Idi na sadržaj

Jugoistočna regija (Brazil)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj regije unutar granica Brazila

Jugoistočna regija (portugalski: Região Sudeste do Brasil) jedna je od pet geografskih regija Brazila. Najbogatija je brazilska regija jer učestvuje s oko 60% BDP-a Brazila. Sastoji se od 4 savezne države: Espírito Santo, Minas Gerais, Rio de Janeiro i São Paulo, od kojih tri posljednje navedene predstavljaju ujedno i tri najbogatije savezne države, po pogledu učešća u ukupnom BDP-u.

Sa površinom od 924.511,3 km2, četvrta je najveća regija a sa 80.353.724 stanovnika, najmnogoljudnija je od brazilskih regija.

Najveći gradovi regije su: São Paulo, Rio de Janeiro i Belo Horizonte, pri čemu su São Paulo i Rio de Janeiro istovremeno i najveći gradovi Brazila.

Jugoistočna regija po mnogočemu je prva regija Brazila, ne samo po broju ukupnog i urbanog stanovništva nego i po gustoći naseljenosti, broju registriranih vozila, broju univerziteta, aerodroma, luka, bolnica itd.

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna regija privredno je najrazvijeniji dio Brazila. Samo država São Paulo ostvaruje oko trećine ukupnog brazilskog BDP-a. Njen BDP iznosi približno 500 milijardi dolara, što je čini drugom ekonomijom Južne Amerike (poslije Brazila) i privredno najjačom administrativnom jedinicom prvog nivoa u Latinskoj Americi. Privreda se zasniva na mašinskoj, automobilskoj i avioindustriji, sektoru usluga i finansija, trgovini, tekstilnoj industriji i proizvodnji narandži, šećerne trske i kafe. Osim savezne države São Paulo, i Minas Gerais je država s rastućom ekonomijom.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Najveći gradovi

[uredi | uredi izvor]
GradStanovništvo (IBGE/2010)[1]
São Paulo11.253.503
Rio de Janeiro6.320.446
Belo Horizonte2.375.151
Guarulhos1.221.979
Campinas1.080.113
São Gonçalo999.728
Duque de Caxias855.048
Nova Iguaçu796.257
São Bernardo do Campo765.463
Santo André676.407

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "2010 IBGE Census" (PDF) (jezik: portugalski). IBGE.gov.br. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015. Pristupljeno 24. 10. 2016.