Jadviga, kraljica Poljske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jadviga
Kraljica Poljske
Vladavina1384 - 17. juli 1399
PrethodnikLudovik
NasljednikVladislav II
Krunidba16. novembar 1384.
SupružnikVladislav II, kralj Poljske
DinastijaAnjou
OtacLudovik, kralj Poljske
MajkaElizabeta Kotromanić
Rođenje3. oktobar 1373.
Budim
Smrt17. juli 1399.
Kraków
Mjesto sahraneKraków

Jadviga ili Hedviga, Jadviga Anžuvinska, (poljski: Jadwiga Andegaweńska, mađarski: Anjou Hedvig, latinski: Hedvigis) je bila poljska kraljica iz dinastije Anžuvinaca i svetica Rimokatoličke crkve. Rođena je 3. oktobra 1373.[1] u Budimu, a umrla je 17. jula 1399. u Krakówu u današnjoj Poljskoj. Zvanično je proglašena blaženom 8. augusta 1986. godine tokom pontifikata pape Ivana Pavla II, a 8. juna 1997. godine proglašena je svetom. Sahranjena je u Vavelskoj katedrali u Krakówu.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Jadviga je bila najmlađa kćerka ugarsko-poljskog kralja Ludovika Velikog i Elizabete Kotromanić, kćerke bosanskog bana Stjepana I. Njen pradjed je bio poljski kralj Vladislav I, koji je 1320. godine ponovo ujedinio Poljsku. Jadviga je odrasla na kraljevskom dvoru u Budimu i Visegrádu.

U 1378. godini zaručena je, još kao dijete, za Vilima Austrijskog i provela je godinu dana na dvoru u Beču. Jadvigina starija sestra, Marija, zaručena je i udata za Žigmunda Luksemburškog. Ludovik je prvobitno planirao ostaviti poljsku krunu Mariji i njenom suprugu jer je on sam držao nasljedno pravo na nju, a pored toga bio je nasljednik Bradenburga koji je bio bliži Poljskoj nego Ugarskoj. Jadviga se trebala udati za austrijskog vojvodu Vilima i živjeti kao njegova supruga na bečkom dvoru, te je njoj više odgovorala Ugarska.

Samostalna vladavina[uredi | uredi izvor]

Jan Matejko je ekshumirao lubanju kraljice Jadvige da bi naslikao ovaj portret.

Ludovik I je umro 1382. godine, pa prijestolje naslijedila njegova najstarija preživela kćerka, Jadvigina starija sestra Marija, a regentom je proglašena njena majka Elizabeta. U Poljskoj plemstvo nije željelo da se nastavi personalna unija sa Ugarskom, a nisu željeli ni Marijinog zaručnika za suvladara. Protjerali su Mariju i Žigmunda iz Poljske, a za vladaricu su odabrali Jadvigu. Elizabeta Kotromanić, koja je bila Marijin regent, nije prihvatala zahtjeve poljskog plemstva. Nakon dugih pregovora i građanskog rata 1383. godine u Velikoj Poljskoj, Elizabeta je popustila i dopustila je desetogodišnjoj Jadvigi da ode u Poljsku. Jedini rođak kojeg je Jadviga imala u Poljskoj bio je njen dajdža, Vladislav Kujavski, dok je ostatak porodice ostao u Ugarskoj. Jadviga je krunisana u Krakowu 16. oktobra 1384. godine kao kralj Poljske, a ne kao kraljica. Ovim potezom se htjelo naglasiti da je Jadviga bila monarhinja, a ne samo žena monarha.

Vladavina s mužem[uredi | uredi izvor]

Litvanija je potpisala sa Poljskom 1385. godine savez iz Kreva. Po tom sporazumu Litvanija i Poljska se ujedinjuju pod zajedničkom krunom tako što veliki knez Litvanije, Jagelo, ženi Jadvigu i postaje katolik. Vjenčali su se u maju 1385. godine, nakon čega je Jagelo proglašen iure uxoris (kraljem Poljske. Jadviga zadržala svoja vladarska prava, te je par vladao zajednički.

Kao vladarica Jadviga je imala malo udjela u pravoj vlasti iako je bila angažovana u političkom, diplomatskom i kulturnom životu. Vodila je diplomatsku korespodenciju sa Teutonskim vitezovima. Uspješno je organizovala povratak dijelova Galicije 1387. godine, koji su prilikom diobe ostali u mađarskim rukama. Kako je bila izuzetno dobro obrazovana i naučila nekoliko jezika, prevela je mnoge knjige sa latinskog na poljski. Osnovala je mnogo bolnica. Osnovala je i biskupiju u Vilniusu. Svojim donacijama, skupljenim od prodaje vlastitog nakita i kraljevskih obilježja, je 1399. obnovila[2] Univerzitet u Krakovu. Godine 1817. ime Krakovskog univerziteta promijenjeno je u Jagelonski univerzitet, u čast nje i njenog supruga Jagela.

Smrt i nasljeđivanje[uredi | uredi izvor]

Grob Jadvige u Vavrinskoj katedrali u Krakowu

Jadviga je 22. juna 1399. rodila djevojčicu, nazvanu Elizabeta Bonifacija po Jadviginoj ubijenoj majci i papi Bonifaciju IX, ali u roku od mjesec dana obje su umrle zbog komplikacija tokom porođaja. Pozicija njenog supruga kao sada samostalnog vladara bila je ugrožena njenom smrću, jer on je postao kralj po njenom pravu. Jagelo je ipak ostao kralj Poljske sve do svoje smrti, 35 godina kasnije, a svoje vladarsko pravo pojačao je oženivši Jadviginu rodicu, Anu Celjsku. Nasljedili su ga sinovi rođeni od njegove treće supruge, koji nisu bili potomci nijednog prethodnog poljskog vladara. Polsjkom je tako zavladala nova dinastija - Jagelovići.


Prethodnik:
Ludovik
Kralj Poljske
s Vladislavom II

13841399
Nasljednik:
Vladislav II


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Genealogia Andegawenów węgierskich. Kraków: Towarzystwo Naukowe Societas Vistulana. 1999. str. 54–55. ISBN 83-909094-1-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Historia na stranici Uniwersytetu Jagiellońskiego (na poljskom)