Jakov Gotovac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Jakov Gotovac
Rođenje Jakov Gotovac
10. oktobar 1895.
Split, Austro-Ugarska
Smrt 16. oktobar 1982.
Zagreb, SR Hrvatska, SFRJ
Značajna djela Ero s onoga svijeta

Jakov Gotovac (Split, 10. oktobar 1895. - Zagreb, 16. oktobar 1982.), hrvatski operni dirigent i kompozitor klasične muzike. Njegova komična opera Ero s' onog svijeta je bila prvi put izvedena u Zagrebu 1935. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jakov Gotovac je rođen u Splitu (tada dio Austro-Ugarske) i na početku je imao malo ili nimalo osnovnog obrazovanja u muzici. Imao je sreću da bude ohrabren i podržan od strane Josipa Hatzea, Ćirila Metoděja Hrazdira i Antuna Dobronića koji su mu usadili nacionalističku orijentaciju u muzici. Počeo je kao student prava u Zagrebu, ali se prebacio na pisanje muzike 1920. godine. U Beču je studirao u klasi Johana Marxa. Od 1922. godine radio je sa filharmonijskim društvom Kolo osnovanog u Šibeniku od strane dr. Vice Iljadica 1899. godine. Preselio se u Zagreb 1923. godine gdje je nastavio da radi kao kompozitor i dirigent do svoje smrti. Vodio je pjevačka društva "Mladost", "Mladost-Balkan" i "Jug", a nakon Drugog svjetskog rata "Pavao Markovac" i "Vladimir Nazor". Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog pozorišta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno dijelo Vladimir Nazor (1964.) kao i nagrade AVNOJ-a (1972.).

Njegovo najpoznatije djelo je opera Ero s' onoga svijeta (na libreto Milana Begovića) sa kojim je nastupao na skoro svim kontinentima, a prevedeno je na devet jezika. Nastupao je u više od 80 pozorišta u samoj Evropi. Također je napisao i brojne druge radove za orkestar, klavir kao i vokalne muzike, i druge. U svojim radovima, Gotovac predstavlja kasni nacionalni romantizam sa hrvatskim folklorom kao glavnim izvorom ideja i nadahnuća. Muzički, Jakov Gotovac je dosta korstio homofonijske muzičke tekstura i prilično jednostavne harmonijske strukture u skladu sa narodnom muzikom kojoj se divio. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja dijela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u njegovim operama.

Ostala važna muzička djela ovog kompozitora su narodni obred Koleda (1925.), Simfonijsko kolo (1926.), scenska muzika za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.).

Njegovo muzičko stvaralaštvo sadrži i opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), te više orkestarskih djela, horskih kompozicija i solo pjesama. Jakov Gotovac je umro 16. oktobra 1982. godine u Zagrebu u 87-oj godini života.

Opus[uredi | uredi izvor]

Orkestralna djela[uredi | uredi izvor]

  • Simfonijsko kolo op. 12 (1926.)
  • Pjesma i ples s Balkana op. 16 (1939.)
  • Orači op. 18 (1937.)
  • Guslar op. 22 (1940.)
  • Dinarka (1945.)
  • Bunjevačke igre (1960.)

Horska djela[uredi | uredi izvor]

  • 2 Scherza (1916.)
  • 2 Pjesme za muški zbor (1918.)
  • 2 Pjesme čuda i smijeha (1924.)
  • Koleda (1925.)
  • Dubravka op. 13 Pastorala za mješoviti hor i orkestar na tekst Ivana Gundulića (1927.-28.)
  • 3 momačka zbora (1932.)
  • Pjesme vječnog jada (1939.)
  • Pjesme zanosa (1955.)

Solo pjesme[uredi | uredi izvor]

  • Djevojka i mjesec za alt i orkestar (1917.)
  • Moments érotiques za glas i klavir (1929.)
  • 2 Soneta za bariton i orkestar (1921.)
  • Djevojačke pjesme za glas i klavir (1923.)
  • Kroz grad za glas i klavir (1924.)
  • Rizvan-aga za bariton i orkestar (1938.)
  • Pjesme čeznuća za glas i orkestar (1939.)

Opere[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]