Ivan Šubašić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ivan Šubašić

Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. maj 1892. – Zagreb, 22. mart 1955.), hrvatski advokat i političar, ban Banovine Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Narodni zastupnik kotara Delnice, ban banovine Hrvatske od 1939. godine. Predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije postao je 1944. godine. S Titom je potpisao dva sporazuma (Sporazumi Tito-Šubašić) koji su omogućili saradnju Titovog partizanskog pokreta i kraljevske vlade. Godine 1945. kratko vrijeme bio je ministar vanjskih poslova Demokratske federativne Jugoslavije.

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vrijeme Prvog svjetskog rata mobilisan je u Austrougarsku vojsku i sudjelovao je u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslan je na istočni front. Tu je stupio u dobrovoljačke jedinice srpske vojske i sudjelovao u proboju Solunskog fronta.

Regent Aleksandar ga je darivao nagradom karađorđeve zvijezde. Po završetku rata je studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio je svoju advokatsku agenciju u Vrbovskom u Gorskom Kotaru na današnjoj adresi I.G.Kovačića 4. Tu se upoznao i sa vođom HSS, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za narodnog poslanika Ustavotvorne skupštine izabran je 1938. godine.

Kao ugledan čovjek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rješenju hrvatskog pitanja. Imenovan je za bana Banovine Hrvatske poslije sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine. Za vrijeme aprilskog rata boravio je u Zagrebu. Odbio je pustiti na slobodu zatvorene komuniste prije njemačkog ulaska u Zagreb.

Bio je usko povezan sa vladom generala Simovića i s njom je napustio zemlju. Poslije većih ostavki pojedinih ministara Simovićeve vlade, dobio je mjesto jednog od kraljevih namjesnika. Poslije kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladine delegacije. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na poticaj premijera Churchilla prihvaća da sastavi novu vladu 1. juna 1944. godine

U ovoj vladi, dr Šubašić je vršio osim funkcije predsjednika vlade i funkcije ministra vanjskih poslova i ministra financija.

Na prijedlog Churchilla upućen je u Jugoslaviju da se sporazumi sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.

Boravi na Visu od 14. do 17. maja 1944., gdje je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gdje izjveštava britanskog premijera Churchilla o rezultatima sporazuma. Na ponovno insistiranje Churchilla, odlazi po drugi put u Jugoslaviju.

Boravio je u Beloj Crkvi do augusta 1944, a zatim u Vršcu gdje je imao opsežne razgovore sa Titom o sastavu nove vlade.

Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. marta 1945. u Beogradu, dr. Šubašić je dobio resor vanjskih poslova. Već u augustu 1945. podnio je ostavku zbog neslaganja s političkim smjerom u zemlji i napustio vladu.

Po pobjedi snaga JNOF-a na izborima, dr Šubašić odlazi u Zagreb gdje je i umro 22. aprila 1955.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]