Idi na sadržaj

Jacopo Torriti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jacopo Torriti
RođenjeRim, Papinska Država
SmrtRim, Papinska Država
Periodkasna gotika, Rimska škola
Vrsta umjetnostislikarstvo, mozaik
Djelaciklusi mozaika u Bazilici svetog Ivana Lateranskog i Bazilici svete Marije Velike
UtjecaoFilippo Rusuti, toskansko slikarstvo
UtjecaliBizantijsko slikarstvo, Cimabue, Pietro Cavallini

Jacopo Torriti bio je italijanski slikar i mozaičar aktivan u Rimu između 1270-1300 tokom kasnog duecenta.[1] Bio je angažiran da dovrši neke od važnih umjetničkih radova u vjerskim objektima u Rimu i Asissiju. Spada među značajnije predstavnike rimske škole iz 13. vijeka, a zajedno sa Pietrom Cavallinijem i Filippom Rusutijem utjecao je na toskansko slikarstvo.[2]

Biografija i stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]

Počeci

[uredi | uredi izvor]

Vrlo malo se zna o njegovoj biografiji, a njegov historijski identitet bio je nepoznanica sve do sredine 19. vijeka.[3] Iz njegovog autoportreta na mozaiku iz Bazilike svetog Ivana Lateranskog može se zaključiti da je bio franjevački fratar. Vjerovatno je rođen u Torrita di Siena, pod pretpostavkom da je njegovo ime ispravno protumačeno kao izvedenica iz Iacobus a Torrita.[4] Studirao je slikarstvo u Rimu, u bliskom kontaktu sa Pietrom Cavallinijem, čiji je bio učenik i potom njegov takmac. Međutim, Torriti je imao kontakte i sa Cimabueom, koji je bio u Rimu 1272. i sa kojim je sarađivao.[5] Njegovi slikarski počeci vjerovatno se vezuju za rane 1290-e kada je bio u timu slikara (zajedno sa Filippom Rusutijem) na čelu sa Cavallinijem, kom prilikom je učestvovao u slikanju ciklusa od 34 freske iz historije Starog i Novog zavjeta, na sjevernom transeptu Donje crkve u Bazilici svetog Franje Asiškog.[6][7]

Na jednoj strani prostora najbližeg oltaru, naslikao je freske "Stvaranje Adama" (od kojeg je sačuvana i sinopija sa svečanim licem Isusa) i "Gradnja Noeve arke". U drugom prostoru naslikao je scene: "Stvaranje Eve" i "Prvobitni grijeh", "Žrtvovanje Isaka" i "Abraham i anđeli". Na suprotnoj strani urađene su scene "Navještenja" i "Vjenčanja u Kani". U ovim djelima, "rimski" stil uočljiv je kroz izraženiji utjecaj klasičnih i ranokršćanskih modela sa svečanim dvorskim figurama visoko profinjenog ukusa.[7] Freske u Assisiju su starije od rimskih mozaika (iz bazilika svetog Ivana Lateranskog i svete Marije Velike), što je jasno iz njihovog starijeg pristupa predstavljanju prostora.[8] Međutim, upravo zahvaljujući njihovoj stilskoj sličnosti s mozaicima iz Bazilike svete Marije Velike ove freske pripisane su Torritiju.[9]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Bazilika svetog Ivana Lateranskog

[uredi | uredi izvor]
"Mozaik u Bazilici svetog Ivana Lateranskog

Godine 1291. njegovo prvo potvrđeno veće djelo u Rimu bio je mozaik na apsidi Bazilike svetog Ivana Lateranskog. Zanimljivost je da je izradu ovog mozaika naručio prvi franjevački papa Nikola IV[10] i to na mjestu starog mozaika iz 5. vijeka.[11] Ikonografija kompozicije i dalje je snažno povezana s ranom hrišćanskom umjetnošću, možda zato što je inspirirana ranijim mozaičkim ukrasom. Pri izradi ovog mozaika Torriti je imao pomoć franjevačkog fratra i mozaičra, Jacopa di Camerina.

Apsidalni mozaik prikazuje na vrhu lice Isusovo, koje se prema predanju čudesno pojavilo svetom Ivanu Lateranskom, a ispod njega golubicu koja predstavlja svetog Duha. Ruka Stvoritelja vjerovatno je prvobitno bila predstavljena iznad Isusovog lica, kako bi sačinjavala sveto Trojstvo. Umjesto toga, naslikan je arapski feniks, srednjovjekovni simbol besmrtnosti. Sva milost Trojstva otkrivena je u draguljima optočenom križu ispod, koji izgleda kao da je obavijen svjetlošću koja postaje voda. U srednjem dijelu mozaika prikazan je Mistični križ u čijem podnožju se nalazi nebeska planina iz koje izvire voda, podijeljena u četiri rijeke, podsjećajući na plodnost obećanu u Knjizi postanka i ostvarenu u nebeskom Jerusalemu. Dva jelena piju iz vode, zajedno s velikim brojem stvorenja koja crpe život iz Trojstva objavljenog na križu. Ukratko, to je cijela Crkva, sakrament čovječanstva, koja pije iz izvora života. Crkva je također predstavljena draguljima ukrašenim zidom nebeskog Jerusalema, kojeg štiti arhanđeo Mihael koji je pod križem.[11]

Između velikih figura iz Novog zavjeta (s lijeva: sveti Pavao, sveti Petar - zaštitnici Rima - i sveta Marija; s desne strane: Ivan Evanđelist i Ivan Krstitelj - zaštitnici Lateranske bazilike i Andrija), nalaze se manje figure svetog Franje Asiškog s lijeve strane i svetog Antuna Padovanskog s desne strane. Franjo i Antun imaju mjesto u mozaiku jer ga je naručio prvi franjevački papa, Nikola IV (1288–1292), koji je ovdje također prikazan kako kleči pred nogama svete Marije.[10] Niže dolje nalaze se ostalih devet apostola i dvije male figure u franjevačkim odijelima, koje predstavljaju umjetnike Jacopa Torritija i Jacopa da Camerina koji mu je pomagao.[11] Imena svetaca ispisana su vertikalno na latinskom jeziku, ali iznad glave Madone nalazi se grčki monogram.[12] Ovo djelo uklonjeno je tokom renoviranja bazilike 1883-84. i naknadno je prebačen u novu apsodu; u suštini danas je to samo rekonstrukcija s kraja 19. vijeka. Mozaik iz ove bazilike je prvo djelo koje je Torriti potpisao, zajedno s njegovim autoportretom. [13]

Bazilika svete Marije Velike

[uredi | uredi izvor]
"Krunisanje svete Marije", Bazilika svete Marije Velike, Rim, 1295-96

Nakon toga uslijedila je još jedna narudžba pape Nikole IV za izradu mozaika u apsidi Bazilike svete Marije Velike[14],da zamijeni mozaike postavljene u 5. vijeku kada je baziliku dao da se sagradi papa Siksto III.[15] Izradu ovog ciklusa mozaika nakon smrti pape finansirali su i nadgledali kardinali Giacomo i Pietro Colonna.[16] U tu svrhu, Torriti je pripremio crteže za mozaike čija je glavna tema bila "Krunidba Djevice" i pet scena o životu svete Marije (1295-1296). Mozaici su podijeljeni u dva dijela, a u središtu gornjeg, mnogo većeg dijela, nalazi se glavna scena u kojoj Isus sjedi sa svetom Marijom okruženi mnoštvom anđela. Dijele kraljevsko prijestolje i sjede na grimiznom jastuku, a noge im počivaju na dva taburea.[16] Sjedeći na istom raskošnom prijestolju pored Isusa, Marija je odjevena u kraljevske haljine, tipične za bizantijsk i stil tog vremena, a ujedno i specifične za kult svete Marije u Rimu.[4] Isus kruniše Mariju krunom ukrašenom draguljima. U lijevoj ruci drži otvorenu knjigu na kojoj latinskim jezikom piše: "Veni electa mea et ponam in te thronvm mevm" ("Dođi, izabraniče moj, postavit ću te na svoje prijestolje"). Zvjezdani tondo koji ih okružuje predstavlja svemir, sa suncem i mjesecom na dnu.[16] Epizode ispod glavne slike "Krunisanja svete Marije" su: "Blagovijest", "Rođenje Marijino", "Uspenje", "Poklonstvo mudraca" i "Sastanak u hramu" (pogledati galeriju).[15]

U ovom mozaičkom ciklusu Torriti je pokazao posebnu sposobnost da se razlikuje od bizantijske umjetnosti, a da se u potpunosti ne distancira od njene ikonografske strukture. To je posebno uočljivo kad se uporede draperije i hijerarhijskih lica figura. Istakao se i uvođenjem "naturalističkih" notacija koje prekidaju i dobro se uklapaju u zlatne pozadine ovih mozaika, s diskretnim utjecajem kasnoantičke kulture. Tron i oslonci za noge raspoređeni su trodimenzionalno u prostoru i stvaraju iluziju dubine, što ne potvrđuju manje oštre nijanse svetih figura. Također, od velikog interesa su arhitektonske pozadine, kao u "Uspenje svete Marije", koje nadmašuju čak i teme nalik Cimabueu i umjesto toga se približavaju Giottizmu sljedećeg stoljeća. U usporedbi sa sličnim, a možda i nešto ranijim, Cavallinijevim ciklusom mozaika u Bazilici Santa Maria in Trastevere, ovdje Torriti raspoređuje priče prema novom redoslijedu, smještajući dramatičnu scenu "Uspenja svete Marije" u središte i vizualno u direktnu vezu s "Krunidbom svete Marije."

Ovaj ciklus mozaika predstavlja sintezu orijentalnih utjecaja i rimskog umjetničkog duha, te zaključuje hiljadugodišnji period kršćansko-bizantijsko-rimske umjetnosti.[4] Umjetnik je i ovo djelo potpisao i datirao u donjem lijevom uglu.[14]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Preostala djela

[uredi | uredi izvor]

Jacopo Torriti je nakon smrti ostavio mnoga umjetnička djela, posebno u rimskim crkvama, koja prenose ideju o velikom majstoru koji je bio pionir toskanskog gotičkog slikarstva. Godine 1300. papa Bonifacije VIII naručio je mozaičnu lunetu za svoju monumentalnu grobnicu, koju je dizajnirao Arnolfo di Cambio. Danas je ovo izgubljeno djelo poznato samo kroz crteže i kopije.[17] Nedavna otkrića ili restauracije fresaka i ciklusa fresaka u Rimu proširila su umjetnički pejzaž u kojem je Jacopo Torriti radio. Pripisuje mu se i nedavno otkrivena freska koja prikazuje Madonu na prijestolju sa svecima i donatorom, a nalazi se u kapeli Santa Rosa da Viterbo u Bazilici Santa Maria in Aracoeli. Iako je Torriti stilski vrlo sličan Pietru Cavalliniju i njegovoj školi, njegovo ime spomenuto je kada su freske koje prikazuju scene mučeništva svetaca u kapeli Sancta Sanctorum (u Lateranskoj palači) ponovo izložene nakon restauracije. Sugerirano je da je on također direktno dao doprinos pri izradi ciklusa fresaka koje prikazuju alegorije poroka i vrlina, mjeseci, svetaca mučenika i druge scene otkrivene u Gotičkoj dvorani Bazilike Četiri okrunjena sveca (Basilica dei Santi Quattro Coronati).

Još jedna freska koja se pripisuje Jacopu Torritiju je "Sveta Lucija", a nalazi se u Muzeju Grenoble u Francuskoj. To je zavjetno djelo koje je naručila Angela Cerroni, a prikazana je u donjem lijevom uglu panela.[18]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Petersen, Mark R., "Jacopo Torriti: Critical Study and Catalogue Raisonné" (Doctoral Dissertation, University of Virginia, 1989).
  • Petersen, Mark R., "In Cor Descendit: The Motif of the Heavenly Jerusalem at San Giovanni in Laterano in Rome," Source: Notes in the History of Art (Vol. XI, No. 1, Fall 1991), pp. 1–5.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Jacopo Torriti". wga.hu. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  2. ↑ "Jacopo Torriti". oxfordreference.com. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  3. ↑ "Jacopo Torriti: Critical study and catalogue raisonne". openpublishing.psu.edu. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  4. 1 2 3 History of Italian Painting 1250 - 1800, Frederick M. Godfrey, Taplinger Publishing Co., INC. New York, 1965, Library of Congress Catalogue Card Number: 65-16699, str. 508
  5. ↑ "Jacopo Torriti". arte.it. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  6. ↑ "A guide to the works of the major Italian Renaissance Painters: Cavallini to Veronese". cavallinitoveronese.co.uk. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  7. 1 2 "Mural Painting as a Medium: Technique, Representation and Liturgy". academia.edu. Pristupljeno 7. 7. 2025.
  8. ↑ "Frescoes in the Upper Church of San Francesco, Assisi (1290s) by Jacopo Torriti". wga.hu. Pristupljeno 15. 7. 2025.
  9. ↑ "Jacopo Torriti". oxfordreference.com. Pristupljeno 15. 7. 2025.
  10. 1 2 "Basilica of St. John Lateran: The Franciscan Connection". franciscantradition.org. Pristupljeno 16. 7. 2025.
  11. 1 2 3 "The apse and the image of the Saviour". basilicasangiovanni.va. Pristupljeno 17. 7. 2025.
  12. ↑ The Development of the Italian Schools of Painting, Raimond van Marle, Volume III, Martinus Nijhof, The Hague, 1924. str. 482-484
  13. ↑ "Jacopo Torriti". wga.hu. Pristupljeno 17. 7. 2025.
  14. 1 2 "Papal Basilica Santa Maria Maggiore". press-vatican.va. Pristupljeno 17. 7. 2025.
  15. 1 2 "Jacopo Torriti, The Apse at Santa Maria Maggiore". christianiconography.info. Pristupljeno 22. 7. 2025.
  16. 1 2 3 "Santa Maria Maggiore: Mosaics". walksinrome.com. Pristupljeno 22. 7. 2025.
  17. ↑ "Jacopo Torriti: Bambino Gesù". italian-art.ru. Pristupljeno 24. 7. 2025.
  18. ↑ "Attribué à Jacopo TORRITI: Sainte Lucie". archive.org. Arhivirano s originala, 6. 10. 2014. Pristupljeno 24. 7. 2025.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jacopo_Torriti&oldid=3748355"