Jablan
| Jablan | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Malpighiales |
| Porodica | Salicaceae |
| Rod | Populus |
| Vrsta | Populus nigra |
| Sinonimi | |
| |
Jablan je drvo usko piramidalne krošnje, muški klonalni kultivar crne topole (Populus nigra), porijeklom iz Evrope, jugozapadne i centralne Azije, te sjeverozapadne Afrike.[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]To je stablo srednje do velike veličine, raste do visine od 30 metara[2], , a rijetko 40 m. Kora stabla podužno je ispucala, grane su tanke, uglavnom pridubljene uz stablo i savijaju se vrhovima ka njemu.[3] Listovi su sitniji od listova tipske crne topole.[3] Dijamantskog su do trouglastog oblika, dugi 5-8 cm i široki 6-8 cm, te zeleni na obje strane.[4] Obično im debla dostižu prečnik do 1,5 m, ali neka neobična pojedinačna stabla u Francuskoj su dovoljno stara da imaju mnogo veća debla - više od 3 metra DBH (prečnik izmjeren u visini prsa čovjeka). Vrsta je dvodomna (muški i ženski cvjetovi su na različitim biljkama), s cvjetovima u resama, a oprašivanje se vrši vjetrom. Muški cvjetovi obično imaju 15–25 prašnika.
Crna topola raste u niskim područjima vlažnog tla. Kao i većina drugih pionirskih vrsta, drvo karakteriše brz rast i sposobno je brzo kolonizirati otvorena područja.[5] Koristi se kao ukrasna biljka duž šetališta, staza, puteva i parkova. Također, ima i primjenu u industriji, naročito u izradi namještaja.
Podvrste
[uredi | uredi izvor]
Utvrđene su tri podvrste, a neki botaničari razlikuju i četvrtu:
- P. n. subsp. nigra. Centralna i istočna Evropa. Listovi i izdanci goli (bez dlaka); kora sivosmeđa, debela i izbrazdana.
- P. n. subsp. betulifolia (Pursh) W.Wettst. Sjeverozapadna Evropa (Francuska, Velika Britanija, Irska). Lisne žile i izdanci fino paperjasti; kora sivosmeđa, debela i izbrazdana, često s jakim neravninama, deblo se obično jako naginje.
- P. n. subsp. caudina (Ten.) Bugała. Mediteranska regija, također jugozapadna Azija ako se var. afghanica ne razlikuje.
- P. n. var. afghanica Aitch. & Hemsl. (sin. P. n. var. thevestina (Dode) Bean). Jugozapadna Azija; Mnogi botaničari je tretiraju kao kultivar P. nigra, a drugi kao zasebnu vrstu P. afghanica; kora glatka, gotovo bijela; listovi i izdanci kao subsp. caudina.
Podvrsta P. n. betulifolia jedno je od najrjeđih drveća u Velikoj Britaniji i Irskoj,[6] sa samo oko 7.000 poznatih stabala, od kojih je samo oko 600 potvrđeno kao žensko.[7]
Kultivari
[uredi | uredi izvor]Navodimo nekoliko kultivara koji se lako razmnožavaju reznicama:
- 'Italica' je prvobitno kultivisana u Lombardiji, sjevernoj Italiji, u XVII vijeku. Rast je fastigiatni (grane su joj manje-više paralelne s glavnim stablom), s vrlo uskom krošnjom. Uobičajena je u mediteranskoj regiji, prilagođena je vrućim, suhim ljetima i slabo raste u vlažnim uvjetima, kratkog je vijeka zbog gljivičnih bolesti. To je muški klon. Vijek joj je oko 40 do 50 godina, ova kratkovječna sorta s godinama počinje odbacivati grane i vrlo je vjerovatno da će je oboriti jaki vjetrovi, pri čemu svako sljedeće izgubljeno stablo izlaže susjedna stabla, stvarajući domino efekat.
- Klonovi grupe Plantierensis nastali su križanjem sorte 'Italica' sa sortom P. nigra ssp. betulifolia u rasadniku Plantières blizu Metza u Francuskoj 1884. godine; slični su sorti 'Italica' (i često se zamjenjuju s njom), ali s nešto širom krošnjom i bolje prilagođeni hladnoj, vlažnoj klimi sjeverozapadne Evrope, gdje prava lombardijska topola ne uspijeva dobro. Uzgajaju se i muški i ženski klonovi. Ovo je drvo koje se najčešće uzgaja u Velikoj Britaniji i Irskoj kao lombardijska topola.[8]
- 'Manchester' je kultivar sorte P. nigra subsp. betulifolia, široko sađene u sjeverozapadnoj Engleskoj. To je muški klon i trenutno je ozbiljno ugrožen bolešću krastavosti topole.[9]
- 'Gigantea' je još jedan fastigiatni klon, nepoznatog porijekla, sa prilično širom, bujnijom krunom od 'Italice'. To je ženski klon.
- 'Afghanica' (sin. 'Thevestina'): većina, ako ne i svi, primjerci su jednog klona, te je mnogi botaničari stoga tretiraju kao kultivar, a ne kao botaničku sortu. Fastigiatni je, sličan 'Italici', ali sa upečatljivom bjelkastom korom; također se razlikuje od 'Italice' po tome što je ženski klon. Ovo je uobičajena fastigiatna topola u jugozapadnoj Aziji i jugoistočnoj Evropi (Balkan), gdje je uvedena tokom perioda Osmanskog carstva.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Crna topolaje rasprostranjena širom Evrope, a nalazi se i u sjevernoj Africi te centralnoj i zapadnoj Aziji. Područje rasprostranjenosti proteže se od Mediterana na jugu do oko 64° geografske širine na sjeveru i od Britanskih ostrva na zapadu do Kazahstana i Kine na istoku. Područje također uključuje Kavkaz i velike dijelove Bliskog istoka.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Flora Europaea: Populus nigra
- ↑ 1968. članak "Jablan". Mala enciklopedija Prosveta knjiga 1, A–LJ. Prosveta: Beograd. str. 590.
- 1 2 Jovanović B., Tucović A. Rod Populus L. U: M. Josifović (ur.) Flora SR Srbije III. SANU: Beograd. str. 420.
- ↑ Rushforth, K. (1999). Trees of Britain and Europe. Collins. ISBN 0-00-220013-9.
- ↑ Broeck, An Vanden (2003), European black poplar - Populus nigra: Technical guidelines for genetic conservation and use (PDF), European Forest Genetic Resources Programme, p. 6,
- ↑ Milne-Redhead, E. (1990). The B.S.B.I. Black Poplar survey, 1973-88. Watsonia 18: 1-5.
- ↑ Cooper, Fiona (2006). The Black Poplar: Ecology, History and Conservation. Windgather Press ISBN 1-905119-05-4
- ↑ Bean, W. J. (1980). Trees and Shrubs Hardy in the British Isles Vol. 3. John Murray ISBN 0-7195-2427-X
- ↑ Stace, C. A. (1971). The Manchester Poplar. Watsonia 8: 391-393.