Joseph Serchuk

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Joseph Serchuk (1919 - 6. novembar 1993) bio je komandant jevrejske partizanske jedinice u Lublinu, Poljska, za vrijeme holokausta. Nakon rata, svjedočio je na suđenjima nacistima, i dobio je posebno priznanje od države Izrael.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon što su mu roditelji i drugi članovi porodice ubijeni u getu 1941, Joseph i njegov brat David odvedeni su u koncentracijski logor Sobibor. Nakon jednog dana u kampu, pobjegao je sa svojim bratom u najbližu šumu i zajedno s drugima bjeguncima osnovao jezgro partizanske grupe, na čijem čelu je bio on, a grupu su sačinjavali Jevreji, pobjegli iz geta i iz Sobibora. U grupu se također uključio i pisac Dov Freiberg.

Nakon rata, Joseph je učestvovao u lociranju nacističkih ratnih zločinaca u Evropi, a bio je i svjedok u suđenjima u Nürbergu. Potom se vratio u Poljsku, a nakon što su mu ponudili da emigrira u Izrael, odbio je.

Godine 1950, Serchuk je dobio pasoš i otišao u Izrael. Odmah po dolasku u Izrael, on je stupio u tamošnju vojsku. Nakon vojne službe, oženio se i preselio u Yad Eliyahu kod Tel Aviva i počeo raditi u oblasti poslovne industrije i poduzetništva. Tokom godina, Serchuk je nekoliko puta bio u Evropi radi svjedočenja u suđenjima nacističkim ratnim zločincima. Na suđenju Oberscharführeru Hugou Raschendorferu, on je bio jedini svjedok optužbe. Nakon što je Raschendorfer osuđen na doživotnu kaznu zatvora, Serchuk dobio je posebnu nagradu od Odjela za Izrael policija za istragu nacističkih zločina. Godine 1967, Levi Eshkol, tadašnji zraelski premijer, dao mu medalju borca protiv nacista, a 1968. je dobio i državu medalju za borce.

Serchuk je umro 1993. u Tel Avivu u dobi od 74. Bio je oženjen, te je iza njega ostalo devetoro djece i više od stotinu unuka i praunuka.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]