Ivan Volarič

Ivan Volarič Feo (Sužid, 4. septembar 1948 – Ljubljana, 9. august 2010) bio je slovenski pjesnik i kulturni radnik.

Biografija

Rođen je 4. septembra 1948. u Sužidu u seljačkoj porodici kao najmlađe dijete. Osnovnu školu pohađao je u Kobaridu, a po završetku osnovne škole otišao je u Gimnaziju u Novoj Gorici, gdje je započeo svoju književnu karijeru. Zajedno sa Pavlom Zgagom kreirao je školsko glasilo pod nazivom “Poglej popotnik skozi današnji vek - kaj človek dela sam s sabo”. (Pogledaj putnika kroz današnji vijek – šta čovjek radi sa sobom).

Nakon srednje škole upisao je studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a potom i studij komparativne književnosti. Napustio je oba studija.

Ostao je živjeti u Ljubljani i nastavio pisati poeziju, te se pridružio Hanžeku i Blažu Ogorevcu, također pjesnicima. Bio je aktivan u avangardnim umjetničkim grupama OHO i WestEast. Prvi javni nastup imao je 1971, kada je nastupio na književnoj večeri u studentskoj menzi.

Od 1971. do 1974. bio je urednik i pisac studentskog glasila Tribuna i časopisa Problemi. Bio je urednik kulture u časopisu Mladina i stalni saradnik Radija Študent. Za to vrijeme živio je u hipi komuni G7 u Tacenu kod Ljubljane.

Sarađivao je i sa rok grupom Buldožer, za koju je pisao tekstove, a kokreirao je i omot njihove prve ploče 1975.

Tokom služenja vojnog roka u Čačku od 1975. do 1976, bio je jedan od urednika Disovog Glasnika, te je pisao za razne publikacije, uključujući novosadski časopis Polja i splitski časopis Vidici. Kada se vratio kući, radio je razne poslove.

Sa Markom Breceljem počeo je da radi 1977, nakon što je prestao da radi sa Buldožerima. Osnovali su duo Zlati zubi (Zlatni zubi) i s njim su nastupali širom Jugoslaviji.

Ivan Volarič pripadao je grupi neoavangardnih pjesnika. Godine 1974. objavio je pjesnički prvijenac Desperado Tonic Water, a kasnije još šest zbirki poezije ( Oj božime tele dolince, Četverovprega za njene sanje, Despotov Volarič, Met kopja, Kratkice, Žalostna sova ).

Objavljivao je poeziju u časopisima i antologijama, a organizovao je i niz izložbi. Volarićeve pjesme izražavaju oštar i duhovit karakter i istančan osjećaj za jezik. Učestvovao je i u šesnaest filmskih projekata, među kojima je i "Hleb i mleko" Jana Cvitkoviča . Franci Slak je o njemu snimio dokumentarac "Najlepša jutra so zjutraj". (Najljepša jutra su ujutro).

Bibliografija

Poezija

• Desperado Tonic Water (1975)
• Oj božime tele dolince (1986)
• Četverovprega za njene sanje (1990)
• Despotov - Volarič (1992)
• Met kopja (1999)
• Kratkice (2000)
• Never Green Enough (2005)
• Žalostna sova (2006)
• T’guwrs od t’grš: Déjamais Vu (2008)

Kratka proza

• Antofagasti (1998)

Izvori

• P. Kolšek: Samo jedna je ljubav, Delo, (2010), str. 15
• P. Pavletič: Umjetnički rad Ivana Volariča - Fea, diplomski rad, Tolmin 2003.
• P. Pavletič: Jugoslavija je samo jedna. . ., T'guwrš od t'grš, Ljubljana 2008
• Primorski slovenski biografski leksikon, Snopič 17, Gorica 1991
• D. Teodorović: Krave su noću najlepše, Epicentar br. 9 (2008), str. 24-26