Josip Vancaš

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Josip Vancaš (Sopron, 22. mart 1859Zagreb, 15. decembar 1932) bio je arhitekta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.

Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti "bosanski stil".[1] Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921. sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja. [2]

Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.

Katedrala u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Katedrala

Josip Vancaš uradio je projekat za izgradnju Katedrala Srca IsusovaKatedrale u Sarajevu kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. Za izgradnju sarajevske Katedrale i zgrade Zemaljske vlade, 1889. godine odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I, a 1898. odlikovao ga je i papa Lav XIII viteškim križem Sv. Georga.

Ostali objekti[uredi | uredi izvor]

Prvobitno, objekat je bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva), a danas ova građevina je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893. godine, a otvoren je 1895. godine. Projektanti su bili Karlo Paržik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane Historicizam u arhitekturi Bosne i Hercegovinerenesanse. Ispred pročelja zgrade nalazi se Vječna vatra, koja je upaljena 1946. godine kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u Drugi svjetski ratII svjetskom ratu.

Vojna pošta u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Josip Vancaš projektovao je i ovu poznatu zgradu u Sarajevu, što je i zapisano u holu iznad vrata Vojne pošte. Izgrađena je 1913. godine u stilu secesije, uz neodoljivo podsjećanje na Bečku Poštansku kasu. I danas je unutrašnjost ove zgrade ostala ista, ali nedostaju veliki sat, grbovi K. Und K. Monarhije, vojnici i kraljevski sto presvučen zelenom čohom.

Grand hotel Union - Ljubljana

Ostale građevine[uredi | uredi izvor]

Osim ovih objekata, Josip Vancaš projektovao je i slijedeće objekte:

  • 1884. godine Katoličko groblje na Koševu;
  • 1885. godine zdanje Zemaljske vlade za BiH, danas zgrada Predsjedništva BiH;
  • 1890. godine Narodno pozorište u Sarajevu, ali ga nije realizirao;
  • Sagradio je sebi vlastitu kuću u Sarajevu, u Titovoj ulici na broju 45, a iz nje je iselio u Zagreb 27.9. 1921. godine, pošto je ustupio Savezu Hrvatskih Seljačkih Zadruga;
  • 1893. godine današnju Muzičku školu, a tadašnji zavod sv. Augustina;
  • 1896. godine paviljon BiH;
  • Istočnu stranu današnje Štrosmajerove ulice, kao i mnogobrojne stambene objekte u Sarajevu; [3]
  • 1901. godine paviljon BiH;
  • 1900 - 1905. godine Knezoškofijski zavod u Šentvidu kod Ljubljane
  • 1905. godine radi na projektu crkve u Bledu;
  • 1904 - 1905. godine Hotel Union u Ljubljani;
  • 1904 - 1905. godine Gradsku štedionicu u Ljubljani;
  • 1906. godine narodnu banku u Ljubljani;
  • 1907, godine crkvu u Prečni (Novo Mesto);
  • 1909. k.u.k. "Militar Comando" (kasnije ZE-MA, pa NA-MA) u Mostaru;
  • 1909. godine zgradu Zemaljske, kasnije Srpske banke (preko puta Narodnog pozorišta) u Mostaru;
  • 1912. godine glavnu poštu u Sarajevu.

Ime ovog istaknutog umjetnika danas nosi i jedna ulica u centru grada Sarajeva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Ana Barić CRKVA SVETIH ĆIRILA I METODA U SARAJEVU, DJELO JOSIPA VANCAŠA". SVEUČILIŠTE U ZAGREBBU FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Zagreb 2014. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. ^ "Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu-". RABIC Sarajevo, 1999. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]