Jagoda Truhelka
| Jagoda Truhelka | |
|---|---|
.png) | |
| Rođenje | 5. februar 1864. Osijek, Austrijsko Carstvo |
| Smrt | 17. decembar 1957 (93 godine) Zagreb, SFRJ |
| Zanimanje | Književnica i historičarka umjetnosti |
Jagoda Truhelka bila je hrvatska i bosanskohercegovačka književnica i pedagoginja. Rodom iz Slavonije, Truhelka je radila kao učiteljica i direktorica škole u Osijeku, Zagrebu, Gospiću, Banjoj Luci i Sarajevu. Njeni romani su poznati po tome što se fokusiraju na ženske likove i raspravljaju o pravima žena, ali Truhelka je najpoznatija po svojoj književnosti za djecu.
Porodica i obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Truhelka je rođena 5. februara 1864. u Osijeku, Austrijsko Carstvo.[1] Bila je najstarija od troje djece Marije (rođene Schön) i Antuna Vjenceslava Truhelke. Njeni roditelji su bili imigranti u Slavoniju; njen otac, učitelj, bio je Čeh, a majka podunavska Njemica. Gimnaziju je pohađala u Osijeku. Nakon očeve smrti 1878, Truhelka se s majkom i mlađom braćom Dragošom i Ćirom Truhelkom preselila u Zagreb.[2]
Truhelka je nastavila školovanje u Zagrebu, namjeravajući krenuti očevim stopama. Diplomu učiteljice dobila je 1882.[2]
Učiteljska karijera
[uredi | uredi izvor]Ubrzo nakon što je diplomirala 1882. dobila je prvi posao, podučavajući djevojke u Osijeku. Nakon daljeg školovanja imenovana je za direktoricu ženske škole u Gospiću, gdje je radila sedam godina. Prihvatila je novi posao u Zagrebu 1892.[2] Fin de siècle Zagreb bio je poticajno kulturno i intelektualno okruženje za učitelja koji je radilo u provinciji. Tamo je provela devet godina, gradila je reputaciju sposobne nastavnice i prkoseći predrasudama prema obrazovanju žena upisavši, zajedno s još tri žene, Univerzitet u Zagrebu. Tokom ovog perioda, bila je pod uticajem ideja individualizma i univerzalne slobode, kao i promocije obrazovanja i ženskih prava.[3]
Godine 1901. preselila se u Banju Luku, gdje je deset godina radila kao direktorica ženske škole. Tokom svog kasnijeg rada kao učiteljica u Sarajevu, bila je posebno aktivna u promociji ženskih prava.[2]
Ženska spisateljica i aktivistica
[uredi | uredi izvor]Sebe je smatrala prvenstveno odgajateljem, ističući svoje obrazovanje i obuku; pisanje je bilo nešto što je "došlo samo od sebe, nenamjerno, nepripremljeno i skromno".[4] Objavila je desetak novela, nekoliko kratkih priča i dva romana. Godine 1900. Sa Marijom Jambrišak pokrenula je časopis Domaće ognjište, koji je privukao značajan doprinos i drugih književnica. Antun Gustav Matoš je rekao da je časopis od "neprocjenjivog značaja" jer je "ne samo pedagoški već i ženski list".[3] Truhelka je u to vrijeme bila u središtu mreže aktivistica u Zagrebu i 30 godina je vodila zajedničko domaćinstvo s jednom od tih žena.[5]
Kako se njena rana proza vrtila oko žena i odnosa među spolovima, dio svojih priča objavila je u časopisima Vijenac i Nada pod pseudonimom A. M. Sandučić.[6] Većina su bile jednostavne ljubavne priče smještene u savremeni Zagreb ili Beč, ali s izraženim psihološkim razvojem ženskih likova.[3] bila je prva hrvatska autorica koja je prikazala ženski lik koji je feministkinja i koji je intelektualno superioran u odnosu na druge,[6] a ne jednostavno idealiziran ili demoniziran.[3]
Godine 1897. u sarajevskoj Nadi je objavila nekoliko nastavaka psihološkog romana Plein air.[3] U romanu je raspravljala o ženskim pravima, braku i društvenim stereotipima.[6] Književna kritičarka Lidija Dujić opisala je Truhelkine ženske likove kao neuvjerljive, s izuzetkom protagonistice Plen aira. Plen air, danas već uveliko zaboravljeni roman, prikazuje umjetnicu Zlatu Podravac, koja se ističe svojim intelektom.[4] Truhelkin historijsko-fantastični roman Vojača objavljen je u Nadi 1899. U njemu je prikazana i ženska protagonistica, bosanska seljanka iz 15. vijeka po uzoru na bosansku kraljicu Vojaču Kotromanić.[6] Truhelkina Vojača vrlo je razumna, ranjiva i promišljena, prva je antijunakinja u hrvatskoj književnosti.[3] Roman, u kojem prati tradicionalni i modernistički pristup, otkriva da ju je inspirisao August Šenoa.[4]
Djela
[uredi | uredi izvor]- Tugomila (roman, 1894.)
- Naša djeca (pripovijetke, 1896.)
- Vojača (povijesni roman, 1899.)
- U carstvu duše (prozna razmatranja, 1910.)
- Zlatni danci (pripovijetke, 1919.)[7]
- Božja ovčica (pripovijetke, 1923.)
- Aničina lutka (igra za djecu, 1928.)
- Bogorodične trešnje (pripovijetke, 1929.)
- Dusi domaćeg ognjišta (pripovijetke, 1930.)
- Palčićev kraljevski let (novele, 1932.)
- Zlatko (roman, 1934.)
- Zlatni danci I (s preradama, 1942.)
- Gospine trešnje II (druga knjiga trilogije Zlatni danci sastavljena iz pripovijedaka uvrštenih u zbirke Bogorodične trešnje i Dusi domaćeg ognjišta, 1943.)
- Crni i bijeli dani III (treća knjiga zbirke Zlatni danci, 1944.)
- Zlatni danci (izbor, 1969.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Slobodan Ž. Marković (1971). Živan Milisavac (ured.). Jugoslovenski književni leksikon [Yugoslav Literary Lexicon]. Novi Sad ([[|SAP Vojvodina]], SR Srbija: Matica srpska. str. 544.
- 1 2 3 4 Vinaj, Marina (decembar 2007), "Oživljeni svijet Jagode Truhelke", Muzeologija (jezik: srpskohrvatski), Muzej Slavonije (43/44): 162–166
- 1 2 3 4 5 6 Hawkesworth, C. (2001), A History of Central European Women's Writing, Springer, str. 185–187, ISBN 033398515X
- 1 2 3 Dujić, Lidija (2014), Ženskom stranom hrvatske književnosti (jezik: srpskohrvatski), Mala zvona, ISBN 978-9537760397[trajno mrtav link]
- ↑ Daskalova, Krassimira; Zimmermann, Susan (2017), Irina Livezeanu; Arpad von Klimo (ured.), "Women's and Gender History", The Routledge History of East Central Europe Since 1700, Taylor & Francis, str. 302, ISBN 978-1351863438
- 1 2 3 4 Truhelka, Jagoda (jezik: srpskohrvatski), Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ "Zlatni danci (ulomak)". Arhivirano s originala, 4. 12. 2007. Pristupljeno 8. 3. 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
