Jugoistočna regija (Brazil)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj regije unutar granica Brazila

Jugoistočna regija (portugalski: Região Sudeste do Brasil) jedna je od pet geografskih regija Brazila. Najbogatija je brazilska regija jer učestvuje s oko 60% BDP-a Brazila. Sastoji se od 4 savezne države: Espírito Santo, Minas Gerais, Rio de Janeiro i São Paulo, od kojih tri posljednje navedene predstavljaju ujedno i tri najbogatije savezne države, po pogledu učešća u ukupnom BDP-u.

Sa površinom od 924.511,3 km2, četvrta je najveća regija a sa 80.353.724 stanovnika, najmnogoljudnija je od brazilskih regija.

Najveći gradovi regije su: São Paulo, Rio de Janeiro i Belo Horizonte, pri čemu su São Paulo i Rio de Janeiro istovremeno i najveći gradovi Brazila.

Jugoistočna regija po mnogočemu je prva regija Brazila, ne samo po broju ukupnog i urbanog stanovništva nego i po gustoći naseljenosti, broju registriranih vozila, broju univerziteta, aerodroma, luka, bolnica itd.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Jugoistočna regija privredno je najrazvijeniji dio Brazila. Samo država São Paulo ostvaruje oko trećine ukupnog brazilskog BDP-a. Njen BDP iznosi približno 500 milijardi dolara, što je čini drugom ekonomijom Južne Amerike (poslije Brazila) i privredno najjačom administrativnom jedinicom prvog nivoa u Latinskoj Americi. Privreda se zasniva na mašinskoj, automobilskoj i avioindustriji, sektoru usluga i finansija, trgovini, tekstilnoj industriji i proizvodnji narandži, šećerne trske i kafe. Osim savezne države São Paulo, i Minas Gerais je država s rastućom ekonomijom.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]

Grad Stanovništvo (IBGE/2010)[1]
São Paulo 11.253.503
Rio de Janeiro 6.320.446
Belo Horizonte 2.375.151
Guarulhos 1.221.979
Campinas 1.080.113
São Gonçalo 999.728
Duque de Caxias 855.048
Nova Iguaçu 796.257
São Bernardo do Campo 765.463
Santo André 676.407

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "2010 IBGE Census" (PDF) (jezik: portugalski). IBGE.gov.br. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015. Pristupljeno 24. 10. 2016.