Jugovizija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Unbalanced scales.svg Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena.
Molimo da prije uređivanja članka sporne rečenice razmatrate na stranici za razgovor.
Edit-delete-not encyclopedic.svg Trenutna verzija ovog članka napisana je neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak.
Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Logo JRT - Evrovizija

Jugovizija je naziv jugoslavenskog nacionalnog izbora za Pjesmu Eurovizije na kojem se birala pjesma predstavnica Jugoslavije na Euroviziji. Nacionalno natjecanje organizirala je Jugoslavenska radiotelevizija, nacionalna radiotelevizijska korporacija osam regionalnih RTV centara. Izbor se održavao svake godine u proljeće, prvi put 1961, a posljednji 1992. godine. Nacionalna natjecanja izostala su 1977, 1978, 1979 i 1980. godine zbog nezadovoljstva Jugoslavenske radiotelevizije ovim festivalom i nepravilnostima u glasanju, a 1985. godine zbog godišnjice smrti predsjednika Tita. Tako je Jugoslavija na Euroviziji učestvovala ukupno 27 puta, prvi put u francuskom Cannesu 1961, a zadnji put u švedskom Malmöeu 1992. godine.

Izvođači[uredi | uredi izvor]

Kemal Monteno

Tokom 30 godina jugoslavenskog učešća na ovom natjecanju, predstavnici su birani iz svih šest socijalističkih republika bivše Jugoslavije. Na Jugoviziji su svoje pjesme izvodili pjevači i grupe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Crne Gore i Srbije. Najuspješniji su bili izvođači iz Hrvatske, koji su Jugoslaviju na Euroviziji predstavljali 12 puta, dok izvođači iz Makedonije do 1992. nisu imali tu prednost.

U trideset godina eurovizijskog natjecanja na Jugoviziji redovno se pojavljivala sama "krema" jugoslavenske zabavne muzike, a svoje prve muzičke korake ovdje su napravile i brojne kasnije zvijezde. Tako su se za eurovizijsku ulaznicu s više ili manje uspjeha borili: Tereza Kesovija, Vice Vukov, Gabi Novak, Dragan Stojnić, Lola Novaković, Ivo Robić, Lado Leskovar, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Radojka Šverko, Bisera Veletanlić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Zdravko Čolić, Ismeta Krvavac, Fadil Toskić, Meri Cetinić, Seid Memić Vajta, Zorica Kondža, Jasna Zlokić i drugi, kao i čitav niz vokalno-instrumentalnih sastava: "Dubrovački trubaduri", "Pro arte", "Ambasadori", "Indexi", "Teška industrija", "Pepel in kri", "Korni grupa", "Novi fosili", "Srebrna krila", "777", "Hari Mata Hari", "Makadam" i druge.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Najveći uspjeh Jugoslavija je doživjela pobjedom na Pjesmi Eurovizije 1989. u švicarskom gradu Lausannei s pjesmom "Rock me", koju je izvela zadarska grupa "Riva" i njihova pjevačica Emilija Kokić. Time je Jugoslavija dobila organizaciju 35. izbora za Pjesmu Eurovizije 1990. godine, koji je održan u Zagrebu. Visoke uspjehe ostvarili su i: Lola Novaković (4. mjesto, Luksemburg, 1962. godine), Daniel Popović (4. mjesto, München, 1983. godine) i "Novi fosili" (4. mjesto, Brisel, 1987. godine). Najveći internacionalni uspjeh imala je pjesma "Džuli" (Julie), koju je 1983. godine u Münchenu izveo Daniel Popović i koja je objavljena u nekoliko zemalja Evrope.

1961-1962.[uredi | uredi izvor]

Ljubljana, Jugovizija 1961.
Zagreb, Jugovizija 1962.

Prvi jugoslavenski izbori za Pjesmu Eurovizije bili su socijalistički skromni i odražavali su uglavnom prilično jednostavnu i pomalo sumornu sliku domaće diskografije. Održavani su ili u prohladnim radiotelevizijskim studijima glavnih republičkih centara ili u radničkim domovima potkraj zime ili početkom proljeća. To stanje zadržalo se sve do jugoslavenskog izbora 1972. u Sarajevu, nakon kojeg izbor prelazi u Kristalnu dvoranu hotela "Kvarner" u Opatiji.

Prvih godina jugoslavenskih izbora za Pjesmu Eurovizije nije bilo hitova, a čak ni pobjedničke pjesme uglavnom ne ostaju u kolektivnom sjećanju tadašnjeg veoma malog jugoslavenskog slušateljstva. Tek singlice s pobjedničkom melodijom spašavaju pomalo situaciju, ali je i to bio tek privilegij tradicionalnog građanstva koje je posjedovalo gramofon.

Prvi jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 16. februara 1961. u Ljubljani. Izvedeno je devet kompozicija iz tri RTV centra: Zagreb, Ljubljana i Beograd. Pobjedila je Ljiljana Petrović s pjesmom "Neke davne zvezde". Među izvođačima su bili i: Gabi Novak, Ivo Robić, Marjana Deržaj, Ðorđe Marjanović, Anica Zubović i drugi.

Drugi jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 1962. u studiju RTV Zagreb u Zagrebu. Izvedeno je 12 kompozicija iz četiri RTV centra, a među njima su se po prvi put našli i predstavnici RTV Sarajevo. O pobjedniku je odlučivao osmočlani žiri sastavljen od po jednog člana iz svake republike i pokrajine. Pobijedila je Lola Novaković s pjesmom "Ne pali svetla u sumrak", a među izvođačima su se pojavili i: Gabi Novak, Ivo Robić, Majda Sepe, Sabahudin Kurt, Anica Zubović i drugi. Lola Novaković je u Luksemburgu osvojila tada visoko 4. mjesto, koje Jugoslavija nije ponovila dugi niz godina.

1963-1965.[uredi | uredi izvor]

Beograd, Jugovizija 1963.

Pjesme s prvih jugoslavenskih izbora za Pjesmu Eurovizije uglavnom nisu imale nekog značajnijeg komercijalnog uspjeha u zemlji, a nije ih pratio ni internacionalni uspjeh na eurovizijskim pozornicama od Londona 1963. do Napulja 1965. Najveći dio pjesama jugoslavenskih izvođača na Euroviziji nije uopće ni bio snimljen, a predstavnici su se kući vraćali ili sa minimalnim brojem poena ili bez njih.

Treći jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije održan je 1963. u Beogradu. Izvedeno je osam kompozicija predstavnika iz osam republika i pokrajina SFRJ. O pobjedniku je odlučivao osmočlani žiri sastavljen od po jednog člana iz svake republike i pokrajine. Pobijedio je Vice Vukov s pjesmom "Brodovi", a među izvođačima su se pojavili i: Ljiljana Petrović, Majda Sepe, Sabahudin Kurt, Ðorđe Marjanović, Anica Zubović i drugi.

Domaćin 4. jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije 1964. bilo je Trbovlje u Sloveniji. O pobjedniku su odlučivali žiriji 4 RTV centra JRT (Sarajevo, Zagreb, Ljubljana i Beograd). Stihovi pobjedničke pjesme „Život je sklopio krug“ uzeti su iz posljednje objavljene zbirke pjesama Stevana Raičkovića, bez znanja i odobrenja autora. Marjana Deržaj i Sabahudin Kurt imali su isti broj poena (21), međutim zemlju u Kopenhagenu predstavljao je mladi sarajevski pjevač šansona Sabahudin Kurt. Na izboru su nastupili i: Arsen Dedić, Lola Novaković, Ivo Robić i drugi.

Peti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1965. ponovo je održan u Zagrebu, ovaj put u Radničkom domu. Izvedeno je 14 kompozicija iz pet RTV centra Jugoslavenske radiotelevizije. Svoju drugu pobjedu odnio je predstavnik RTV Sarajevo Vice Vukov s pjesmom "Čežnja", koja je tog proljeća predstavljala zemlju u Napulju. Među ostalim izvođačima pojavili su se: Gabi Novak, Ðorđe Marjanović, Lado Leskovar, Marjana Deržaj i drugi. Veliki hit jugoslavenske diskografije tog vremena bila je drugoplasirana pjesma "Prvi snijeg", koju je pjevala Gabi Novak.

1966-1968.[uredi | uredi izvor]

Godina 1966. i 1967. SFRJ su predstavljali pjevači iz Slovenije, ali zbog jezične barijere njihove pjesme u ostalim dijelovima Jugoslavije nikad nisu postale naročito popularne. Izuzetak je jedino pjesma grupe "Pepel in kri" "Dan ljubezni", koja je bila pjesma predstavnica 1975. godine. S druge strane, pobjednička kompozicija jugoslavenskog izbora 1968. bila je jedan od prvih velikih hitova u zemlji, možda zahvaljujući i samom šarmu i muzikalnošću tada veoma popularnog sastava "Dubrovački trubaduri".

Šesti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1966. održao se u Beogradu, u Domu sindikata. Voditelj je bio Mića Orlović. Izvedeno je 13 kompozicija, a o pobjedniku je odlučio žiri od 10 članova. Pobijedila je Berta Ambrož s pjesmom "Brez besed". Među ostalim izvođačima pojavili su se: Gabi Novak, Dragan Stojnić, Lado Leskovar, Zdenka Vučković, Nina Spirova i drugi.

Ljubljana je bila domaćin sedmog jugoslavenskog izbor za Pjesmu Eurovizije 1967. Izvedeno je 15 kompozicija, a o pobjedniku je odlučio žiri od 9 članova. Pobijedio je Lado Leskovar s pjesmom "Vse rože sveta". Među izvođačima su bili i po prvi put Kemal Monteno (drugo mjesto) i „Indexi“ s hitom "Pružam ruke" (peto mjesto), a nastupili su i: Zdenka Vučković i Ivica Šerfezi, Dragan Stojnić, Zafir Hadžimanov, Nada Knežević, Milan Bačić i drugi.

Jugoslavenski izbor za 13. Pjesmu Eurovizije 1968. u Londonu održan je po prvi put u Skopju. Voditeljice su bile spikerice jugoslavenskih RTV centara: Vesna Nestorović, Kristina Remskar, Dubravka Čečez, Snežana Lipkovska, Rosanda Kovijanić i Helga Vlahović. Žiri od 9 članova (6 predstavnika RTV centara JRT i 3 predstavnika publike) odlučio je da Jugoslaviju u Londonu predstavlja pjesma "Jedan dan" tada veoma popularnog sastava "Dubrovački trubaduri" iz Dubrovnika, kojeg je predvodio Đelo Jusić. Na osmom jugoslavenskom izboru za Pjesmu Eurovizije 1968. nastupili su i: Kemal Monteno, Lola Novaković, Ðorđe Marjanović, Zvonko Špišić, Nina Spirova, Žarko Dančuo i drugi.

1969-1972.[uredi | uredi izvor]

Prije definitivnog prelaska jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije u Opatiju na natjecanju je vidljiv koncepcijski sukob između tradicionalnog zvuka 1960-ih i novijih muzičkih pravaca ranih 1970-ih godina. Ipak, sve pjesme iz tih godina njeguju tradicionalni prizvuk, govoreći u svojim tekstovima o lagahnim, vedrim i neangažiranim temama.

Deveti jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1969. ponovo je održan u Zagrebu. Izvedeno je 17 kompozicija, koje je najavljivao Oliver Mlakar. Žiri od 9 članova odlučio je da zemlju na Euroviziji u Madridu predstavlja kvartet "4M", za tu priliku preimenovan u "Ivan i 3M", s pjesmom "Pozdrav svijetu". Svojevrsni hitovi jugoslavenskog izbora bile su pjesme "Na, na, na" (Najljepši dan), u izvedbi Josipe Lisac, te "Cigu, cigu-ligu" „Korni grupe“. Među ostalim izvođačima pojavili su se: „Indexi“, Vice Vukov, Lola Novaković, Majda Sepe, te po prvi put Neda Ukraden s pjesmom "Dilema", kao i niz drugih izvođača.

Beograd je bio domaćin 10. jubilarnog jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije 1970. godine. Na natjecanju je izvedeno 15 melodija, koje su pjevale brojne nove, mlade zvijezde domaće estrade, a među njima su se prvi put pojavili: Bisera Veletanlić, Radojka Šverko, Ljupka Dimitrovska, Josipa Lisac, Mišo Kovač, Krunoslav Slabinac i Nedžad Salković. Pobjedu odnosi do tada nepoznata slovenska pjevačica Eva Sršen s pjesmom "Pridi, dala ti bom cvet".

Godine 1971. Domžale je domaćin nacionalnog izbora za Euroviziju. Voditeljski par Helena Koder i Ljubo Jelčić predstavljao je devet kompozicija jugoslavenskog izbora, a 30 regionalnih žirija iz gradova odlučilo je o pobjedniku. Prema nekim izvorima,[ko?] RTV Sarajevo nije imala svog predstavnika te 1971. godine, mada je u konkurenciji nastupila i sarajevska grupa "Pro arte". Pobijedio je Krunoslav Slabinac s pjesmom "Tvoj dječak je tužan", s kojom je u Dublinu Jugoslavija završila na 14 mjestu. Zanimljivo je da se i te 1971, kao i prethodne 1970. pojavio još jedan izvođač tradicionalne muzike, Esma Redžepova s pjesmom "Malo, malo", koja je na kraju osvojila 3. mjesto.

Godine 1972. Eurovizija je stigla i u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u njen glavni grad Sarajevo, barem kao domaći izbor za Pjesmu Eurovizije. Bilo je to prvi put u deset godina da je BiH domaćin jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije, što je bila svojevrsna potvrda nove bosanske emancipacije i dobijenog samopouzdanja u tadašnjoj jugoslavenskoj federaciji. Izbor se održavao u novootvorenoj dvorani centra "Skenderija" 12. februara 1972, a voditeljica nacionalnog izbora bila je Mirjana Jančić. Izvedeno je 12 kompozicija u interpretaciji uglavnom mladih i tada veoma popularnih izvođača zabavne muzike (Bisera Veletanlić, Radojka Šverko, Dalibor Brun, Jadranka Stojaković, Leo Martin, Azra Halilović, Dragan Antić), a uvjerljivu pobjedu odnijela je eurovizijska veteranka Tereza Kesovija s pjesmom "Muzika i ti", kojoj je ovo bio drugi nastup na Euroviziji (Prvi je imala za Monako 1966. godine).

1973-1976.[uredi | uredi izvor]

Opatija, mjesto održavanja DJZM

Opatija u vremenu od 1973. do 1976. bila je mjesto održavanja jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije. U sklopu "Dana jugoslavenske zabavne muzike" (DJZM) krajem februara odnosno početkom marta Jugoslavija je birala svog predstavnika za Euroviziju. Godina 1973, 1974. i 1975. DJZM u Opatiji sastojali su se od dvije kvalifikacijske, polufinalne večeri, te od jedne finalne večeri. Godine 1976. održana je jedna kvalifikacijska večer, te jedna finalna večer. Svi Opatijski izbori održavali su se u Kristalnoj dvorani hotela "Kvarner", a voditelj svih godišta bio je Oliver Mlakar, a 1973. mu se pridružila Helga Vlahović (kao i na Euroviziji u Zagrebu 1990), dok je 1974. bio trojac Ljiljana Trajkovska, Milanka Bavcon i Mića Orlović. Za vrijeme godina u Opatiji nastupila je sama krema jugoslavenske zabavne muzike, a pjesme koje su se pojavile na pozornici nerijetko su bili i ostali hitovi. RTV Sarajevo slala je svih godina najjače pjevače iz Bosne i Hercegovine, tako da čak dvaput BiH uspijeva predstavljati Jugoslaviju u Evropi: 1973. u pohodu na Luksemburg ide Zdravko Čolić, a 1976. u Den Haag sarajevska grupa "Ambasadori" sa svojom solisticom Ismetom Krvavac.

Početkom marta 1973. žiri je od 40 članova izabrao u dvije polufinalne večeri 12 pjesama od ukupno 36 po metodi "da" ili "ne" za ulazak u finale. U finalu je svaka republika i svaka pokrajina imala pet žirija gradova sa po 10 članova. Ukupan broj članova žirija iznosio je tako 400, a favoriti su ocjenjivani poenima od 1 do 9. Uz Zdravka Čolića nastupili su i: Majda Sepe, Zafir Hadžimanov, Drago Diklić, Ivo Robić, Ditka Haberl, Oto Pestner i drugi. RTV Sarajevo su predstavljali: Jadranka Stojaković ("Priča o nama"), „Ambasadori“ ("Kao rijeka"), Mahir Paloš ("Gdje si sad") i „Indexi“ ("Djeca ljubavi"), a hitovi te godine bili su: "Mala iz III.b" (trio Neda, Dario i Miljenko), "Etida" („Korni grupa“) i "Odiseja" (Leo Martin).

Princip odabira pjesama i festivalskog glasanja ostaje i 1974. isti. Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, „Indexi“ i Mahir Paloš predstavljaju i 1974. RTV Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, a u Opatiji im se pridružuju i Kemal Monteno i grupa „Rok“, ali bez velikog uspjeha. Pobjedu je odnijela pjesma predstavnica RTV Beograd, "Moja generacija" Kornelija Kovača, progresivna rock-pop balada na temu rata i mira, u izvedbi „Korni grupe“. Ostala velika imena Opatije 1974 bila su: Bisera Veletanlić, Radojka Šverko, Tereza Kesovija i duet Buco i Srđan.

Stručni žiri od 8 članova izabrao je 1975. u dvije polufinalne večeri 14 pjesama od ukupno 33 za ulazak u nedjeljno finale. Polufinalne večeri bile su emitirane u izravnom prijenosu samo putem radija, dok je finalna večer bila prenošena i na programu televizije. Pobjedu je odnijela grupa „Pepel in kri“ s pjesmom "Dan ljubezni", mada su se upravo 1975. na opatijskoj festivalskoj pozornici pojavile brojne velike melodije: "Ti si mi bila naj, naj" grupe "Indexi", "Ti si čovek moj" Bisere Veletanlić, te, navodno, nesuđena pobjednica festivala "Srce u srcu" Nede Ukraden.

Koncept jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije 1976. godine bio je nešto drugačiji od prethodnih godina, možda i stoga što se osjećao izvjesni umor u organizaciji. Stručni žiri sastavljen od 8 članova izabrao je u prvoj večeri 16 pjesama od ukupno 21 za ulazak u sutrašnje finale. Kvalifikacijska večer bila je emitirana u izravnom prijenosu samo u programu radija, dok je finalna večer bila prenošena i na programu televizije. Pobjedu je odnijela sarajevska grupa "Ambasadori" sa svojom solisticom Ismetom Krvavac i ljubavnom baladom "Ne mogu skriti svoj bol". Veliki hitovi festivala bili su pjesme "Baj, baj, baj" Bisere Veletanlić i "Laku noć dragi, laku noć draga", koju je pjevao Leo Martin. RTV Sarajevo su uz grupu „Ambasadori“ predstavljali još i Goran Gerin i Neda Ukraden.

1981-1986.[uredi | uredi izvor]

Nakon pauze od nekoliko godina uvjetovane maćehinskim odnosom Eurovizije prema predstavnicima Jugoslavije na eurovizijsku festivalsku pozornicu Jugoslavija se ponovno vratila 1981. godine. Te godine u Dublinu zemlju predstavlja Seid Memić Vajta. U Irskoj se s njim na pozornici pojavljuju i tri prve dame bh. muzičke scene: Neda Ukraden, Ismeta Krvavac i Jadranka Stojaković. Nacionalni izbor 1981. održan je u Beogradu, a vodili su ga Helga Vlahović i Minja Subota. Izvedeno je 16 pjesama, a uz pobjedničku "Lejlu" Ranka Bobana istakle su se i drugoplasirana "Oko moje" grupe "Novi fosili", te trećeplasirana "Kulminaciju" grupe "Srebrna krila".

I jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1982, koji su vodili Miša Molk i Bogdan Barovič u Cankarjevom domu u Ljubljani, donosi 16 kompozicija, s tim da je dobar dio njih bio hitoidnog karaktera. Veliki dio pjesama bio je rađen u maniri aktualnog popa, a pobjedu je na kraju i odnijela jedna, iako pomalo outsajderska pjesma beogradske girl-grupe "Aske", "Halo, halo". Miljenici urednika domaćih radijskih i televizijskih stanica su bile pjesme: "Julija" (Maja Odžaklievska, 2. mjesto), "Romeo i Julija" ("Srebrna krila", 3. mjesto), "Vikend mama, vikend tata" ("Novi fosili", 3. mjesto), "Ne zaboravi me" (prošlogodišnji pobjednik Seid Memić Vajta, 5. mjesto), "Balerina" ("Makadam", 7. mjesto), te "To se traži" ("Indexi", 9. mjesto).

Niz hitova donosi i jugoslavenski izbor za Pjesmu Eurovizije 1983. u Novom Sadu, održan početkom marta u studiju RTV Novi Sad. Tu je najprije pobjednička kompozicija i veliki eurovizijski evergreen, pjesma "Džuli" koju je pjevao Daniel Popović, ali i "Sitnije, Cile, sitnije" Lepe Brene, kao i pjesme "Posadi cvijet" Miše Kovača, Ljubav cveta Milice MilisavljevIć Dugalić i Gazimenda Pallaska , "Rudi" Baby Doll ili "Na svoj način" grupe "Indexi", koja se kao i Maja Odžaklievska godinama pojavljuje na Euroviziji.

Isti provjereni koncept jugoslavenskog izbora za Pjesmu Eurovizije nastavlja se i 1984. godine, kad se pred radiotelevizijskim gledateljstvom i publikom u Skopju predstavlja 16 pjesama o kojima odlučuje osam žirija RTV centara Jugoslavenske radiotelevizije. SFRJ u Luksemburgu predstavljao je duet Vlado Kalember i Izolda Barudžija s pjesmom "Ciao, amore" (U originalu "Ljubavna priča br. 1"), a nevjerovatnim se doima činjenica da se na festivalu u Skopju te godine pojavila i pjesma "Princeza" ("Negdje izvan planeta"), koju su u duetu otpjevali Dado Topić i Slađana Milošević, i koja je zahvaljujući prepucavanjima jugoslavenskih bratskih žirija završila na 6. mjestu.

Godine 1985. godine Jugoslavija nije učestvovala, zajedno sa Holandijom, jer se datum održavanja Eurosonga poklapao s godišnjicom smrti predsjednika Tita. Zato se 1986. SFRJ vraća muzikalno još snažnija, ovaj put na nacionalnom izboru za Pjesmu Eurovizije u Prištini. Natjecanje je održano u gradskoj dvorani "Boro i Ramiz", gdje se u utrci za pobjedu natjecala sama krema jugoslavenske zabavne muzike: Neda Ukraden, Lepa Brena, Daniel Popović, Seid Memić Vajta, Dado Topić kao i grupe "Novi fosili", "Hari Mata Hari", "Denis & Denis" i druge. Jugovizija 1986. godine iznjedrila je niz velikih jugoslavenskih hitova, a najpoznatiji su upravo oni bosanskih izvođača: "Šaj, rode, šaj" (Neda Ukraden), Nora, Nora (Milica Milisavljević Dugalić i grupa Vivien), "U tvojoj kosi" ("Hari Mata Hari") i "Miki, Mićo" (Lepa Brena i "Slatki greh"). Pobjedu je odnijela mlada splitska pjevačica Doris Dragović s pjesmom "Željo moja", koju je za nju napisao Zrinko Tutić.

1987-1990.[uredi | uredi izvor]

Hari Mata Hari

Posljednje Jugovizije, dakle one neposredno pred raspad Jugoslavije bile jedne od najljepših,[potreban citat] a predstavnici na eurovizijskim pozornicama 1987, 1988, 1989. i 1990. godine bili su pri samom vrhu zabavnomuzičke Evrope. Osvajali su samo visokorangirana mjesta na listi Top 10 izvođača: 1987. "Novi fosili" u Briselu osvajaju 4. mjesto, 1988. "Srebrna krila" u Dublinu šesto, a zadarska grupa "Riva" u švicarskom gradu Lausanne 1989. osvaja sam vrh i Eurosong 1990. dovodi u Zagreb, u Jugoslaviju. Te 1990. Jugoslavija je organizirala jednu od najljepših Pjesama Eurovizije, na kojoj se u lijepom svjetlu pokazala i jugoslavenska predstavnica Tajči, koja je na kraju osvojila 7. mjesto.

Jugovizija se 1987. održala se u beogradskom Sava centru 7. marta. Izvedene su 24 kompozicije, a o pobjedniku je na kraju odlučilo osam žirija RTV centara JRT-a. Svaki žiri imao je tri člana. Uvjerljivu pobjedu je odnijela grupa "Novi fosili" s pjesmom "Ja sam za ples", velikim ljetnim hitom jugoslavenske zabavne muzike. Listu izvođača činili su: Massimo ("Samo jedan dan", 2. mjesto), Tereza Kesovija ("Ko mi je kriv", 3. mjesto), "Indexi" ("Bila jednom ljubav jedna", 8. mjesto), "Hari Mata Hari" ("Nebeska kraljica, 14. mjesto), Seid Memić Vajta ("Opusti se", 16. mjesto), a kasniji veliki uspjeh doživjela je i Josipa Lisac i njena pjesma "Gdje Dunav ljubi nebo", koja je na Jugoviziji osvojila 9. mjesto.

Ljubljana je domaćin Jugovizije 1988. godine, kada pobjeđuje grupa "Srebrna krila" s pjesmom "Mangup". Iako je ove godine zemlju predstavljala jedna zagrebačka pop grupa, favoriti su bili iz Dalmacije. I Oliver Dragojević s "Dženi" i Meri Cetinić s "Ne sudite mi noćas" sa svojim ljubavnim i nježnim baladama doživljavaju veliku popularnost širom cijele zemlje. RTV Sarajevo 1988. u igru šalje duet Zerina Cokoja i Narcis Vučina, po prvi put također i novu mladu bh. muzičku nadu Arnelu Konaković, a Jasna Gospić, koja je trebala pjevati pjesmu "Noć u suzama", izostala je s nastupa, jer je noć provela na bolničkom krevetu.

Zadar, Jugovizija 1990.

Muzička redakcija RTV Sarajevo još je 1988. počela slati početnike i B zvijezde, pa tako i 1989. na Jugoviziju u Novi Sad šalje istu ili sličnu garnituru kućnih pjevača (Toni Janković, Jelena Džoja), koja bilježi uglavnom blijede nastupe i slabe rezultate, a slično se ponavlja i naredne, 1990. godine u Zadru (Narcis Vučina, Toni Janković). Privilegij predstavljanja na Jugovizijama dobile su i: Zerina Cokoja (1991. i 1992.), Arnela Konaković (1990. i 1992.) i Alma Čardžić (prvi put 1992., te kasnije par puta za Bosnu i Hercegovinu). Pobjedu na novosadskoj Jugoviziji 1989. odnosi mlada i nepoznata grupa "Riva" iz Zadra, koja iza sebe na drugom mjestu ostavlja sigurnog favorita večeri i neprikosnovenu zvijezdu popa Massima s pjesmom "Plavi anđeo". Veliki hit tog ljeta bila je i pjesma "Sve ove duge godine" Jasne Zlokić.

Pobjedom gotovo nepoznate zadarske grupa "Riva" u švicarskom gradu Lausanne 1989. Jugoslavija je domaćin 35. Eurosonga naredne, 1990. godine. Zagreb je mjesto održavanja Pjesme Eurovizije, dok je Zadar grad domaćin nacionalnog izbora. U Dvorani "Jazine" natječe se 16 pjesama, a u pauzi programa voditelji Ana Brbora-Hum i Branko Uvodić najavljuju i pravu eurovizijsku zvijezdu: Johnyja Logana. Na Jugoviziji nastupaju: Massimo, Boris Novković, grupa "Viktorija", favoriti su Oliver Dragojević i Zorica Kondža s pjesmom Zdenka Runjića "Sreća je tamo gdje si ti", ali pobjedu odnosi mlada pjevačka nada Tajči s pjesmom "Hajde da ludujemo" Zrinko Tutić.

1991-1992.[uredi | uredi izvor]

Beograd, kraj Jugovizije 1992.

Godine 1972. se iz Sarajeva krenulo ka eurovizijskom vrhu, a krug se zatvara velikim padom 20 godina kasnije, kad se u Studiju A RTV Sarajevo marta 1991. održava posljednja prava Jugovizija. Već naredne 1992. godine u Beogradu to neće biti to, jer su izostali predstavnici nacionalnih RTV centara iz Slovenije, Makedonije i Hrvatske, dok su tri bosanske predstavnice Zerina Cokoja, Arnela Konaković i Alma Čardžić jednostavno preglasane.

Na Jugoviziji se 1991. osjećala velika napetost, brod je tonuo, na ulicama Beograda bili su tenkovi, a cijeloj atmosferi u studiju svojim humorom i šarmom nisu puno pomogli ni veoma profesionalni voditelji Senad Hadžifejzović i Draginja Balaš. Pobjedila je, kao i naredne godine pjesma predstavnica RTV Beograd, "Brazil" u izvedbi Baby Doll. Hitova nije bilo, ako se izuzme drugoplasirani Daniel Popović i "Ma, daj obuci levisice".

I dok Jugoslaviju u Rimu 1991. predstavljao "Brazil" (zauzevši na kraju pretposljednje mjesto sa samo jednim poenom), u Malmö je 1992. otišla šansona "Ljubim te pesmama" Extra Nene. Pjesma pobjednica u Beogradu je mogla biti i drugoplasirana "Ding, ding, dong" beogradskog sastava "Vampiri" u duhu 1960-ih godina, ili ljubavna pop pjesma iz Sarajeva, trećeplasirana "Prva noć" koju je pjevala Arnela Konaković.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]