Jasna Diklić
Jasna Diklić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 8. mart 1946 |
Jasna Diklić (Sarajevo, 8. marta 1946) je bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica.[1][2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Jasna Diklić je rođena 8. marta 1946. godine u Sarajevu. Kao kći glumice i lutkarske producentice Amalije praktično je prohodala u teatru. Svoje prve prave glumačke korake napravila je na sceni sarajevskog Malog pozorišta gdje se odvijala praktična nastava poznatog Dramskog studija Festivala malih i eksperimentalnih scena MESS, čijoj je prvoj generaciji i sama pripadala, da bi glumu diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.[1]
Jasna Diklić je direktorica Internacionalnog festivala srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva JUVENTAFEST koji je osnovan 2013 godine.
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banja Luci, 1969. godine, međutim, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će kasnije promijeniti ime u Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrljenicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Paula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, kao i uloge u Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
Oba lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući sa režiserom Dubravkom Bibanovićem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, Sklonište, kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. Za ovu ulogu proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH.[3]
Prvu ulogu u filmu imala je 1968. godine u filmu „Uđi, ako hoćeš“. Igrala je i u filmu „Vatrogasac“ iz 1983. godine. Igrala je u televizijskim serijama „Brisani prostor“ iz 1985. i „Sarajevske priče“ iz 1991.
Pozorišne uloge
[uredi | uredi izvor]godina, teatar, uloga, reditelj
1969, Poslije pada, Narodno pozorište Banja Luka, Predrag Dinulović
1972, Uticaj gama zraka na sablasne nevene, Tili, Kamerni teatar 55, Žarko Petan
1974, Kata Kapuralica, Mare, Kamerni teatar 55, Marko Fotez
1976, Hedda Gabler, gospođa Elvsted, Kamerni teatar 55, Mato Milošević
1981, Brisani put, Milina, Kamerni teatar 55, Slobodan Unkovski
1988, Plavokosa jevrejka, Hanuca, Kamerni teatar 55, Mira Erceg
1991, Lutkino bespuće, Nadežda, Kamerni teatar 55, Vladimir Milčin
1993, Sklonište, Mina Hauzen, Sarajevski ratni teatar, Dubravko Bibanović
1995, Pješice, seljanka, Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
1996, Memoari Mine Hauzen, Sarajevski ratni teatar, Zoran Bečić
1996, Marija Terezija, Marija Terezija, Kamerni teatar 55, Gradimir Gojer
1997, Kralj umire, kraljica Margareta, Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
1998, Pucanje duše, Hida, Kamerni teatar 55, Aleš Kurt
2000, Grad snova, prijateljica, Narodno pozorište Tuzla, Adis Bakrač
2001, Predsjednice, Erna, Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
2005, Četvrta sestra, Babuška, Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
2007, Ženidba, Fjokla Ivanovna, Narodno pozorište Sarajevo, Petar Veček
2010, Kamen, Vita, Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
2011 Šta smo to učinili ,Kamerni teatar 55,Dino Mustafić
2013 Terorizam,Kamerni teatar 55, Dino Mustafić
2021 Snijeg ,Narodno pozorište Sarajevo,Dino Mustafić
2022 Heda Gabler ,Julle Tesman ,Narodno pozorište Sarajevo,Nermin Hamzagić
2022 Hasanaginice ,Narodno pozorište Sarajevo,Danilo Marunović
2023 Moj sin samo malo sporije hoda, Ana, Sarajevski ratni teatar,Ivan Plazibat[3]
Filmovi i serije
[uredi | uredi izvor]- Paviljon (2024) film
- Dedek gre na jug (2022) film
- Pun mjesec (2019) film
- Ne diraj mi mamu (2018) serija
- Lažni svjedok (2016) serija
- Kriza (2013) serija
- Šangaj (2012) film
- Lud, zbunjen, normalan (2011) serija
- Kao da me nema (2010) film
- Nebo iznad krajolika (2006) film
- Dobro uštimani mrtvaci (2005) film
- Crna hronika (2004)serija
- Remake (2003) film
- Viza za budućnost (2002) serija
- Savršeni krug (1997) film
- Sarajevske priče (1991) film
- Brisani prostor (1985)film
- Sabina K.(2015) film
- Uđi, ako hoćeš (1968) film[4]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- Nagrada Tmačin prsten za desetogodišnji angažman i očuvanje digniteta glumca (2004)
- Nagrada Zlatni lovorov vijenac (za doprinos teatarskoj umjetnosti) 59. MESS-a (2019)
- Nagrada za najbolju glumicu Pozorišne-Kazališne igre Jajce (2022)
- Nagrada za najbolju glumicu Međunarodni festival malih scena Rijeka (2023)
- Nagrada za najbolju glumicu Dani satire Fadila Hadžića, Kerempuh, Zagreb (2023)
- Nagrada za najbolju glumicu Teatar fest "Petar Kočić" Banja Luka (2023)
- Nagrada za najbolju glumicu Internacionalni teatarski susreti u Brčkom (1975)
- Nagrada za životno djelo Kantona Sarajevo (2019)
- Nagrada za najbolju glumicu Festival glumca u Konjicu (2024)
- Nagrada "Adem Ćejvan" za životno djelo,Zenica (2011)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Rođena Jasna Diklić". Historija.ba. Pristupljeno 28. 6. 2026.
- ↑ "Jasna Diklić iMDb". www.imdb.com. Pristupljeno 28. 6. 2026.
- 1 2 Hellasije (16. 5. 2021). "Jasna Diklić Biografija". Biografije Poznatih (jezik: srpski). Pristupljeno 28. 6. 2026.
- ↑ "Jasna Diklić - Filmografija". mojtv.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 28. 6. 2026.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Jasna Diklić na IMDb-ju