Jazavac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Jazavci)
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Jazavac
(Meles meles)
Evropski jazavac
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Carnivora
Porodica Mustelidae
Potporodica Melinae

 Arctonyx
 Melogale

 Meles

Jazavac (Meles meles) pripadnik je porodice kuna (Mustelidae) i roda Meles, koji je u Evropi zastupljen samo ovom vrstom, bez niže biosistematske diferencijacije.

Opis[uredi | uredi izvor]

Tjelesna konstitucija i oblik jazavca se bitno razlikuju od ostalih pripadnika porodice kuna. Tijelo je kratko, snažno i zdepasto, dugo oko 70 - 90 cm, od čega rep ima 25 – 18 cm. Visina je oko 30 cm, a masa ovisi o starosti i ugojenosti pa varira od 15 - 20 kg. Najugojeniji su pred zimu.

Glava jazavca je izdužena, sa dugom njuškom. Donja vilica je povezana s gornjom preko poprečnog kondilarnog nastavka, koji je čvrsto vezan u dugu šupljinu lobanje, što onemogućava iščašenje vilice. To rezultira održavanjem snažnog ugriza bez popuštanja ali smanjuje pokretljivost vilica.

Noge su kratke, ali snažne. Na prstima, osobito prednjih nogu, nalaze se jake, srpasto povijene kandže, dužine do 5 cm. Prema načinu gaženja tla, jazavac je tabanaš (plantigrad) , jez gazi cijelom površinom stopala. Kao i većina kuna, pod repom ima smradne žlijezde. Ima 38 zuba. Čula sluha i mirisa su mu osobito osjetljiva.

Dlaka je relativno duga pa životinja izgleda puno krupnija nego što jeste. Osnovna boja je crno-siva, sa osobito izraženim tamnim i dugim trakama na leđima i vratu. Glava je sivo-bjeličasta sa dvije osobene pruge, od njuške – preko očiju – do vrata, a vrhovi ušiju su bijeli.

Ponašanje i ishrana[uredi | uredi izvor]

Jazavci su aktivni pretežno predvečerje i noću, a žive u manjim grupama ili kao samotnjaci. U tlu kopaju hodnike do duboke jazbine (i do 5 m) pod okolnom površinom. Tokom zime je manje aktivan ali ne pada u „zimski san“. U potrazi za hranom i zimi napušta sklonište, čak i u periodima dubokih snjegova.

Hrana jazavca je veoma raznovrsna: i biljnog i životinjskog porijekla. To su najčešće crvi, insekti, žabe, miševi, strvine, žitarice (osobito kukuruz), žir, razne bobice, gljive, korijenje i sl.

Oglašava se frktanjem, brundanjem, dahtanjem i glasnim deranjem.

Rasprostranjenje i ekologija[uredi | uredi izvor]

Jazavac je jedna od naraširenijih mesojednih divljači. Ima ga u gotovo cijeloj Evropi, osim Islanda, sjeverne Skandinavije, Finske i nekih mediteranskih otoka. Živi u životnim okruženjima, kao što su šumarci u blizini vode, šikare u blizini livada i polja i slične površine.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Jazavci se pare od aprila do augusta, a bremenitost traje 7-8 mjeseci. Od januara do aprila okoti se 3-5 madunaca, koji ostaju slijepi 28-35 dana. Sišu oko 35 dana, a osamostale se za oko pola godine. Spolnu zrenost dostižu nakon 18 - 24 mjeseca, a požive i do 15 godina.[1]

Bioraznolikost jazavaca[uredi | uredi izvor]

Jazavaci su svrstani u tri potporodice:

Potporodica jazavaca (Melinae) obuhvata tri roda porodice kuna (Mustelidae).

  • Porodica Mustelidae
    • Potporodica Lutrinae - vidre
    • Potporodica Melinae
      • Svinjski jazavac, Arctonyx collaris
      • Burmanski tvor jazavac, Melogale personata
      • Javanski tvor jazavac, Melogale orientalis
      • Kineski tvor jazavac, Melogale moschata
      • Everettov tvor jazavac, Melogale everetti
      • Evroazijski jazavac, Meles meles
    • Potporodica Mellivorinae
    • Potporodica Taxideinae
      • Chamitataxus avitus
      • Pliotaxidea nevadensis
      • Pliotaxidea garberi
      • Američki jazavac, Taxidea taxus
    • Potporodica Mustelinae - lasice, kune, tvorovi
  • Porodica Mephitidae

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.