John Franklin Enders

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

John Franklin Enders (10. februara 1897 – 8. septembra 1985) bio je američki biomedicinski naučnik i nobelovac. Enders je nazvan "Ocem modernih cjepiva".[1][2]

Enders je rođen u zapadnom Hartfordu u saveznoj državi Connecticut. Njegov otac John Ostrom Enders bio je izvršni direktor Hartford National Bank i ostavio mu je bogatstvo od 19 miliona dolara nakon njegove smrti. Pohađao je školu Noah Webster u Hartfordu i školu svetog Pavla u Concordu u državi New Hampshire. Nakon kratkog pohađanja Univerziteta Yale, pridružio se zračnom korpusu Vojske Sjedinjenih Država 1918. godine kao instruktor leta i poručnik.

Po povratku iz Prvog svjetskog rata diplomirao je na Yaleu, gdje je bio član Scroll and Key-a, kao i Delta Kappa Epsilon. Bavio se nekretninama 1922. godine i pokušao nekoliko karijera prije nego što je odabrao biomedicinsko područje s naglaskom na zarazne bolesti, stekavši doktorat. na Harvardu 1930. Kasnije se pridružio fakultetu u Dječjoj bolnici u Bostonu.[3]

Enders je umro 1985. godine u Waterfordu, Connecticut, u dobi od 88 godina, imajući počasnu doktorsku titulu sa 13 univerziteta.[4] Njegova supruga umrla je 2000. godine.

Biomedicinska karijera[uredi | uredi izvor]

1949. godine Enders, Thomas Huckle Weller i Frederick Chapman Robbins izvijestili su o uspješnoj in vitro kulturi životinjskog virusa - poliovirusa.[5] Njih trojica su 1954. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu "zbog otkrića sposobnosti poliovirusa da rastu u kulturama različitih vrsta tkiva". 

U međuvremenu, Jonas Salk je primijenio Enders-Weller-Robbinsovu tehniku za proizvodnju velikih količina poliovirusa, a zatim je 1952. razvio cjepivo protiv dječje paralize. Nakon terenskog ispitivanja polio-vakcine iz 1954. godine, čiji je uspjeh Salk objavio na radiju, Salk je postao javni heroj, ali nije uspio pripisati priznanje mnogim drugim istraživačima na koje se njegov napor nastavljao, a američki ga je naučni establišment donekle izbjegao.[6]

Enders i Peebles su 1954. godine izolirali virus ospica od 11-godišnjeg dječaka Davida Edmonstona.[7] Razočaran razvojem polio cjepiva i uključenosti u nekim slučajevima dječje paralize i smrti - što je Enders pripisao Salkovoj tehnici - Enders je započeo razvoj cjepiva protiv ospica. U oktobru 1960. godine, Endersov tim započeo je ispitivanja na 1.500 mentalno zaostale djece u New Yorku i na 4.000 djece u Nigeriji.[8]

17. septembra 1961. The New York Times objavio je da je vakcina protiv ospica efikasna.[8] Odbijajući kredit samo za sebe, Enders je naglasio zajedničku prirodu napora. 1963. godine Pfizer je uveo deaktivirano cjepivo protiv ospica, a Merck & Co je uveo oslabljeno cjepivo protiv ospica.

Počast[uredi | uredi izvor]

Poprsje Johna Endersa u Polio Hall of Fame
  • 1946: Član Američke akademije nauka i umjetnosti [9]
  • 1954: Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (zajedno s Frederickom Chapmanom Robbinsom i Thomasom Huckleom Wellerom) [10][11]
  • 1955: Nagrada Kyle američke službe za javno zdravstvo [12]
  • 1958: primljen u Polio Kuću slavnih
  • 1960: Cameronova nagrada za terapiju Univerziteta u Edinburghu
  • 1962: Nagrada Robert Koch
  • 1963: Predsjednička medalja slobode
  • 1963: Nagrada za naučna dostignuća Američkog medicinskog udruženja
  • 1967: Strani član, Kraljevsko društvo [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Tyrrell, D. A. J. (1987). "John Franklin Enders. 10 February 1897-8 September 1985". Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 33: 212–226. doi:10.1098/rsbm.1987.0008. JSTOR 769951. PMID 11621434.
  2. ^ Katz SL (2009). "John F. Enders and measles virus vaccine—a reminiscence". Measles. Current Topics in Microbiology and Immunology. 329. str. 3–11. doi:10.1007/978-3-540-70523-9_1. ISBN 978-3-540-70522-2. PMID 19198559.
  3. ^ "John F. Enders - Biographical". Nobelprize.org. Nobel Media. 2014. Pristupljeno 7. 2. 2017.
  4. ^ Thomas H Weller & Frederick C Robb, A Biographical Memoir: John Franklin Enders (1897–1985) Arhivirano 7. 6. 2011. na Wayback Machine, (Washington DC: National Academy of Sciences, 1991), p 62.
  5. ^ "Cultivation of the Lansing strain of poliomyelitis virus in cultures of various human embryonic tissues". Science. 109 (2822): 85–87. 1949. Bibcode:1949Sci...109...85E. doi:10.1126/science.109.2822.85. PMID 17794160.
  6. ^ Balik R, "On this day: Polio vaccine declared safe" Arhivirano 23. 3. 2021. na Wayback Machine, FindingDulcinea, 12 Apr 2011.
  7. ^ Baker JP (2011). "The first measles vaccine". Pediatrics. 128: 435–7. doi:10.1542/peds.2011-1430. PMID 21873696.
  8. ^ a b Bakalar N, "First mention: Measles vaccine, 1960", New York Times, 5 Oct 2010, p D2.
  9. ^ "Book of Members, 1780–2010: Chapter A" (PDF). American Academy of Arts and Sciences. Pristupljeno 15 Apr 2011.
  10. ^ "How a CT man who majored in English at Yale became the 'Father of Modern Vaccines'". CTInsider.com (jezik: engleski). 8. 9. 2020. Arhivirano s originala, 1. 10. 2020. Pristupljeno 19. 9. 2020.
  11. ^ October 2019, Live Science Staff 07. "Nobel Prize in Medicine: 1901-Present". livescience.com (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 9. 2020.
  12. ^ "Enders, John F. (1897-1985) | Encyclopedia.com". www.encyclopedia.com. Pristupljeno 19. 9. 2020.