Juan Martín del Potro

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Juan Martin Del Potro)
Juan Martín del Potro
NadimakDelpo[1]
Država Argentina
Rođenje (1988-09-23) 23. septembar 1988 (35 godina)
Tandil, Argentina
Visina198 cm
Težina80 kg
Prof. početak2005.
Ruka kojom igraDesna (dvoručni bekhend)
Trener(i)Sebastián Prieto
Novčane nagrade25.889.586 $
Pojedinačno
Pobjede–porazi439–173 (71,73%)
Osvojeni turniri22
Najbolji plasman3 (13. 8. 2018)
Trenutni plasman128 (16. 3. 2020)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian OpenČF (2009, 2012)
Roland GarrosPF (2009, 2018)
WimbledonPF (2013)
US OpenP (2009)
Ostali turniri
Masters CupF (2009)
Olimpijske igreF (2016)
Parovi
Pobjede–porazi41–44 (48,24%)
Osvojeni turniri1
Najbolji plasman105 (25. 5. 2009)
Uspjeh na Grand Slamu u parovima
Roland Garros2K (2006, 2007)
US Open1K (2007, 2008)
Timska takmičenja
Davis CupP (2016)
Medalje
Ažurirano: 22. 8. 2020.

Juan Martín del Potro argentinski je profesionalni teniser.

Prvu profesionalnu pobjedu ostvario je već s 15 godina. Tenis je počeo igrati sa sedam godina, dok je u top 10 ušao sa samo 20 godina. Dvije godine nakon toga bio je 4. teniser svijeta te je osvojio svoj prvi Grand Slam turnir 2009, pobijedivši u finalu US Opena Rogera Federera. Osvojio je i dvije olimpijske medalje: bronzanu na OI 2012. u Londonu i srebrnu četiri godine kasnije u Rio de Janeiru. Ima i četiri finala na turnirima iz Masters serije i jednu titulu. S reprezentacijom Argentine osvojio je Davis Cup 2016. godine.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Tandilu. Njegov otac Daniel po struci je veterinar, a majka Patricia učiteljica. Ima i mlađu sestru Julietu. Govori španski i engleski, te malo italijanskog.[2] Osim u tenisu, uživa igrajući nogomet. Navijač je Boce Juniors u Argentini i Juventusa u Italiji. U mladosti je, osim tenisa, trenirao i nogomet.

Njegov talent otkrio je italijanski trener Ugo Colombini, koji ga je često pratio u početku njegove karijere. Kad su ga pitali o njegovim ambicijama, odgovorio je da sanja o tome da osvoji Grand Slam i Davis Cup.

Juniorski tenis[uredi | uredi izvor]

Kao junior Del Potro je osvojio Orange Bowl pobijedivši Pavela Čekova u finalu 6–2, 7–65. 2003, kad je imao samo 14 godina, dobio je pozivnicu za 3 ITF-turnira. Na svim turnirima gubio je u 1. kolu. U maju 2004. dobio je prvi seniorski meč pobijedivši na ITF-turniru u Buenos Airesu Matiasa Niemiza u 1. kolu. U narednom meču biva poražen od Sebastiana Decoudea. Njegova sljedeća pobjeda došla je 5 mjeseci kasnije protiv Čileanca Alvara Loyole na turniru u Antofagasti.

Del Potro je stigao do svog prvog finala u juniorskom tenisu 11. januara 2005. u kojem je izgubio od Robina Haasea u 3 seta. Učestvovao je u sporu sa sudijom tokom ovog meča zbog njegove odluke da prekine meč zbog kiše. Set se odigrao u dvorani te je to bilo prvi put u 44 godine juniorskog tenisa da se jedan meč odigrao u dvorani.

U dobi od 16 godina Del Potro je stigao do prvog seniorskog finala na Futures turniru u Meksiku, gdje je izgubio od Darka Mađarovskog 6–3, 4–6, 4–6.[3]

Del Potro je postao profesionalac nakon F17 turnira u Bassanu. Dva turnira kasnije plasirao se u finale turnira u Campos do Jordãu (Brazil), gdje ga je savladao André Sá 4–6, 4–6. 2005. nije uspio u svom prvom pokušaju kvalifikacija za neki Grand Slam turnir. Izgubio je u 1. kolu kvalifikacija za US Open od Ramóna Delgada. Tokom 2005. Del Potro je skočio preko 900 mjesta i završio godinu na 158. mjestu. Veliki doprinos tome dale su pobjede na 3 Futuresa. On je najmlađi igrač koji je završio godinu među najboljih 200 tenisera svijeta.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2006.[uredi | uredi izvor]

U februaru je igrao svoj prvi službeni ATP-turnir u Viña del Maru, gdje je izgubio u 2. kolu od Čileanca Fernanda Gonzáleza. Prvi put u karijeri prošao je kvalifikacije za Grand Slam turnir. Bilo je to na Roland Garrosu, ali u 1. kolu poražen je od bivšeg osvajača ovog turnira, Juana Carlosa Fererra. Na turniru u Umagu stigao je do četvrtfinala, gdje ga je porazio kasniji pobjednik turnira, Stanislas Wawrinka. Na ovom turniru igrao je s pozivnicom. Iste godine osvojio je čelendžer u Segoviji pobijedivši Fernanda Verdasca u polufinalu te Benjamina Beckera u finalu.

Iste godine prošao je i u glavni žrijeb US Opena. U 1. kolu pobijedio ga je Kolumbijac Alejandro Falla nakon 4 seta. Svoj prvi Masters odigrao je u u Madridu. Izgubio je u 1. kolu od Joachima Johanssona 6–4, 6–4. Na inicijativu Rogera Federera dobio je pozivnicu za turnir u Baselu. Izgubio je u 3. kolu od kasnijeg finalista Fernanda Gonzaleza (7–5, 4–6, 4–6). Godinu je završio kao najmlađi teniser u prvih 100 igrača svijeta.

2007.[uredi | uredi izvor]

Del Potro na Australian Openu 2007.

Del Potro je započeo novu sezonu plasiravši se u polufinale turnira u Adelaideu. Tamo ga je zaustavio Chris Guccione (7–5, 3–6, 5–7). Na Australian Openu stigao je do 2. kola, gdje je bio primoran predati meč kasnijem finalistu Fernandu Gonzálezu, pri rezultatu 2–2 u setovima. U februaru na turniru u Memphisu stigao je do 2. kola, gdje ga je porazio Mardy Fish 1–6, 6–7(9:11). Na Mastersu u Indian Wellsu stigao je također do 2. kola, gdje je izgubio od Richarda Gasqueta 6–7(2:7), 2–6.

Del Potro je bolje prošao na Mastersu u Miamiju, gdje je stigao do 4. kola. Tamo ga je zaustavio Rafael Nadal (6–0, 6–4). Nakon toga je doživio svoj prvi poraz na Roland Garrosu od kasnijeg šampiona Rafaela Nadala (7–5, 6–3, 6–2). Nakon ovoga uslijedila je sezona na travi. Na turniru u Queen's Clubu stigao je do 2. kola. Kao i na prethodna dva turnira, porazio ga je Nadal. Nakon toga igrao je turnir u Nottinghamu, gdje je stigao do četvrtfinala, ali je tu od njega bio bolji Ivo Karlović 7–6(12–10), 7–5. Na svom prvom seniorskom Wimbledonu izgubio je od Federera u 2. kolu 6–2, 7–5, 6–1.

U 2. kolu turnira u Indianapolisu izgubio je od Kanađanina Franka Dančevića u 3 seta. Na istom turniru osvojio je svoju prvu titulu u karijeri u parovima. U finalu je zajedno s Travisom Parrottom pobijedio Karlovića i Gabašvilija 2–6, 6–2, [10–6]. Del Potro je uspio proći kvalifikacije za Masters u Cincinnatiju. Na ovom turniru stigao je do 3. kola, gdje ga je pobijedio Carlos Moyá (7–5, 3–6, 7–5). Na US Openu stigao je do 3. kola, gdje je bolji bio kasniji finalist Novak Đoković 6–1, 6–3, 6–4. Također je stigao do 3. kola Mastersa u Madridu prije no što ga je porazio David Nalbandian. Godinu je završio među 50 najboljih tenisera svijeta.

2008.[uredi | uredi izvor]

Del Potro je osvojio četiri uzastopne titule, posljednju u Washingtonu

Prva polovina ove sezone bila je obilježena povredama, promjenom trenera, te lošim rezultatima. Godinu je započeo porazom u prvoj rundi turnira u Adelaidu. Nakon toga uslijedio je Australian Open. Tamo je Delpo stigao do 2. kola gdje je bio primoran da preda meč Davidu Ferreru zbog povrede pri rezultatu 6–3 6–4 u korist Španca. Delpo se vratio u martu. Igrao je drugom mastersu sezonu u Miamiu. Prošao je prvo kolo no onda u drugom kolu izgubio je od Feliciana Lopeza sa 6–4 6–2. Zbog loših rezultata, brojnih povreda ranking Del Potra je opao, tako da je u Aprilu bio tek 81. igrač svijeta.

U maju Del Potro je bio ponovo primoran da preda meč. Ovog puta je to učinio u prvom kolu Mastersa u Rimu u meču protiv Andya Murraya. Del Potro se vratio na drugi Grand Slam sezone. Na Roland Garrosu stigao je do drugog kola, gdje je bolji od njega bio Simone Bolelli nakon četiri seta borbe. Nakon ovog meča Del Potro je odigrao pripremni turnir za Wimbledon na turniru u Hertogenboschu. Stigao je do polufinala, gdje ga je porazio David Ferrer. Na Wimbledonu nije odigrao dobro. Stigao je tek do drugog kola, gdje je izgubio od Stanislasa Wawrinke nakon tri seta.

Nakon toga uslijedila je fenomenalna serija Argentinca. Del Potro je odlučio u ljetnom periodu igrati na turnirima na zemlji zbog straha od nove povrede leđa. Prvi turnir koji je odigrao bio je turnir u Stuttgartu. Taj je turnir i osvojio pobijedivši Gasqueta u dva seta. To mu je bila prva titula u karijeri. Sljedeće sedmice igrao je na turniru u Kitzbühelu. Tamo je u finalu pobijedio domaćeg tenisera Jürgena Melzera sa 6–2, 6–1 za manje od sata igre. To mu je bila druga titula u dvije sedmice. U augustu Del Potro je osvojio svoj treći uzastopni turnir. Osvojio je turnir u Los Angelesu pobjedivši Roddicka u finalu sa 6–1, 7–6. Četvrta uzastopna titula uslijedila je sedmicu kasnije na turniru u Washingtonu. U finalu je bio bolji od Viktora Troickog sa 6–3, 6–3. Tako je postao prvi igrač u historiji tenisa koji je osvojio svoja prva četiri turnira na isto toliko nastupa. Nakon meča Del Potro je izjavio: "Ne znam šta sam učinio. Teško je povjerovati da sam osvojio četiri uzastopna turnira. Del Potro je pohvalio rad novog trenera Franca Davina rekavši da je on promijenio njegov način igre i razmišljanja.

Del Potro se priprema za servis

Na US Openu 2008. stigao je do četvrtfinala, gdje ga je porazio Andy Murray nakon gotovo četiri sata igre. Na turniru u Tokiju stigao je do finala, u kojem je izgubio od Tomáša Berdycha sa 6–1, 6–4. Na mastersu u Madridu izgubio je u četvrtfinalu od Rogera Federera nakon dva seta. Na sljedećem turniru u Baselu stigao je do polufinala, gdje je izgubio od Davida Nalbandiana. Na posljednjem Mastersu sezone izgubio je u drugom kolu opet od Nalbandiana, koji je taj turnir i osvojio. Del Potro je osigurao nastup na Masters Cupu zbog toga što je Tsonga pobijedio Blakea u polufinalu i tako Blakea izgurao na deveto mjesto na rang-listi. Del Potro je pobijedio u jednom meču na Masters Cupu, i to protiv Tsonge, ali je izgubio druga dva i tako završio svoj nastup na prvom Masters Cupu u karijeri. Sezonu je završio kao najmlađi igrač u top 10, najbolje rangirani Argentinac te najbolje rangirani Južnoamerikanac.

2009.[uredi | uredi izvor]

Del Potro na Roland Garrosu 2009. godine

Na turniru u Aucklandu Del Potro je bio prvi nosilac. Taj turnir je ujedno i osvojio pobjedivši Sama Querreya 6–4 6–4 u finalu. Na Australian Openu Del Potro je bio postavljen kao 8. nosilac. Stigao je do četvrtfinala gdje je izgubio od Rogera Federera sa 6–3 6–0 6–0. Na narednom turniru Mastersu u Indian Wellsu Del Potro je stigao do četvrtfinala gdje je izgubio od broja 1. Nadala. Del Potro se osvetio za taj poraz već na narednom turniru Mastersu Miamiu pobjedivši Nadala u četvrtfinalu u 3 seta. Iako je u polufinalu izgubio od Andy Murraya Del Potro je nakon ovog turnira stigao do najboljeg plasmana u karijeri, 5. mjesta. Na prvom Mastersu na zemljanoj podlozi Del Potro je izgubio u drugom kolu od Ivana Ljubičića. Na Mastersu u Rimu Delpo je stigao do četvrtfinala gdje je izgubio od Novaka Đokovića. Na Mastersu u Madridu koji se po prvi put igrao na zemljanoj podlozi Del Potro je stigao do polufinala u kojem ga je pobjedio Roger Federer.

Na French Openu 2009. godine Del Potro je bio 5. nosilac te je stigao do polufinala gdje je izgubio od Rogera Federera nakon 5 setova i to u petom setu sa 6–4. Inače Juan Martin je u tom meču dva puta vodio i to sa 1–0 u 2–1 u setovima. Na Wimbledonu njegova loša forma na travi se nastavila. Izgubio je u drugoj rundi od Lleytona Hewitta sa 6–3 7–5 7–5. Nakon tog turnira uslijedila je nešto duža pauza te se Del Potro vratio tek na turniru u Washingtonu. Tamo je svoju titulu iz prethodne godine uspješno odbranio pobjedivši u finalu Andya Roddicka sa 3–6 7–5 7–6(8:6). Na Mastersu u Montrealu stigao je do finala. Na putu do finala pobjedio je Rafaela Nadala dosta uvjerljivo sa 7–6(7:5) 6–1. U finalu je izgubio od Andya Murraya nakon tri seta, iako je dobio prvi set. Masters u Cincinnatiu nije odigrao zbog umora, te se želio što bolje odmoriti za US Open.

Del Potro na putu do titule na US Openu

Del Potro je bio postavljen za 6. nosioca na US Openu. U prve dvije runde Del Potro je pobjedio Monaca i Melzera u tri seta. U 3. kolu pobjedio je Daniela Kollerera 3–1 u setovima. Nakon toga igrao je protiv Juana Carlosa Ferrera u 4. kolu. Pobijedio ga je 6–3, 6–3, 6–3 kako bi stigao do svog 2. uzastopnog četvrtfinala na ovom turniru. U četvrtfinalu je pobijedio Marina Čilića 4–6, 6–3, 6–2, 6–1. Nakon toga pobjedio je svjetskog broja 3, Rafaela Nadala u polufinalu 6–2, 6–2, 6–2. U finalu ga je čekao broj 1 svjetskog tenisa, Roger Federer. Prije meča Federer je važio za ogromnog favorita, iako je Del Potro na ovom turniru igrao sjajno. Sam meč Del Potro je odigrao sjajno te na kraju i pobijedio Federera nakon pet setova 3–6, 7–6(7–5), 4–6, 7–6(7–4), 6–2. Ovo je bila prva pobjeda Del Potra protiv Federera. Nakon meča Del Potro je izjavio da mu je od malih nogu bio san da osvoji US Open te da mu se konačno taj san ostvario.

Del Potro na World Tour Finalsima

U svom prvom meču nakon US Opena Del Potro je izgubio od Eduarda Rogera-Vasselina 189 igrača svijeta u 2 seta. Nakon toga izgubio je u drugom kolu Mastersa u Shanghaiu od Jurgena Melzera. Ovaj meč Del Potro je predao u drugom setu zbog povrede prepona. Ista povreda mučila ga je i na Mastersu u Parizu gdje je meč četvrtfinala predao Radeku Štepaneku. Nakon ovog turnira Del Potro je nastupio na World Tour Finalsima. Na tom turniru pobjedio je Rogera Federera, Fernanda Verdasca, ali je izgubio od Andy Murraya, no uprkos tome uspio je da prođe u polufinale. U polufinalu pobjedio je Šveđanina Robina Soderlinga 6–7(1–7), 6–3, 7–6(7–3). U finalu je igrao protiv Nikolaja Davidenka te izgubio 6–3, 6–4. Del Potro je 2009. završio kao najmlađi igrač u TOP 10, najbolje rangiran Argentinac, najbolje rangiran Južnoamerikanac već drugu godinu zaredom.

2010.[uredi | uredi izvor]

Del Potro je započeo novu sezonu na teniskoj ekzibiciji u Melbourneu. U prvom meču je dobio Ivana Ljubičića 6–3, 6–3. Zatim se povukao zbog povrede ruke. 11. januara Del Potro je ostvario svoj najbolji plasman u karijeri, a to je bilo 4. mjesto na ATP listi. Na Australian Open otišao je s povredom ruke. Stigao je do 4. kola gdje ga je pobjedio Marin Čilić nakon 5 setova. Njegova povreda se pogoršala te je pauzirao narednih mjesec dana. Nakon toga Del Potro je propustio mnogo turnira, uključujući i nekoliko Mastersa. Povreda ga je i dalje mučila tako da je odlučio da se podvrgne operativnom zahvatu kako bi sanirao povredu. To je i uradio 4. maja 2010. Nakon operacije izjavio je kako neće dugo igrati te da neće braniti svoju titulu na US Openu zbog rehabilitacije.

Nakon što je propustio 9 mjeseci Del Potro se vratio na Thailand Openu u augustu. Na tom turniru izgubio je u prvom kolu od Oliviera Rochusa 7–6(9–7), 6–4. Nakon toga odigrao je na turniru u Tokiju, ali i tamo je izgubio u prvom kolu od Feliciana Lópeza 6–3, 6–0. Ostatak sezone je propustio zbog povrede kuka.

2011.[uredi | uredi izvor]

Novu sezonu Del Potro je započeo na turniru u Sidneyu tako što je dobio pozivnicu. Poražen je u 2. kolu od Floriana Mayera 6–2, 7–5. Njegov naredni turnir bio je prvi Grand Slam turnir sezone. Na tom turniru biva poražen od 23. nosioca Marcosa Baghdatisa u drugom kolu sa 1–6, 3–6, 6–4, 3–6. Nakon ovog turnira Del Potro je spao na 485. mjesto na rang-listi. Naredni turnir koji je odigrao bio je onaj u San Joseu, gdje je stigao do polufinala gdje je izgubio od Fernanda Verdaska u 2 seta. Njegov naredni turnir bio je turnir iz serije 500 u Memphisu, gdje je stigao do polufinala gdje biva poražen od kasnijeg osvajača turnira Andyja Roddicka 6–3, 6–4.

Naredni turnir Del Potro je odigrao u Delray Beachu i tamo je osvojio titulu. Na putu do titule pobjedio je Kevina Andersona u četvrtfinalu, Mardyja Fisha u polufinalu te Janka Tipsarevića u finalu sa 6–4, 6–4. Zatim je uslijedio njegov prvi Masters od 2009. godine. Bio je to Masters u Indian Wellsu, gdje je stigao do polufinala gdje biva poražen od Rafaela Nadala 6–4, 6–4. Zatim je nastupio na Mastersu u Miamiu te stigao do 4. kola, gdje gubi od Mardyja Fisha u dva seta.

Zatim je igrao na prvom turniru na zemlji od Roland Garrosa 2009. To je bio turniru u Estorilu koji je Del Potro i osvojio. U finalu je bio bolji od Fernanda Verdasca 6–2, 6–2. Nakon što je zadobio 8-milimetarsko napuknuće rebra Del Potro je odlučio da ipak odigra Masters u Madridu. Prošao je u 3. kolo, ali je zatim ipak predao meč Nadalu. Preskočio je Masters u Rimu, da bi se što bolje pripremio za French Open. Na drugom grand slamu sezone stigao je do 3. kola gdje gubi od Novaka Đokovića u 4 seta.

Na Wimbledonu se prvi put plasirao u osminu finala. No ipak u osmini finala biva poražen od Nadala nakon četiri seta. Njegov naredni turnir bio je onaj u Los Angelesu, gdje je stigao do četvrfinala gdje biva poražen dosta lahko od Ernestsa Gulbisa sa 6–2, 6–4. Zatim je igrao na Mastersu u Montrealu, gdje je stigao do 2. kola gdje je izgubio od Marina Čilića sa 6–3, 6–4. Na narednom Masters u Cincinnatiu stigao je također do drugog kola, gdje biva poražen od Rogera Federera sa 6–3, 7–5. Del Potro je ušao na US Open kao 18. nosilac. Stigao je do trećeg kola, gdje je poražen od Gillesa Simona 6–4, 6–7(5–7), 2–6, 6–7(3–7).

Oprema[uredi | uredi izvor]

Del Potro je kratko koristio Wilson BLX Pro Tour reket za 2010. sezonu, ali nakon što se vratio na terene poslije povrede ruke, vratio se i svom Wilsonu K Factor 6.1 95 (18x20). Del Potrov sponzor je Nike. Često je nosio majice bez rukava, ali početkom 2010. počeo je nositi majice s rukavima. Također je poznat po nošenju znojnica na rukama, te marame na glavi. Nosi patike Nike Zoom Breathe 2K10, na kojima piše njegov nadimak Delpo.

Način igre[uredi | uredi izvor]

Del Potro je prvenstveno igrač osnovne linije. Ima izuzetno snažan servis (zahvaljujući svojoj visini od 198 cm koja mu olakšava da pronađe najbolje uglove pri servisu) te ravan i snažan forhend i bekhend. Njegovo vjerovatno najjače oružje jest upravo forhend, za koji smatraju da je jedan od najjačih, ako ne i najjači, čija brzina često prelazi 180 km/h. Također posjeduje i sasvim solidan dvoručni bekhend. Njegova omiljena podloga je tvrda, iako on dolazi iz Argentine gdje su tereni većinom na zemljanoj podlozi. Igra jako dobro i na zemljanoj podlozi, dok mu je trava, uprkos poboljšanju igre na njoj, i dalje najslabija podloga.

Finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 32 (22–10)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam turniri (1–0)
Olimpijske igre (0–1)
Masters Cup (0–1)
ATP Masters 1000 (1–3)
ATP 500 (9–3)
ATP 250 (11–2)
Titule po podlogama
Tvrda (18–10)
Zemlja (4–0)
Trava (0–0)
Titule po vrsti lokacije
Na otvorenom (15–6)
Dvorana (7–4)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 1. 13. 7. 2008. Stuttgart Zemlja Francuska Richard Gasquet 6–4, 7–5
Pobjednik 2. 20. 7. 2008. Kitzbühel Zemlja Austrija Jürgen Melzer 6–2, 6–1
Pobjednik 3. 10. 8. 2008. Los Angeles Tvrda Sjedinjene Američke Države Andy Roddick 6–1, 7–62
Pobjednik 4. 17. 8. 2008. Washington (1) Tvrda Srbija Viktor Troicki 6–3, 6–3
Finalist 1. 5. 10. 2008. Tokio Tvrda Češka Tomáš Berdych 1–6, 4–6
Pobjednik 5. 17. 1. 2009. Auckland Tvrda Sjedinjene Američke Države Sam Querrey 6–4, 6–4
Pobjednik 6. 9. 8. 2009. Washington (2) Tvrda Sjedinjene Američke Države Andy Roddick 3–6, 7–5, 7–66
Finalist 2. 16. 8. 2009. Montréal Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 7–64, 6–73, 1–6
Pobjednik 7. 14. 9. 2009. US Open Tvrda Švicarska Roger Federer 3–6, 7–65, 4–6, 7–64, 6–2
Finalist 3. 29. 11. 2009. Masters Cup (London) Tvrda (d) Rusija Nikolaj Davidenko 3–6, 4–6
Pobjednik 8. 27. 2. 2011. Delray Beach Tvrda Srbija Janko Tipsarević 6–4, 6–4
Pobjednik 9. 1. 5. 2011. Estoril (1) Zemlja Španija Fernando Verdasco 6–2, 6–2
Finalist 4. 30. 10. 2011. Beč Tvrda (d) Francuska Jo-Wilfried Tsonga 7–65, 3–6, 4–6
Finalist 5. 19. 2. 2012. Rotterdam Tvrda (d) Švicarska Roger Federer 1–6, 4–6
Pobjednik 10. 26. 2. 2012. Marseille Tvrda (d) Francuska Michaël Llodra 6–4, 6–4
Pobjednik 11. 6. 5. 2012. Estoril (2) Zemlja Francuska Richard Gasquet 6–4, 6–2
Pobjednik 12. 21. 10. 2012. Beč Tvrda (d) Slovenija Grega Žemlja 7–5, 6–3
Pobjednik 13. 28. 10. 2012. Basel Tvrda (d) Švicarska Roger Federer 6–4, 6–75, 7–63
Pobjednik 14. 17. 2. 2013. Rotterdam Tvrda (d) Francuska Julien Benneteau 7–62, 6–3
Finalist 6. 17. 3. 2013. Indian Wells Tvrda Španija Rafael Nadal 6–4, 3–6, 4–6
Pobjednik 15. 4. 8. 2013. Washington (3) Tvrda Sjedinjene Američke Države John Isner 3–6, 6–1, 6–2
Pobjednik 16. 6. 10. 2013. Tokio (1) Tvrda Kanada Miloš Raonić 7–65, 7–5
Finalist 7. 13. 10. 2013. Šangaj Tvrda Srbija Novak Đoković 1–6, 6–3, 6–73
Pobjednik 17. 27. 10. 2013. Basel (2) Tvrda (d) Švicarska Roger Federer 7–63, 2–6, 6–4
Pobjednik 18. 11. 1. 2014. Sydney Tvrda Australija Bernard Tomić 6–3, 6–1
Finalist 8. 14. 8. 2016. Olimpijske igre (Rio de Janeiro) Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 5–7, 6–4, 2–6, 5–7
Pobjednik 19. 23. 10. 2016. Stockholm Tvrda (d) Sjedinjene Američke Države Jack Sock 7–5, 6–1
Pobjednik 20. 22. 10. 2017. Stockholm (2) Tvrda (d) Bugarska Grigor Dimitrov 6–4, 6–2
Finalist 9. 29. 10. 2017. Basel Tvrda (d) Švicarska Roger Federer 7–65, 4–6, 3–6
Finalist 10. 13. 1. 2018. Auckland Tvrda Španija Roberto Bautista Agut 1–6, 6–4, 5–7
Pobjednik 21. 3. 3. 2018. Acapulco Tvrda Južnoafrička Republika Kevin Anderson 6–4, 6–4
Pobjednik 22. 18. 3. 2018. Indian Wells Tvrda Švicarska Roger Federer 6–4, 6–78, 7–62

Parovi[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam turniri (0–0)
Masters Cup (0–0)
ATP Masters 1000 (0–0)
ATP 500 (0–0)
ATP 250 (1–0)
Titule po podlozi
Tvrda (1–0)
Zemlja (0–0)
Trava (0–0)
Titule po vrsti lokacije
Vani (1–0)
Dvorana (0–0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjednik 1. 30. 7. 2007. Indianapolis, SAD Tvrda Sjedinjene Američke Države Travis Parrott Rusija Tejmuraz Gabašvili
Hrvatska Ivo Karlović
3–6, 6–2, [10–6]

Mečevi za olimpijsku medalju[uredi | uredi izvor]

Rezultat Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Bronza 2012. Olimpijske igre Trava Srbija Novak Đoković 7–5, 6–4
Srebro 2016. Olimpijske igre Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 5–7, 6–4, 2–6, 5–7

Statistika[uredi | uredi izvor]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Informacije u ovim tabelama ažuriraju se nakon što je igračevo učešće na turniru završeno. Ovo je tabela nakon Queen's Cluba 2019.

Turnir 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. O/I Pob–Por Pob %
Grand Slam turniri
Australian Open N N 2K 2K ČF 4K 2K ČF 3K 2K N N N 3K N 0/9 19–9 68
Roland Garros N 1K 1K 2K PF N 3K ČF N N N N 3K PF 4K 0/9 22–9 71
Wimbledon N N 2K 2K 2K N 4K 4K PF N N 3K 2K ČF N 0/9 21–9 70
US Open KV1 1K 3K ČF P N 3K ČF 2K N N ČF PF F N 1/10 35–9 80
Pob–Por 0–0 0–2 4–4 7–4 17–3 3–1 8–4 15–4 8–3 1–1 0–0 6–2 8–3 17–4 3–1 1/37 97–36 73

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gustavo Goitia (15. 9. 2009). "Delpo's ad: Landing a blow for Argentina". ESPN. Pristupljeno 28. 9. 2009.
  2. ^ "ATP World Tour profile". ATP World Tour. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  3. ^ Stevegtennis: Head to Head Pristupljeno 15. 3. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]