John M. Martinis
| John M. Martinis | |
|---|---|
John Martinis | |
| Rođenje | 1. januar 1958 San Pedro, Kalifornija, SAD |
| Polje | Fizika Kvantno računarstvo |
| Alma mater | Univerzitet Kalifornije (Berkeley) |
| Poznat(a) po | Kvantna nadmoć (Quantum Supremacy) Sycamore procesor Supravodljivi kbiti |
| Istaknute nagrade |
|
John Matthew Martinis (San Pedro, 1958), američki je fizičar i profesor na Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari. Poznat je po svom radu na razvoju kvantnih računara baziranih na supravodnicima. Godine 2019. vodio je tim u Googleu koji je prvi demonstrirao kvantnu nadmoć koristeći procesor Sycamore.[1]
Godine 2025. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku zajedno sa svojim bivšim mentorom Johnom Clarkeom i kolegom Michelom Devoretom za eksperimentalne dokaze makroskopskih kvantnih fenomena u supravodljivim krugovima.[2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Martinis je rođen u San Pedru u Kaliforniji. Njegov otac bio je porijeklom iz mjesta Komiža na otoku Visu (Hrvatska), odakle je emigrirao u SAD.[3][4] Diplomirao je fiziku na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyju 1980. godine, a doktorirao na istom univerzitetu 1987. pod mentorstvom Johna Clarkea.[5]
Karijeru je započeo u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, gdje je radio na razvoju elektronike za mjerenje pojedinačnih elektrona. Godine 2004. prešao je na Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari (UCSB), gdje drži katedru za eksperimentalnu fiziku.[6]
Godine 2014. pridružio se kompaniji Google kako bi osnovao i vodio njihov odjel za kvantno računarstvo (Google Quantum AI). Tu je vodio razvoj 53-kbitnog procesora Sycamore, koji je 2019. izvršio zadatak koji bi klasičnom superračunaru trebao hiljade godina. Iz Googlea je otišao 2020. godine zbog neslaganja oko vodstva tima te je kasnije suosnovao kompaniju Qolab.[7]
Istraživački rad
[uredi | uredi izvor]Martinisov rad fokusira se na supravodljive kbite (kvantne bitove). Njegova grupa na UCSB-u i u Googleu značajno je poboljšala vjernost (fidelity) i stabilnost supravodljivih krugova, što je omogućilo izgradnju većih i pouzdanijih kvantnih procesora.[8] Njegov rani rad s Clarkeom i Devoretom na Berkeleyju bio je ključan za razumijevanje kvantnog tuneliranja u makroskopskim sistemima, što je 2025. nagrađeno Nobelovom nagradom.[9]
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]- Fritz London Memorial Prize (2014) – za rad na supravodljivim kbitima.[10]
- Nagrada John Stewart Bell (2021) – za fundamentalna istraživanja u kvantnoj mehanici.[11]
- Nobelova nagrada za fiziku (2025) – za otkriće makroskopskog kvantnog tuneliranja.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Quantum supremacy using a programmable superconducting processor" (jezik: engleski). Nature. 2019-10-23. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "The Nobel Prize in Physics 2025" (jezik: engleski). Nobel Prize Outreach AB. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "John Martinis - Facts" (jezik: engleski). Nobel Prize Outreach AB. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Nobelovac John Martinis ponosno: „Nisam Grk, nego Komižanin"" (jezik: hrvatski). CroLens. 2025-10-12. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "John M. Martinis Biography" (jezik: engleski). Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "2025 Nobel Laureate in physics once served as mentor to grad students at CU Boulder" (jezik: engleski). University of Colorado Boulder. 2025-10-09. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Google's Top Quantum Scientist Explains In Detail Why He Resigned" (jezik: engleski). Forbes. 2020-04-30. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "And the Fritz London Memorial Prize Goes To…" (jezik: engleski). UC Santa Barbara. 2014-04-07. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Nobel Prize in Physics 2025" (jezik: engleski). Nobel Prize Outreach AB. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Fritz London Memorial Prize Recipients" (jezik: engleski). Duke University. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "John Martinis awarded the seventh Bell Prize" (jezik: engleski). University of Toronto. 2021-05-06. Pristupljeno 19. 2. 2026.
