Jaroslav Plecity
Jaroslav (Jarko) Plecity rođen je u Kladnu u današnjoj Češkoj 1. augusta 1901. godine. Jedan je od kompozitora češkog porijekla koji je u Bosnu i Hercegovinu došao između dva svjetska rata. U nekoliko je navrata dolazio i odlazio, ali se vraćao u Banju Luku. [1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Muziku je počeo učiti u svom rodnom mjestu od jednog slijepog muzičara koji je bio i dirigent radničkog pjevačkog društva. Nedugo nakon što je završio osnovnu školu, seli se u Prag, gdje upisuje čuvenu Orguljašku školu. Školovao se na Praškom Konzervatorijumu na odsjeku za dirigovanje i na odsjeku za orgulje. Njegovi učitelji su bili Bedřih Vederman i Josip Kržička. Nakon uspješno završenih studija, zaposlio se u Narodnom pozorištu u Mariboru, gdje je uspješno debitovao 28. aprila 1922. s operom Prodana nevjesta (B. Smetana) koja je pod njegovim vodstvom izvedena jos 14 puta. Plecity je komponovao primarno scensku muziku, kao i pjesme za glas, klavir ili horsku muziku. Klavirskih minijatura je bilo najmanje, ali najpoznatija je Uspavanka. Od 1923. do 1927. godine je u Splitu, u Skoplju je od 1927. do 1929, a od 1929 do 1930 u Beogradu. Jedno vrijeme je živio u Sarajevu, a od 1931. do 1937. je prešao u Banja Luku[1], zatim do 1939. je živio u Nišu. U svim ovim gradovima radio je kao dirigent i operetni dirigent. Za vrijeme svog boravka u Splitu, bio je dirigent Splitske filharmonije. U Splitu i Mariboru je dirigovao sljedeće opere: „Prodana nevjesta“, „Faust“, „Travijata“, „Hofmanove priče“, „Madam baterflaj“ i mnoge druge. Na zimu 1941. godine odlazi u Podgoricu gdje je horovođa pjevačkog društva „Branko“ i direktor mjesne muzičke škole. Uhapšen je kao antifašista 21. marta 1942. i interniran u logore u Albaniji i Italiji.[2]
Nakon izlaska iz zatvora, Plecity od 1945. fo 1954. godine ponovo djeluje u banjalučkom pozorištu. Osnovao je muzičku školu zajedno sa Vladom Miloševićem u kojoj je podučavao klaviru. Kasnije prelazi u Titograd (Podgoricu) na radio-stanicu i do 1957. postaje načelnik muzičkog odjeljenja. Penzionisao se 1958. godine nakon čega se ponovo vratio u Banju Luku.[2] Tamo je i umro 18. januara 1961. godine. [3]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Plecity je dobitnik više nagrada, a za doprinos u razvoju muzičkog života Banja Luke dobitnik je Nagrade Veselin Masleša.[2]
Djela
[uredi | uredi izvor]Vokalna: solo pjesma Nit ja spavam, rukovet za mješoviti hor Iz stare Bosne, revolucionarne pjesme za mješoviti hor Pjesma banjalučkih radnika, Mi smo brod; Instrumentalna: za klavir solo; Scenska: Muzika za pozorišne komade Požar (Kosor), Gospodin od Pursonjaka (1927, Molijer), Aladinova lampa (1932), Otkako je Banjaluka postala (Filipović, 1939), Crvenkapica (1946), Zona Zamfirova (1948), Aiša (Ćorović, 1948), Zlatija (Đikić, 1949), Hasanaginica (1950), Matura (1951), Mletački trgovac (1952), Mandragola (1953), Tri bekrije (Nestroj), Cvrčak na ognjištu, Romantične duše, Kvadratura kruga (Katajev), Jovanča Meraklija (Cvetković), Iz našeg vilajeta (Kostić); operatskka revija Odgođena noć (1930). (HADŽIĆ 2009b: 29-47)
Izvori
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Čaušević, Merima (2016). Muzika za klavir u Bosni i Hercegovini 1945-1992. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu Pedagoški Fakultet Sarajevo. ISBN 978-9958-9461-9-6.
- 1 2 3 Čavlović, Ivan (2011). Historija muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Muzička akademija u Sarajevu. ISBN 9789958689055.
- ↑ "SLIKE I DOGADJAJI: Jaroslav-Jarko Plecitý" (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-03-26.