Idi na sadržaj

Jahanara Begum

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jahanara Begum
Šahzadi Mogulskog carstva
Princeza Jahanara sa 18 godina, naslikano u 1632. godini
Padashah Begum
Vladavina7. juni 1631. - 31. juni 1658., 1669. - 16. septembar 1681.
Rođen/a (1614-03-23) 23. mart 1614.
Umro/la16. septembar 1681(1681-09-16) (67 godina)
Mjesto smrtiDelhi, Mogulsko carstvo
SahranaNizamuddin Dargah, Delhi
PrethodnikMumtaz Mahal, Rošanara Begum
NasljednikRošanara Begum, Zinat-un-Nisa
Kraljevska kućaTimurid
OtacŠah Jahan
MajkaMumtaz Mahal
VjeroispovjestSunitski islam

Jahanara Begum (23. mart 1614. - 16. septembar 1681.) bila je princeza Mogulskog carstva. Bila je drugo dijete i prvo preživjelo dijete mogulskog cara Šaha Jahana i Mumtaz Mahal.

Nakon Mumtazine rane smrti u 1631. godini, sedamnaestogodišnjoj Jahanari povjerena je briga o kraljevskom pečatu i dodijeljena titula Padašah Begum (prva dama) mogulskog carstva, bez obzira što je njen otac imao još tri žene osim njene majke. Bila je njegova najdraža kćerka i imala je veliki politički uticaj za vrijeme vladavine svog oca. Bila je opisana kao "najmoćnija žena u carstvu" u to vrijeme.[1]

Jahanara je bila vatreni pristalica svog brata Dara Sikoha, i podržavala ga je kao nasljednika kojeg je njen otac izabrao. Tokom rata za nasljeđe koji se desio za vrijeme bolesti Šaha Jahana u 1657., Jahanara je zauzela stranu svog brata i pridružila se ocu u tvrđavi Agra, gdje ga je Aurangzeb stavio u kućni pritvor. Kad je Aurangzeb zauzeo tron, Jahanara je zamijenjena svojom mlađom sestrom Rošanarom kao Padašah Begum. Brinula je o svom ocu do njegove smrti 1666.. Kasnije se pomirila sa Aurangzebom koji joj je dao titulu "Carica svih princeza" i vratio je na poziciju kao prvu damu carstva umjesto mlađe sestre Rošanare Begum.[2] Jahanara je umrla tokom Aurangzebove vladavine. Bila je poznata po svojim pisanim djelima, što je glavni razlog zašto je njeno prisustvo u sufismu preživjelo do danas. Poznata je po biografiji šeika Mu'in ad'-Din Chishtija, 'Munis al arwah', za kojeg je vjerovala da je najviši od sufijskih svetaca u Indiji i njen duhovni učitelj, uprkos tome što je živio četiri stoljeća prije nje.[3]

Rani život i edukacija

[uredi | uredi izvor]

Jahanarino rano školovanje bilo je povjereno Sati al-Nisa Khanam, sestri Džahangirovog kraljevskog pjesnika, Taliba Amulija. Sati al-Nisa bila je poznata po njenom poznavanju Kur'ana i perzijske literature, kao i zbog njenog znanja o bontonu, domaćinstvu i medicini. Također je služila i kao glavna dvorska dama njene majke Mumtaz Mahal.[4]

Mnoge žene u carskom domaćinstvu bile su vješte u čitanju, pisanju poezije i slikanju. Također su igrale šah, polo i lovile na otvorenom. Žene su imale pristup biblioteci pokojnog cara Akbara, punoj knjiga o svjetskim religijama, te perzijskoj, turskoj i indijskoj književnosti.[5] Jahanara nije bila izuzetak.

Od bezbrižne djevojke, gurnuta je u vladinu politiku, nadgledajući domaću i međunarodnu trgovinu, pa čak i posredujući između dvorjana i stranaca u komunikaciji s carem, te je bila uključena u zadatke rješavanja porodičnih sporova. Nakon smrti Mumtaz Mahal 1631., Jahanara, sa 17 godina, preuzela je mjesto svoje majke kao Prva dama Carstva, uprkos tome što je njen otac imao još tri žene.[6] Pored brige o mlađoj braći i sestrama, bila je i dobra njegovateljica svog oca.

Jedan od njenih zadataka nakon smrti svoje majke bio je da nadgleda, uz pomoć Sati al Nise, zaruke i vjenčanje njenog brata, Dara Sikoha sa Nadirom Banu Begum, koje je prvobitno planirala Mumtaz Mahal, ali je odgođeno zbog njene smrti.

Njen otac joj se često obraćao za savjet i povjerio joj carski pečat. Imajući pravo izdavanja farmana i nišana, dobila je najveći rang u haremu. Također je prisustvovala vijećima i raspravljala o važnim aspektima države i upravljanja sa njenog mjesta iza zavjese. Državni plemići i kraljevi ili strani ambasadori, bilo komercijalni ili politički, tražili su njenu intervenciju pred carem. Njena riječ postala je toliko moćna da se govorilo da može promijeniti sudbinu ljudi. Kao što francuski putnik i ljekar François Bernier piše u svojim memoarima, Putovanja po Mogulskom carstvu,

Šah Džahan je imao bezgranično povjerenje u svoje omiljeno dijete; ona je pazila na njegovu sigurnost i bila je tako oprezna da nijedno jelo nije smjelo biti na kraljevskom stolu ako nije bilo pripremljeno pod njenim nadzorom.

Godine 1644., kada je Aurangzeb razljutio svog oca, Badšaha, Jahanara je intervenirala u ime svog brata i uvjerila Šah Jahana da ga pomiluje i vrati mu rang.[7] Šah Džahanova naklonost prema kćeri ogledala se u višestrukim titulama koje joj je dodijelio, među kojima su bile: Sahibat al-Zamani (Gospođa doba), Padiša Begum (Carica) i Begum Sahib (Princeza nad princezama).

Njena moć je bila takva da joj je, za razliku od drugih carskih princeza, bilo dozvoljeno da živi u vlastitoj palati, izvan granica tvrđave Agra. Tamo je imala vlastiti dvor gdje je ugostila plemiće, ministre, oficire, svećenike i ambasadore, te raspravljala o vladinim poslovima ili njihovim zahtjevima. Vanjska trgovina bila je poznata kao aspekt carstva koji je osjećao njen utjecaj. Zabilježeno je da je holandska ambasada, pokušavajući dobiti dozvolu za trgovinu, primijetila važnost Jahanarinog odobrenja, u uvjeravanju njenog oca Šah Jahana.[8] Osim toga, često je putovala iz glavnog grada, prihvatajući mnoge prosjake i molitelje od naroda i izdavala Hukm ili Farman kako bi zadovoljila potrebe društva.[9]

U martu 1644.[10] godine, samo nekoliko dana nakon svog tridesetog rođendana, Jahanara je zadobila ozbiljne opekotine na tijelu i zamalo umrla od povreda. Šah Džahan je naredio da se ogromne svote milostinje daju siromašnima, da se zatvorenici puste i da se mole za oporavak princeze. Aurangzeb, Murad i Šaista Khan su se vratili u Delhi da je vide.[11][12] Izvještaji se razlikuju o tome šta se dogodilo. Neki kažu da se Jahanarino odijelo, natopljeno mirisnim parfemskim uljima, zapalilo.[12] Drugi izvještaji tvrde da se haljina princezine omiljene plesačice zapalila i da se princeza, priskačući joj u pomoć, opekla na prsima.[13]

Tokom njene bolesti, Šah Džahan je bio toliko zabrinut za dobrobit svoje omiljene kćerke da se samo kratko pojavljivao na svom dnevnom durbaru u Diwan-i-Amu. Kraljevski ljekari nisu uspjeli zacijeliti Jahanarine opekotine. Perzijski ljekar je došao da je liječi i njeno stanje se poboljšavalo nekoliko mjeseci, ali onda nije bilo daljnjeg poboljšanja sve dok kraljevski paž po imenu Arif Čela nije napravio mast koja je, nakon još dva mjeseca, konačno uzrokovala zatvaranje rana. Godinu dana nakon nesreće, Jahanara se potpuno oporavila.[14]

Nakon nesreće, princeza je otišla na hodočašće u svetište Moinuddina Chishtija u Ajmeru.

Nakon njenog oporavka, Šah Džahan je Jahanari dao rijetke dragulje i nakit, te joj dodijelio prihode luke Surat.[9] Kasnije je posjetila Ajmer, slijedeći primjer svog pradjeda Akbara.[15]

Bogatsvo i dobročinstvo

[uredi | uredi izvor]

U čast svog krunisanja, 6. februara 1628.[16] godine, Šah Džahan je svojoj supruzi Mumtaz Mahal, Jahanarinoj majci, dodijelio titulu Padšah Begum i 200.000 ašrafija (perzijskih zlatnika vrijednih dva Mohura), 600.000 rupija i godišnju stipendiju od milion rupija. Štaviše, Šah Džahan je Mumtaz poklonio dragulje vrijedne pet miliona rupija. Jahanari je data titula Begum Sahiba i primila je 100.000 ašrafija, 400.000 rupija i godišnju stipendiju od 600.000, a također joj je dodijeljeno i dragulje vrijedne dva miliona i petsto hiljada rupija.[17][18] Nakon Mumtazine smrti, Šah Džahan je podijelio njeno lično bogatstvo između Jahanare Begum (koja je dobila polovinu) i ostatka Mumtazine preživjele djece.[19]

Jahanari su dodijeljeni prihodi iz brojnih sela i posjedovala je nekoliko vrtova, uključujući Bagh-i-Jahanaru, Bagh-i-Nur i Bagh-i-Safu.[20] "Njen džagir uključivao je sela Achchol, Farjahara i Sarkare Bachchola, Safapura i Dohare. Pargana Panipata joj je također dodijeljena." [21] Kao što je gore spomenuto, dobila je i prosperitetni grad Surat.

Njena prabaka, Mariam-uz-Zamani, uspostavila je međunarodni trgovački posao u Mogulskom carstvu i posjedovala nekoliko trgovačkih brodova poput Rahīmīja i Ganj-I-Sawaija, koji su trgovali svilom, indigom i začinima između Surata i Crvenog mora. Nur Džahan je nastavila posao, trgujući indigom i tkaninom. Kasnije je Jahanara nastavila tradiciju.[22] Posjedovala je brojne brodove i održavala trgovačke odnose s Englezima i Holanđanima.[23]

Jahanara je bila poznata po svom aktivnom učešću u brizi za siromašne i finansiranju izgradnje džamija.[24] Kada je njen brod, Sahibi, trebao isploviti na svoje prvo putovanje (29. oktobra 1643.), naredila je da brod otplovi do Meke i Medine i da "... svake godine brod šalje pedeset konija (jedan koni je bio 4 muna ili 151 funta) riže za distribuciju među siromašnima i potrebitima u Meki." [25]

Kao de facto prva kraljica Mogulskog carstva, D#ahanara je bila odgovorna za dobrotvorne priloge. Organizovala je milostinju za važne državne praznike i vjerske festivale, podržavala pomoć gladnima i hodočašća u Meku.[26]

Jahanara je dala važne finansijske doprinose podršci obrazovanju i umjetnosti. Podržala je objavljivanje serije djela o islamskom misticizmu, uključujući komentare Rumijevog Mathnavija, vrlo popularnog mističnog djela u mogulskoj Indiji.[27]

Sufizam

[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa svojim bratom Darom Shikohom, bila je učenica Mulla Shaha Badakhshija, koji ju je inicirao u sufijski red Qadiryyya 1641.. D#ahanara Begum je postigla takav napredak na sufijskom putu da bi je Mullah Shah imenovao svojom nasljednicom u Qadiryyyi, ali pravila to nisu dozvoljavala.[15]

Napisala je biografiju Moinuddina Chishtija, osnivača Chishti reda u Indiji, pod naslovom Mu'nis al-Arwāḥ, kao i biografiju Mulla Shaha, pod naslovom Risālah-i Ṣāḥibīyah, u kojoj je također opisala svoju inicijaciju od njega.[28] Njena biografija Moinuddina Chishtija visoko je cijenjena zbog svoje prosudbe i književne kvalitete. U njoj ga je smatrala osobom koja ju je duhovno inicirala četiri stoljeća nakon njegove smrti, opisala je svoje hodočašće u Ajmer i govorila o sebi kao faqīrah kako bi označila svoj poziv sufijske žene.[29]

Jedan aspekt njenog sufijskog rada uključivao je i autobiografsku naraciju, u kojoj je detaljno opisala svoje misli i iskustva, pod nazivom Sahibiya (Gospođin traktat), a sadržavala je informacije koje se odnose na njeno duhovno iskustvo, njenu potragu za sufijskim učiteljem i njen prelazak u red Qadiri u Lahoreu. Ovaj prelazak je bio složena odluka: „Palo mi je na pamet da sam učenica reda Chishti, ali sada kada sam ulazila u red Qadiri, da li bi u meni bilo sukoba?“[3]

Jahanara Begum je izjavila da su ona i njen brat Dārā jedini potomci Timura koji su prihvatili sufizam.[30] (Međutim, Aurangzeb je također bio duhovno obučen kao sljedbenik sufizma.) Kao pokrovitelj sufijske književnosti, naručila je prijevode i komentare mnogih djela klasične sufijske književnosti.[31]

Rat za naslijeđe

[uredi | uredi izvor]
Šah Džahan na samrti sa svojom kćerkom i njegovateljicom kraj sebe, princezom Jahanarom, naslikao Abanindranath Tagore, 1902.

Šah Džahan se ozbiljno razbolio 1657.. Rat za naslijeđe izbio je između njegovih sinova Dare Šikoha, Šaha Šuđe, Aurangzeba i Murada Bakša.[32]

Tokom rata za naslijeđe, Jahanara je podržavala svog brata Daru Šikoha, najstarijeg sina Šaha Jahana. Kad su njegovi generali pretrpjeli poraz kod Dharmata 1658. od strane Aurangzeba, Jahanara je napisala pismo Aurangzebu u kojem ga savjetuje da bude poslušan svom ocu i da se ne bori s bratom. Pismo nije bilo uspješno. Dara je pooražen u bici kod Samugarha 29. maja 1658. i pobjegao je u Delhi.[33]

Šah Džahan je učinio sve što je mogao da zaustavi planiranu invaziju na Agru. Zamolio je Jahanaru da svojom diplomatijom uvjeri Murada i Šudžu da ne podržavaju Aurangzeba.[34]

U junu 1658., Aurangzeb je opkolio svog oca Šah Jahana u tvrđavi Agra, prisiljavajući ga na bezuvjetnu predaju, prekidom dovoda vode. Jahanara je došla Aurangzebu 10. juna, predlažući podjelu carstva. Dara Šiko bi dobio Punjab i susjedne teritorije, Šudža bi dobio Bengal, Murad Gudžarat, Aurangzebov sin Sultan Muhamed bi dobio Dekan, a ostatak carstva bi pripao Aurangzebu. Aurangzeb je odbio Jahanarin prijedlog uz obrazloženje da je Dara Šiko nevjernik.[35]

Po Aurangzebovom usponu na prijestolje, Jahanara se pridružila svom ocu u zatočeništvu u tvrđavi Agra, gdje se posvetila brizi za njega do njegove smrti 1666.. Njena suparnica i mlađa sestra, Rošanara, zamijenila ju je kao Padšah Begum i Begum Sahib, te preuzela kontrolu nad carskom porodicom i palatom zahvaljujući pomoći koju je pružila Aurangzebu tokom rata za nasljeđe.[36][37]

Nakon smrti njihovog oca, Jahanara i Aurangzeb su se pomirili. On joj je vratio sve titule, Padašah Begum i Begum Sahib, i dao joj novu titulu, Šahzadi Sahib (Carica svih princeza). Briga i upravljanje carskom porodicom i haremom bila je ponovo povjerena njoj. Jahanara je zamijenila Rošanaru kao prva dama. Kao Prva dama dvora, njena plata je povišena sa 1 milion rupija na 1.7 miliona rupija. Uz to, Aurangzeb joj je vratio prihode luke Surat i veliku palatu u Delhiju, gdje je provodio sate u razgovoru s njom. Aurangzeb ju je poštovao i često tražio njeno mišljenje i savjet u političkim pitanjima. Nikad se nije ustezala od raspravljanja sa carem kako bi dokazala svoje mišljenje, posebno ako se radilo o vjerskim pitanjima.[2]

Jahanara se ponovo uključila u politiku i bila je utjecajna u raznim važnim pitanjima te je imala određene posebne privilegije koje druge žene nisu posjedovale: samostalan život s vlastitom privatnom palačom, moć izdavanja Hukm ili Farman (carske naredbe koja je bila samo carevo pravo), prisustvovanje vijeću (šura ili diwan), primanje audijencija u svojoj palači i posredovanje između oficira, političara i stranih kraljeva i cara. Također se protivila Aurangzebovoj strogoj regulaciji javnog života u skladu s njegovim konzervativnim vjerskim uvjerenjima, te njegovoj odluci iz 1679. da vrati porez na birališta nemuslimanima, za koji je vjerovala da će otuđiti njegove hinduističke podanike. Javno se svađala s njim oko ovih pitanja i kritizirala ga zbog njegove politike.[38]

Odnos sa Šahom Džahanom

[uredi | uredi izvor]

Jahanarin uticaj na mogulsku administraciju rezultirala je mnogim tračevima i optužbama da ima incestni odnos sa svojim ocem.[39][40] Moderni historičari su odbacili takve optužbe kao tračeve, zato što nije bilo svjedoka da se takvo nešto ikada desilo ili da je bilo spomenuto.[39]

Historičar K. S. Lal također odbacuje takve tvrdnje kao glasine, koje šire dvorjani i mule. On navodi Aurangzebovo zatvaranje Jahanare u tvrđavu Agra s kraljevskim zatvorenikom i tračevima koji preuveličavaju glasinu.

Nekoliko savremenih putnika spomenulo je takve optužbe. Francois Bernier, francuski ljekar, spominje glasine o incestuoznoj vezi koje su se širile na mogulskom dvoru. Međutim, Bernier nije spomenuo da je svjedočio takvoj vezi. Niccolao Manucci, venecijanski putnik, odbacuje takve Bernierove optužbe kao tračeve i "priče niskih ljudi".

Sahrana

[uredi | uredi izvor]
Jahanarina grobnica (lijevo), Nizamuddin Aliyina grobnica (desno) i Jamaat Khana Mesdžid (pozadi) Delhi.

Jahanarina grobnica je izgrađena za vrijeme njenog života. Napravljena je od bijelog mramora, sa rešetkastim otvorom prema nebu.[41]

Nakon njene smrti, Aurangzeb joj je dao posthumnu titulu, Sahibat uz Zamani (gospodarica doba).[42] Jahanara je sahranjena u grobnici u kompleksu Nizamuddin Dargah u New Delhiju, koji se smatra "izvanrednim zbog svoje jednostavnosti". Natpis na grobnici glasi:

بغیر سبزہ نہ پو شد کسے مزار مرا کہ قبر پوش غریباں ہمیں گیاہ ہمیں گیاہ

Allah je Živi, koji održava. Neka niko ne prekrije moj grob osim zelenilom, Jer ova trava je dovoljna kao grobni pokrivač za siromašne. Smrtna, jednostavna princeza Jahanara, Učenica Khwaja Moin-ud-Din Chishti, Kći Šah Jahana Osvajača Neka Allah rasvijetli njegov dokaz. 1092. 1681. n.e.

Arhitektonska ostavština

[uredi | uredi izvor]

Karavan-saraj Jahanare Begum koji je formirao originalni Chandni Chowk, s albuma Sir Thomasa Theophilusa Metcalfa iz 1843..

U Agri je najpoznatija po sponzoriranju izgradnje Jami Masjida ili Džamije petka 1648., u srcu starog grada. Džamiju je u potpunosti finansirala Jahanara, koristeći svoj lični džeparac. Pored ove džamije, finansirala je i izgradnju džamije Mulla Shah koja se nalazi u Srinagaru. Osnovala je medresu, koja je bila pripojena Jama Masjidu, radi promocije obrazovanja. Također je finansirala stvaranje vrta u Kašmiru, bila je dobrotvor naroda.[3]

Također je imala značajan utjecaj na krajolik glavnog grada Shahjahanabada. Od osamnaest zgrada u gradu Shahjahanabadu koje su naručile žene, Jahanara je naručila pet. Svi Jahanarini građevinski projekti završeni su oko 1650., unutar gradskih zidina Shahjahanabada. Najpoznatiji projekt bio je Chandni Chowk, glavna ulica u utvrđenom gradu Starom Delhiju.

Izgradila je elegantni karavan-saraj na istočnoj strani ulice s vrtovima u pozadini. Herbert Charles Fanshawe, 1902., spominje o saraju:

Nastavljajući uz Chandni Chowk i prolazeći pored mnogih prodavnica glavnih trgovaca nakitom, vezom i drugim proizvodima delhijskih rukotvorina, stiže se do Sat kule Northbrook i glavnog ulaza u Kraljičine vrtove. Prva se nalazi na mjestu Karavan Saraja princeze Jahanara Begum (str. 239), poznate po tituli Šah Begum. Saraj, čiji se trg proteže preko ulice, Bernier je smatrao jednom od najljepših građevina u Delhiju i upoređivao ga je sa Palais Royalom zbog arkada ispod i soba s galerijom ispred i iznad.

Sarai je kasnije zamijenjen zgradom, danas poznatom kao Gradska vijećnica, a bazen u sredini trga zamijenjen je velikom sat kulom (Ghantaghar).

Porodično stablo

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Eraly, Abraham (2004). The Mughal Throne (paperback) (First izd.). London: Phoenix. str. 555 pages. ISBN 978-0-7538-1758-2.
  • Preston, Diana & Michael (2007). A Teardrop on the Cheek of Time (Hardback) (First izd.). London: Doubleday. str. 354 pages. ISBN 978-0-385-60947-0.
  • Lasky, Kathryn (2002). The Royal Diaries: Jahanara, Princess Of Princesses (Hardback) (First izd.). New York: Scholastic Corporation. str. 186 pages. ISBN 978-0439223508.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ ASHER, CATHERINE; Asher, Catherine Ella Blanshard; Asher, Catherine Blanshard; Asher, Catherine B. (1992). Architecture of Mughal India. Cambridge University Press. p. 265. ISBN 9780521267281.
  2. 1 2 Preston, page 285.
  3. 1 2 3 Lambert-Hurley, Siobhan (2022). Three Centuries of Travel Writing By Muslim Women. Bloomington: Indiana University Press.
  4. ↑ Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 88.
  5. ↑ Anantha Raman, Sita (2009). Women in India: a Social and Cultural History. Santa Barbara: Praeger. pp. 16 (vol. 2).
  6. ↑ Preston, page 176.
  7. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17 Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 129. ISBN 81-210-0241-9.
  8. ↑ Misra, Rekha (1967). Women of Mughal India. Munshiram Manoharlal.
  9. 1 2 Preston, page 235.
  10. ↑ "The Biographical Dictionary of Delhi – Jahanara Begum, b. Ajmer, 1614–1681". Thedelhiwalla.com. 14 July 2011. Retrieved 11 January 2016.
  11. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. pp. 120–121. ISBN 81-210-0241-9.
  12. 1 2 Gascoigne, Bamber (1971). The Great Moghuls. New Delhi: Time Books International. p. 201.
  13. ↑ Irvine, William (trans.) (1907). Storia Do Mogor or Mogul India 1653–1708 by Niccolao Manucci Venetian. London: Murray. pp. 219 (vol. 1) – via Internet Archive.
  14. ↑ Eraly, Abraham (2004). The Mughal throne: the saga of India's great emperors. London: Phoenix. p. 308. ISBN 978-0-7538-1758-2.
  15. 1 2 Schimmel, Annemarie (1997). My Soul Is a Woman: The Feminine in Islam. New York: Continuum. p. 50. ISBN 0-8264-1014-6.
  16. ↑ Eraly, Abraham (2004). The Mughal throne: the saga of India's great emperors. London: Phoenix. p. 301. ISBN 978-0-7538-1758-2.
  17. ↑ Lal, Muni (1986). Shah Jahan. Delhi: Vikas. pp. 100–101.
  18. ↑ Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 158.
  19. ↑ Preston, page 175.
  20. ↑ Taher, Mohamed, ed. (1997). Mughal India. Delhi: Anmoi. p. 53.
  21. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu women in the 16th and 17th centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. pp. 124–125. ISBN 81-210-0241-9.
  22. ↑ Gascoigne, Bamber (1971). The Great Mughals. New Delhi: Time Books International. p. 165.
  23. ↑ Neth, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindi Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 125. ISBN 81-210-0241-9.
  24. ↑ "Jahanara". WISE Muslim Women. Archived from the original on 22 December 2015. Retrieved 11 January 2016.
  25. ↑ Moosvi, Shireen (2008). People, Taxation, and Trade in Mughal India. Oxford University Press. p. 264. ISBN 978-0-19-569315-7.
  26. ↑ Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 201. ISBN 978-1-906598-18-1.
  27. ↑ Schimmel, Annemarie (2004). The Empire of the great Mughals: history, art and culture. London: Reaktion Books. pp. 266. ISBN 1-86189-185-7.
  28. ↑ Rizvi, Saiyid Athar Abbas (1983). A History of Sufism in India. Vol. 2. New Delhi: Mushiram Manoharlal. p. 481. ISBN 81-215-0038-9.
  29. ↑ Helminski, Camille Adams (2003). Women of Sufism: A Hidden Treasure. Boston: Shambhala. p. 129. ISBN 1-57062-967-6.
  30. ↑ Hasrat, Bikrama Jit (1982). Dārā Shikūh: Life and Works (second ed.). New Delhi: Munshiram Manoharlal. p. 64.
  31. ↑ Schimmel, Annemarie (1997). My Soul Is a Woman: The Feminine in Islam. New York: Continuum. p. 51. ISBN 0-8264-1014-6.
  32. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 125. ISBN 81-210-0241-9.
  33. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 130. ISBN 81-210-0241-9.
  34. ↑ Lal, Muni (1986). Shah Jahan. New Delhi: Vikas Publishing House. p. 318.
  35. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 131. ISBN 81-210-0241-9.
  36. ↑ "Tomb of Begum Jahanara". Delhi Information. Archived from the original on 10 January 2014. Retrieved 11 January 2016.
  37. ↑ Sarkar, Jadunath (1989). Studies in Aurangzeb's Reign. London: Sangam Books Ltd. p. 107.
  38. ↑ Early, Abraham (2004). Mogulski tron: saga o velikim indijskim carevima. London: Phoenix. str. 401–402. ISBN 978-0-7538-1758-2.
  39. 1 2 Banerjee, Rita (7 July 2021), "Women in India: The "Sati" and the Harem", India in Early Modern English Travel Writings, Brill, pp. 173–208, ISBN 978-90-04-44826-1, retrieved 12 February 2024
  40. ↑ Bano, Shadab (2013). "Piety and Pricess Jahanara's Role in the Public Domain". Proceedings of the Indian History Congress. 74: 245–250. ISSN 2249-1937. JSTOR 44158822.
  41. ↑ Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 137. ISBN 81-210-0241-9.
  42. ↑ Preston, page 286.
  43. 1 2 Mehta (1986, str. 374)
  44. ↑ Mehta, J. L. (1986). Advanced study in the history of medieval India. New Delhi: Sterling Publishers. ISBN 81-207-0298-0. OCLC 1007201916.
  45. ↑ Sarker, Kobita (2007). Shah Jahan and his paradise on earth : the story of Shah Jahan's creations in Agra and Shahjahanabad in the golden days of the Mughals. Kolkata: K.P. Bagchi & Co. str. 187. ISBN 978-81-7074-300-2. OCLC 176865104.
  46. ↑
  47. ↑ Mehta (1986, str. 418)
  48. ↑ Mukherjee (2001, str. 128)
  49. ↑ Subhash Parihar, Some Aspects of Indo-Islamic Architecture (1999), p. 149
  50. ↑ Thackeray, Frank W.; Findling, John E. (2012). Events that formed the modern world : from the European Renaissance through the War on Terror. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. str. 254. ISBN 978-1-59884-902-8. OCLC 828682002.
  51. ↑ Shujauddin, Mohammad; Shujauddin, Razia (1967). The Life and Times of Noor Jahan (jezik: engleski). Caravan Book House. str. 1.
  52. ↑ Sarker (2007, str. 187)
  53. ↑ Ahmad, Moin-ud-din (1924). The Taj and Its Environments: With 8 Illus. from Photos., 1 Map, and 4 Plans (jezik: engleski). R. G. Bansal. str. 101.
  54. ↑ Thackeray i Findling (2012, str. 254)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jahanara_Begum&oldid=3835823"