća enormno divljenje i poštovanje. Ona je za njega Žena, jedina osoba svog spola koja ga je uspjela nadmudriti, u čemu leži razlog njegovog divljenja prema njoj. Svakako, ovdje bi trebalo u obzir uzeti Holmesovo stalno isticano nepovjerenje prema ženama kao spolu, ali i činjenicu, koju je jednom naglasio Watsonu, da nikad ne treba dozvoliti subjektivnom dojmu o klijentu da utječe na razum, pogotovo kod žena, nadodavši da je najatraktivnija žena koju je ikad upoznao obješena jer je pobila svoju djecu kako bi podigla novac od osiguranja. Uzevši u obzir navedene činjenice, priroda odnosa Sherlocka Holmesa i Irene Adler potpuno je jasna, a najbolje je oslikava Watsonov uvod u priču "Skandal u Bohemiji":

Za Sherlocka Holmesa ona je zauvijek ostala Žena. Rijetko kad sam čuo da je spominje pod bilo kojim drugim imenom. U njegovim očima zasjenila je i premašila sve osobe svog spola. Nije da je prema Irene Adler gajio osjećaje slične ljubavi. Sva osjećanja, a posebno ovakva, bila su strana njegovom hladnom, preciznom i savršeno uravnoteženom razumu. Smatram da je on bio najsavršeniji stroj za rasuđivanje i zapažanje koji je svijet ikad vidio. Ali kao ljubavnik nije se snalazio. O njenim osjećajima govorio je s podsmijehom i ruganjem. Za posmatrača su to bile divne stvari - izvrsne da bi čovjek skinuo veo s ljudskih pobuda i postupaka. Ali kad bi uvježbani posmatrač dopustio takvo prodiranje u svoju pažljivo podešenu i osjetljivu prirodu, to bi značilo da uvodi faktor koji odvraća i može baciti sumnju na sva njegova postignuća. Sitni pijesak u nekom osjetljivom instrumentu ili naprslina na jednoj od njegovih jakih leća kod prirode kao što je njegova predstavljala bi manju smetnju nego jaka emocija. Pa ipak, za njega je postojala samo jedna žena, a ta žena bila je Irene Adler, osoba sumnjivog ugleda.

Iako je i Adler pokazala jednako divljenje prema Holmesu, priroda njenih osjećaja prema detektivu nikad nije detaljno razrađena.

Osim pojavljivanja u ovoj priči, Adler je spomenuta u još barem 3, možda i 4 priče. Zasigurno je spomenuta u pričama "Plavi granat", "Njegov posljednji naklon" i "Slučaj identiteta", u kojoj Watson govori kako je Adler jedina osoba za koju on zna da je pobijedila Holmesa. Jedina nejasnoća prisutna je u priči "Pet narančinih sjemenki", u kojoj Holmes govori da je u svojoj karijeri poražen ukupno 4 puta - triput od muškarca i jednom od žene. Kako je radnja navedene priče smještena u 1887, dakle, prije radnje priče "Skandal u Bohemiji", izgledno je kako žena na koju Holmes misli nije Irene Adler, ako je hronologija tačna. No, kako se u cijelom serijalu ne pojavljuje nijedna žena, izuzev Irene, na koju bi se to moglo odnositi i prema kojoj je Holmes izrazio takvo poštovanje, a Doyle je u nekoliko navrata bio nedosljedan, vjerovatno se radi tek o autorovoj pogrešci, odnosno, ta žena iz priče "Pet sjemenki naranče" zaista je Irene Adler.

U vezi s inspiracijom za lik postoji nekoliko teza. Autori se većinom slažu kako se radi o ženskoj osobi s pozorišnim poslom koja je postala ljubavnica moćnog aristokrata. Najočitiji primjer je Lola Montez, plesačica koja je postala ljubavnica Ludviga I Bavarskog i utjecala na nacionalnu politiku. S druge strane, bliže istini svakako je mišljenje da je inspiracija bila Lillie Langtry, ljubavnica princa Edvarda, o čijem se životu mnogo govorilo u Doyleovo vrijeme. Ta glumica, poznata po nadimku "Ljiljan sa Jerseya" (rođena je na Jerseyu, a Adler u New Jerseyu), imala je nekoliko ljubavnika iz redova aristokratije, a njen buran život donio joj je spomenutu slavu. Posljednja na spisku je Ljudmila Stubel, pjevačica koja je, navodno, bila ljubavnica austrijskog nadvojvode Johanna Salvatora.

Kao što je slučaj i sa drugim nerazrađenim likovima u kanonu, lik Irene Adler doživio je različite interpretacije u derivativnim djelima. Vjerna Doyleu svakako je bila Gayle Hunnicutt u ekranizaciji priče "Skandal u Bohemiji" u sklopu serije Avanture Sherlocka Holmesa, što je bio tek rijedak slučaj. U filmovima Sherlock Holmes i Sherlock Holmes: Igra sjenki, gdje je tumači Rachel McAdams, Adler je Moriartyjeva saradnica. Holmes i ona međusobno gaje romantične osjećaje jedno prema drugom, ali ih nikad ne realiziraju. Njene emocije na kraju je koštaju života. U seriji Elementarno, gdje je tumači Natalie Dormer, likovi Irene Adler i prof. Moriartyja spojeni su u jednu osobu, što Holmes otkriva tek kasnije i uspijeva je nadmudriti. U seriji Sherlock Irene Adler je zavodljiva domina koja posjeduje i čuva inkriminirajuće podatke o brojnim uglednicima u Britaniji, uključujući i jednog ženskog člana kraljevske porodice. Iako pokušava zavesti Sherlocka na različite načine, to joj ne polazi za rukom te se cijela priča završava tako što Holmes iskoristi njene osjećaje prema njemu protiv nje kako bi otkrio šifru njenog mobitela ("I am SHERlocked") i riješio slučaj. Ipak, kasnije spasi njen život. U ovoj seriji tumačila ju je Lara Pulver.