Ječam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ječam
Polje ječma
Polje ječma
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Red Poales
Porodica Poaceae
Rod Hordeum
Vrste
Hordeum sativum
Hordeum vulgare
Hordeum distichum
Hordeum polystichum
Hordeum intermedium
Sinonimi
  • Frumentum hordeum E.H.L.Krause nom. illeg.
  • Frumentum sativum E.H.L.Krause
  • Hordeum aestivum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum americanum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum bifarium Roth
  • Hordeum brachyatherum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum caspicum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum coeleste (L.) P.Beauv.
  • Hordeum daghestanicum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum defectoides R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum durum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum elongatum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum gymnodistichum Duthie
  • Hordeum heterostychon P.Beauv.
  • Hordeum hexastichon L.
  • Hordeum hibernaculum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum hibernans R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum himalayense Schult.
  • Hordeum hirtiusculum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum horsfordianum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum ircutianum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum jarenskianum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum juliae R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum kalugense R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum karzinianum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum kiarchanum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum laevipaleatum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum lapponicum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum leptostachys Griff.
  • Hordeum macrolepis A.Braun
  • Hordeum mandshuricum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum mandshuroides R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum michalkowii R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum nekludowii R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum nigrum Willd.
  • Hordeum pamiricum Vavilov nom. inval.
  • Hordeum parvum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum pensanum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum polystichon Haller
  • Hordeum praecox R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum pyramidatum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum revelatum (Körn.) A.Schulz
  • Hordeum sativum Jess. nom. illeg.
  • Hordeum sativum Pers. nom. inval.
  • Hordeum scabriusculum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum septentrionale R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum stassewitschii R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum strobelense Chiov.
  • Hordeum taganrocense R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum tanaiticum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum tetrastichum Stokes
  • Hordeum transcaucasicum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum violaceum R.E.Regel nom. inval.
  • Hordeum walpersii R.E.Regel nom. inval.
  • Secale orientale Schreb. ex Roth nom. inval.[1]

Ječam (lat.Hordeum vulgare) je vrsta zeljastih biljaka iz porodice trave (Poaceae), jedna od najuzgajanijih žitarica umjerenih područja širom svijeta. Prvenstveno je kultiviran zbog zrnevlja, posebno u Evroaziji, od prije više od 10.000 godina.[2]

Ječam se koristi kao životinjska hrana, kao izvor fermentirajućeg materijala za pivo i određena destilirana pića, te kao sastavni dio različitih zdravih namirnica. Koristi se u supama i gulašima, te u ječmenom hljebu raznih kultura. Zrno ječma se obično pravi u [[sladu] u tradicionalnom i drevnom načinu pripreme.

U 2017. godini ječam je zauzeo četvrto mjesto među žitaricama u proizvedenoj količini (149 miliona tona), odmah iza kukuruza, riže i pšenice.

Biologija[uredi | uredi izvor]

Ječam
Poprečni presjek korijena

Ječam je član porodice trave. To je samoprašujuća, diploidna vrsta sa 14 hromosoma . Divlji predak pripitomljenog ječma, Hordeum vulgare ssp. spontaneum , obilno raste u travnjacima i šumama širom Plodnog polumjeseca, područja zapadne Azije i sjeveroistočne Afrike, a posebno na sekundarno uznemirenim staništima, obalnim putevima i voćnjacima. Izvan ove regije divlji ječam je rjeđi i obično se nalazi na poremećenim staništima.[2] Međutim, u istraživanju markera širenja raznolikosti genoma, utvrđeno je da je Tibet bio dodatni centar pripitomljavanja kultiviranog ječma.[3]

Pripitomljavanje[uredi | uredi izvor]

Divji ječam ( H. spontaneum ) je predak domaćeg ječma ( H. vulgare ). Tokom pripitomljavanja, morfologija zrna ječma znatno se promijenila, prešavši iz izduženog oblika u okrugliji i zaobljerniji.[4] Pored toga, divlji ječam ima karakteristične genske, alele i regulatore koji imaju potencijal za otpornost na abiotski ili biotski stres uzgajanog ječma i prilagodbu klimatskim promjenama.[5] Divlji ječam ima krhak klas; po zrelosti, odvajaju se pljevice, olakšavajući raspršivanje semena. Domaći ječam ima nelomljene bodlje, što olakšava berbu zrelih plodova. Takvo stanje uzrokovano je mutacijom u jednom od dvije genetičke vezanosti gena poznatih kao Bt 1 i Bt2; mnogi kultivari imaju obje mutacije. Nelomljivo stanje je recesivno, pa su sorte ječma koje ispoljavaju ovo stanje homozigotne za mutantni alel.[2] Pripitomljavanje ječma prati promjena ključnih fenotipskih svojstva na genetičkom nivou. Malo se zna o [[genetika varijacija|genetičkoj varijaciji] među pripitomljenim i divljim genima u hromosomskim regijama.[6] Ječam se smatra jednom od najstarijih žitarica u Evropi. Sijao se još u kameno doba, kultivirao u starom Egiptu, Mezopotamiji i području europskih sojenica. Sumerani su osim togaovu žitaricu koristili kao mjeru i novac, a Vedski tekstovi spominju ječam i rižu kao dva besmrtna nebeska sina. U Babilonu se od njega pravila kaša i pivo, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna prehrambena namirnica. Zdrava je i jeftina zamjena za kahvu, što se često koristilo u kriznim razdobljima a ječmeni slad je odlična zamjena za šećer. Upotrebljava seza proizvodnju hljeba, slada, piva, viskija, stočne hrane i dr.,zbog čega zauzima četvrto mjesto u proizvodnji žitarica.

Hordeum vulgare obično se dijeli na pet tzv. konvarijeteta

Genetika[uredi | uredi izvor]

Genom ječma sekvenciran je 2012,[7] uz potporu Međunarodnog konzorcija za sekvenciranje genoma ječma i britanskog Konzorcija za sekvenciju ječma.

Genom je sačinjen od sedam parova |jedarnih hromosoma (preporučene oznake: 1H, 2H, 3H, 4H, 5H, 6H i 7H) i po jednim mitohondrijskim i hloroplastnim, sa ukupno 5000 parova megsbaza Mbp.[8] Mnogobrojne biološke informacije već su slobodno dostupne u nekoliko baza podataka za ječam.[9]

Divlji ječam (H. vulgare ssp. spontaneum) ) koji danas raste u Plodnom polumesecu možda nije potomak ječma koji se uzgaja u Eritreji i Etiopiji, što ukazuje da se u istočnoj Africi moglo desiti odvojeno pripitomljavanje.[10]

Proizvoenja[uredi | uredi izvor]

Proizvodnje ječma 2017.
Zemlja (Milioni
tona)
RUS
20,6
AUS
13,5
GER
10,9
FRA
10,5
UKR
8,3
CAN
7,9
UK
7,2
TUR
7,1
ARG
7,0
Svijet
149,3
Izvor: FAOSTAT of the United Nations Food and Agriculture Organization, Statistics Division, 2016[11]

U 2017. godini svjetska proizvodnja ječma iznosila je 149 miliona tona, a predvodila ga je Rusija koja proizvodi 14% svjetske ukupne proizvodnje. Australija, Njemačka, Francuska i Ukrajina bili su također glavni proizvođači.[11]

Kultivacija[uredi | uredi izvor]

Berba ječma u Gaziantepu, Turska

Ječam je široko prilagodljiva kultura. Posebno je popularna u umjerenim područjima gdje se uzgaja kao ljetni usjev i u tropskim područjima gdje se sije kao višekratni usjev. Vrijeme njegovog klijanja je jedan do tri dana. Ječam raste u hladnim uvjetima, ali nije naročito otporan na zimske uvjete.

Ječam je tolerantniji na salinitet tla od pšenice, što bi moglo objasniti porast uzgoja ječma u Mezopotamiji od drugog milenija p. n. e. Ječam nije otporniji na zimu od ozime pšenice (Triticum aestivum), jesen od raži (Secale cereale), ali se može sijati kao zimska kultura i u toplijim predjelima Australije i Velike Britanije.

Ječam ima kratku sezonu rasta i relativno je tolerantan na sušu.[12]

Hrana[uredi | uredi izvor]

Kuhani ječam
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija 515 kJ
Ugljikohidrati 28.2 g
Šećeri 0.3 g
Vlakna 3.8 g
Masnoće 0.4 g
Bjelančevine 2.3 g
Voda 68.8 g
Vitamin A ekviv. 0 μg (0%)
- beta karoten 5 μg (0%)
- lutein i zeaksantin 56 μg
Tiamin (Vit. B1) 0.083 mg (6%)
Riboflavin (Vit. B2) 0.062 mg (4%)
Niacin (Vit. B3) 2.063 mg (14%)
Vitamin B5 0.135 mg (3%)
Vitamin B6 0.115 mg (9%)
Folna kiselina (Vit. B9) 16 μg (4%)
Vitamin B12 0 μg (0%)
Vitamin C 0 mg (0%)
Vitamin D 0 IU (0%)
Vitamin E 0.01 mg (0%)
Vitamin K 0.8 μg (1%)
Kalcij 11 mg (1%)
Željezo 1.3 mg (10%)
Magnezij 22 mg (6%)
Mangan 0.259 mg (13%)
Fosfor 54 mg (8%)
Kalij 93 mg (2%)
Natrij 3 mg (0%)
Cink 0.82 mg (8%)
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Ječam, zob i neki proizvodi od njih

U obroku od 100 grama kuhanog ječma ima 123 kilokalorija i dobar je izvor (10% ili više dnevne vrijednosti, DV) esencijalnih hranjivih sastojaka, uključujući, hranjiva vlakna, [[vitamin B], niacin (14% DV) i prehrambeni minerali uključujući gvožđe (10% DV) i mangan (12 % DV). }}

Hordeum vulgare

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Plant List: A Working List of All Plant Species, pristupljeno 2 February 2016
  2. ^ a b c Zohary D, Hopf M (2000). Domestication of Plants in the Old World: The Origin and Spread of Cultivated Plants in West Asia, Europe, and the Nile Valley (3rd izd.). Oxford University Press. str. 59–69. ISBN 978-0-19-850357-6.
  3. ^ Dai F, Nevo E, Wu D, Comadran J, Zhou M, Qiu L, et al. (October 2012). "Tibet is one of the centers of domestication of cultivated barley". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 109 (42): 16969–73. Bibcode:2012PNAS..10916969D. doi:10.1073/pnas.1215265109. PMC 3479512. PMID 23033493.
  4. ^ Hughes, N; Oliveira, HR; Fradgley, N; Corke, F; Cockram, J; Doonan, JH; Nibau, C (14 March 2019). "μCT trait analysis reveals morphometric differences between domesticated temperate small grain cereals and their wild relatives". The Plant Journal. 99 (1): 98–111. doi:10.1111/tpj.14312. PMC 6618119. PMID 30868647.
  5. ^ Wang X, Chen ZH, Yang C, Zhang X, Jin G, Chen G, Wang Y, Holford P, Nevo E, Zhang G, Dai F (May 2018). "Genomic adaptation to drought in wild barley is driven by edaphic natural selection at the Tabigha Evolution Slope". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 115 (20): 5223–5228. doi:10.1073/pnas.1721749115. PMC 5960308. PMID 29712833.
  6. ^ Yan S, Sun D, Sun G (2015-03-26). "Genetic divergence in domesticated and non-domesticated gene regions of barley chromosomes". PLOS ONE. 10 (3): e0121106. Bibcode:2015PLoSO..1021106Y. doi:10.1371/journal.pone.0121106. PMC 4374956. PMID 25812037.
  7. ^ Mayer KF, Waugh R, Brown JW, Schulman A, Langridge P, Platzer M, Fincher GB, Muehlbauer GJ, et al. (November 2012). "A physical, genetic and functional sequence assembly of the barley genome" (PDF). Nature. 491 (7426): 711–6. Bibcode:2012Natur.491..711T. doi:10.1038/nature11543. PMID 23075845. Nepoznat parametar |s2cid= zanemaren (pomoć)
  8. ^ mapview. "barley genome at ncbi.nlm.nih.gov". Pristupljeno 6 October 2014.
  9. ^ Barley-resources
  10. ^ Orabi J, Backes G, Wolday A, Yahyaoui A, Jahoor A (April 2007). "The Horn of Africa as a centre of barley diversification and a potential domestication site". TAG. Theoretical and Applied Genetics. Theoretische und Angewandte Genetik. 114 (6): 1117–27. doi:10.1007/s00122-007-0505-5. PMID 17279366. Nepoznat parametar |s2cid= zanemaren (pomoć)
  11. ^ a b "Crops/Regions/World List/Production Quantity for Barley, 2017 (pick list)". UN Food and Agriculture Organization Corporate Statistical Database (FAOSTAT). 2017. Pristupljeno 8 September 2018.
  12. ^ McGee 1986, str. 235