Julieta (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Julieta
Julieta poster.png
British theatrical release poster
Režiser Pedro Almodóvar
Producent
Scenarist(i) Pedro Almodóvar
Uloge
Muzika Alberto Iglesias
Kinematografija Jean-Claude Larrieu
Montaža José Salcedo
Produkcija El Deseo
Televisión Española (TVE)
Canal+ France
Echo Lake Entertainment
Ciné +
Distributer Warner Bros.
Premijera
  • 8. april 2016. (2016-04-08) (Španija)
Trajanje 96 minutes
Zemlja Španija
Jezik španski jezik
Zarada $22.5 million[1]

Julieta je španski film snimljen 2016. godine koji je napisao i režirao Pedro Almodóvar na osnovu tri kratke priče iz romana Odbjegla Alice Munro. Ovo je Almodovarov 20. igrani film u kojem glavne uloge tumače Emma Suárez i Adriana Ugarte kao starija i mlađa junakinja filma, Julieta. U sporednim ulogama ističu se Daniel Grao, Inma Cuesta, Darío Grandinetti , Michelle Jenner i Rossy de Palma. Film je premijerno prikazan u Španiji 8. aprila 2016. zaradivši pozitivne kritike. Svoj međunarodni debi doživio je na Kanskom filmskom festivalu 2016, gdje je izabran da se natječe za Palme d'Or, a širom svijeta se prikazivao krajem 2016. Julieta je zaradio preko 22 miliona dolara na kino blagajnama širom svijeta.

Španska filmska akademija (Academia de las Artes y las Ciencias Cinematográficas de España) odabrala ga je da se natječe za nagradu Oscar za najbolji strani film na 89. dodjeli "Oscara", ali nije ušao u uži izbor.[2]Također je nominovan za Britanske filmske nagrade BAFTA u kategoriji za najbolji strani film, a pored toga dobio je još 4 nominacije za Evropske filmske nagrade i 7 nominacija za nagradu Goya.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Julieta živi u Madridu i uskoro će se preseliti u Portugal sa svojim ljubavnikom Lorenzom. U slučajnom susretu na ulici sa prijateljicom njene kćerke iz djetinjstva Antíe, Beatriz saznaje da Antía, od koje je dugo bila otuđena, živi u Švicarskoj i ima troje djece. Njome preovladava želja da ponovo uspostavi kontakt s Antiom, te odustaje od plana da napusti Španiju i umjesto toga iznajmljuje stan negdje drugdje u jednoj zgradi u Madridu u kojoj je odgajala Antíu, znajući da je ta adresa jedini način uspostavljanja kontakta s njom.

Očekujući odgovor od Antie, i svjesna da svojoj kćerki duguje objašnjenje oko događaja koji su doveli do njihovog razdvajanja, Julieta piše memoare u kojima opisuje svoj život i ulogu majke, supruge i kćeri. Započinje pričom o susretu sa Xoanom, ribarom i Antijinim ocem. Iz prošlosti, Julieta prepričava kako je srela Xoana u vozu, izbjegavajući u kupe-u susret sa jednim starijim muškarcem. Xoan joj priča o svom životu ribara, kao i o svojoj ženi koja je u komi. Voz se naglo zaustavlja, udarivši starijeg muškarca, koji je izvršio samoubistvo. Dok Julieta sebe optužuje za njegovu smrt, Xoan je tješi i onda oni vode ljubav u vozu. Kasnije, u školi u kojoj radi, Julieta dobija pismo od Xoan-a koje uzima kao pozivnicu za posjetu. Saznaje da mu je žena nedavno umrla i da ima vezu s Avom, jednom prijateljicom. Julieta i Xoan nastavljaju vezu, a ona ga obavještava da je trudna i da nosi njegovo dijete. Dvije godine kasnije, Julieta i Antía posjećuju Julietine roditelje. Njena majka je bolesna i očigledno pati od Alzheimerove bolesti, u početku ne prepoznajući svoju kćer. Njezin se otac je u vezi sa sluškinjom, što izaziva Julietinu ljutnju.

Dok se sad već odrasla Antía nalazi u ljetnom kampu, Xoan i Julieta svađaju se oko njegovih povremenih veza s Avom, što je Julieti otkrila Xoanova sobarica. Julieta odlazi u šetnju, a Xoan uprkos teškom nevremenu odlazi na pecanje. Oluja se približava i, dok Julieta panično gleda vijesti, Xoanov čamac se potapa i on se utapa. Njegovo tijelo je izvučeno iz mora i ona dolazi da ga identificira, što potvrđuje njegova tetovaža koja je simbolizirala Xoanovu ljubav prema njoj i Antiji. Xoan je nakon toga kremiran. Zajedno s Avom ona istresa pepeo u more, u jednoj uvali u stijenama. Umjesto da je pozove na kremaciju, Julieta ostavlja Antiju u kampu gdje je postala nerazdvojna sa jednom djevojkom iz bogate porodice po imenu Beatriz, koja pozva Antiju da dan ranije napusti kamp i provede neko vrijeme s njima u Madridu. Zatim Julieta putuje u Madrid, da bi kćerki saopštila vijest o Xoanovoj smrti, i tamo unajmljuje stan. Oni ostaju u Madridu, gdje svako radi svoj posao, razdvojeni u zahlađenim odnosima. U dobi od 18 godina, Antía odlazi na odmor sa svojim duhovnim mentorima i najavljuje da će provesti sa njima tri mjeseca.

Kad Julieta tri mjeseca kasnije dolazi na mjesto odmora na Pirinejima, saznaje da je njena kćer pronašla prosvjetljenje i da je već otišla. Niko ne želi da otkrije majci njenu lokaciju. Julieta je emotivno shrvana i njeni pokušaji da pronađe Antiju su bili neuspješni. Jedini kontakt koji ona ima su prazne čestitke na njen 19., 20. i 21. rođendan, koje ona zajedno sa tortom baca u smeće. U ljutnji ona briše većinu tragova iz života svoje kćeri, pa se preseljava iz svog stana kako bi izbjegla sjećanje na Antiu. Godinama kasnije ona posjećuje Avu, koja sada ima multiplu sklerozu i umire na rate. Ava joj kaže da je Antía znala za svađu nakon koje je Xoan nastradao i okrivila je Julietu i Avu za to, i da je skrivala optužbe zbog toga jer je tada bila u kampu. Zatim slijede scene u bolnici, a zatim na Avinom sprovodu, gdje Julieta upoznaje Lorenza koji je imao aferu s Avom i napisao je knjigu o njenoj umjetnosti. Njih dvoje započinju uspješnu vezu, što će Julietu odvratiti od njenog gubitka. Ona mu ne govori ništa o Antiji i on poštuje to što ona ima neke tajne u svom životu.

Povratak u sadašnjost, Lorenzo je otišao u Portugal, a Julietino se mentalno stanje pogoršava dok opsesivno posjećuje mjesta koja je posjećivala sa kćerkom. Beatriz je prepoznaje dok je posmatrala dvije djevojke koje igraju košarku i otkriva da su ona i Antía bile u lezbijskoj vezi. Možda se Antia stidila zbog toga pa je pribjegavala duhovnim povlačenjima što je natjeralo Antiu da prekine vezu sa Beatriz baš kao što je to učinila i sa Julietom. Julietino stanje se i dalje pogoršava, hodajući gradom u snu. S druge strane ulice ona prepoznaje Lorenza, koji se upravo vratio iz Portugala, i počinje koračati prema njemu. Automobil je udara i ona se ruši na ulici, gdje joj Lorenzo pomaže da stigne u bolnicu. Lorenzo iznosi stvari iz njenog stana, uključujući bilješke namijenjene Antiji, koje on ne čita, kao i Antijino pismo. Antía govori o smrti svog tada 9-godišnjeg sina koje se desilo prije nekoliko godina, što ju je duboko pogodilo i omogućilo joj da shvati kako se Julieta sigurno osjećala kad je ona otišla bez riječi, i mora da to još osjeća i sada. Ovoga puta navela je povratnu adresu, što Julieta tumači kao poziv za posjetu. Lorenzo i Julieta voze se u Švicarsku i Julieta odlučuje da ne traži nikakva objašnjenja, jednostavno želeći da bude sa svojom kćerkom.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Recenzije za film su općenito bile povoljne i mnogo manje negativne od onih koje je Almodóvar dobio za svoj prethodni film Tako sam uzbuđen (2013). Rotten Tomatoes dao je Julieti ocjenu 83% na osnovu recenzija 182 kritičara sa sažetkom kritičara: "Julieta upućuje pisca i režisera Pedra Almodóvara da revidira poznate teme - i to sve radeći uz svoju izuzetnu vještinu.";[3]Metacritic je filmu dao ocjenu 73/100, na osnovu 31 kritike, što ukazuje na "općenito povoljne kritike".[4]Film je privukao pohvale kritičara iz Španije, uključujući i magazin Vanguardia, koji je uporedio Julietu sa ženskocentričnim filmovima Georgea Cukora i Kenjia Mizoguchia, primjećujući utjecaje Alfreda Hitchcocka u scenariju Almodovara.[5]Alfonso Rivera iz "Cineuropa" dodatno je uočio utjecaje Ingmara Bergmana, Krzysztofa Kieślowskog i Douglasa Sirka u Almodóvarovom stilu.[6]Vicente Molina Fox iz El Paísa iznio je da je Almodóvar napisao najbolji scenarij u karijeri sa filmom Julieta,[7]dok je Luis Martínez iz " El Munda", uprkos pronalaženju problema s naracijom, mislio da je "Julieta" Almodóvarov "najkompleksniji i najčišći film".[8]Špansko izdanje Vanity Faira također ga je nazvalo "Almodovarovim filmom koji je najviše almodovarski".[9]Quim Casas iz El Periódico de Catalunya 'rekao je da je Almodóvar izmislio melodramu: "Raskošan u dramatičnom tonu, Julieta je veoma almodovarski, ali istovremeno različit od ostalih djela autora."[10] Novine ABC dale su filmu pomiješanu kritiku; hvaleći Suárez u glavnoj ulozi, ali kritizirajući narativne izbore.[11]Carlos Boyero "zakleti kritički neprijatelj" Almodovara,[12]napisao je krajnje negativnu kritiku o filmu u El Paísu, osjećajući se distancirano i bez mogućnosti da se poistovijeti sa likovima zbog stila filma i kinematografije. Boyero je izjavio da mu "film ništa ne prenosi, ni emocionalno ni umjetnički".[13]El Confidencial je također reagovao negativno, nazivajući film "besplodnom dramom", "neslavnom" i "samozadovoljnom".[14]

"Julieta" je zaradila srdačnu dobrodošlicu na Kanskom filmskom festivalu, koji je bio praćen izuzetno pozitivnim reakcijama francuskih filmskih kritičara.[15][16]Prema AlloCiné, na osnovu 29 osvrta kritičara iz Francuske, "Julieta" je dobila prosječnu ocjenu 4,4 od mogućih 5,[15]što ga čini jednim od najbolje ocijenjenih filmova prikazanih u Francuskoj 2016. godine.[17]Mnogobrojni magazini poput Cahiers du Cinema, Le Monde, Positif', Ouest-France i Le Parisien filmu su dali najveću moguću ocjenu od pet zvjezdica.[15]Le Monde ga je nazvao "prelijepim filmom vrlo čiste tuge"[18]a Cro Croix smatra da je tema krivnje dobrodošla kao novi dodatak Almodóvarovom djelu, nazivajući Julietu "lijepim i intenzivnim filmom".[19] L'Express smatra da se Almodóvar vratio na vrh svoje igre sa Julietom, nazivajući ga "radom koji je stalno na ivici, a koji nikada nije preplavljen svojim vlastitim emocijama, namjerno hladan i čak strog".[20]Libération je dao pozitivnu kritiku, ali smatrao je da je film "previše dobro podmazan", što je spriječilo dramu priče da "zaista izrazi svu svoju emocionalnu privlačnost".[21]Međutim, L'Humanité je uglavnom bio negativan, zaključujući kako je "film vrlo narativan i da gubi dah".[22]

Britanska štampa bila je vrlo pozitivna prema filmu: Screen Daily ocijenio je film kao "zabrinjavajuće, mučno biće koje španskog režisera vraća u ekskluzivni svijet žena" i izjavio da Almodóvarov "prepoznatljivi glas raste u teksturi i dubini sa svakom novom produkcijom".[23]Magazin Empire "također je reagovao vrlo pozitivno, nazivajući film "slavljem elegancije i dobrog življenja, kao i majčinske ljubavi i romantike".[24] Time Out je izdvojio kinematografiju, dizajn, kostime i Iglesiasovu muziku kao "tipično izvrsne", zaključujući: "To bi mogla biti poznata teritorija Almodóvara, ali samo majstor njegove umjetnosti je u mogućnosti to učiniti tako jednostavnim".[25]Daily Telegraph film je nazvao "zadovoljstvo natopljeno krivicom", a također je istaknuo njegovu muziku i kinematografiju, kao i glumu Suárez i Ugarte.[26]London Evening Standard film je ocijenio "napornim pregledom slomljenog majčinstva i stalno prisutne smrtnosti", navodeći da je film "izvrsno odglumljen, sjajno snimljen i ozbiljno dobar".[27]Gay Star News istakao je "vizualno sjajnu" kinematografiju i "osjetljive" glumačke predstave, zaključujući kako su "svi zaštitni znaci Almodóvara ovdje, a on je vatren i zabavan kao i uvijek - ali tu postoji ozbiljnost porodične drame koja je jednako uvjerljiva koliko i duboko zadovoljavajuća".[28]Guardian je smatrao da je film" tečno i privlačno djelo", navodeći kako se "boje i žene pojavljuju u adaptaciji tri priče Alice Munro španskog autora, ali postoji nešto namjerno nezadovoljavajuće u srcu ovog manjeg djela".[29]Sight & Sound osjećao je da je Almodóvar "uradio film ispravnije nego što je to uobičajeno" i osjetio je nepovezanost vizualnog i emocionalnog elementa, što je potkopalo "nijansirani realizam" dviju glavnih glumačkih izvedbi, nazivajući film "iznenađujuće monotonom ponudom jednog španskog najživopisnijeg autora".[30] The Spectator je također smatrao da "sjaj na kraju sputava priču" i zaključio je da bi "film mogao upotrijebiti više klasične Almodovarove čudnosti".[31]

Američki kritičari bili skloni više pomiješanim osjećanjima, poput vebsajta Collider, koji su film nazvali "zanimljivom, ali neujednačenom melodramom",[32]dok je Variety izjavio da, iako je film "dobrodošao povratak u ženskocentrično pripovijedanje koje je Almodóvaru donijelo najviše priznanja, daleko je od toga da je ovaj reformirani odmetnik najjače ili najzabavnije ostvarenje".[33]Slično mješovito mišljenje iznio je Slant Magazine da Julieta nije bio jedan od najboljih filmova Almodóvara, ali je najuvjerljiviji zbog "hrabrih, živopisnih kompozicija i kadrova koje je [on] već davno savladao, što skicira psihološki detalj oštriji od Julietine metodički orkestrirane i prilično trome priče".[34]Twitch film je osjetio kako se djelo Munro nije dobro prilagodilo Almodóvarovom melodramatičnom stilu, zaključujući kako "Almodóvar izgleda zadovoljan dopuštajući da mu prijašnje jake strane izblijede u korist banalnosti".[35]"Indiewire" "također je smatrao da je režiser nastupio previše sigurno i nazvao "Julietu" njegovim najkonvencionalnijim filmom.[36]The Hollywood Reporter "smatrao je da će film zadovoljiti obožavatelje Almodóvara, ali je bio previše dekorativan u odnosu na njegove prethodne filmove: "Uglađenost koja je sasvim suprotna bujnoj vulgarnosti prošlosti". Neki od nas možda možda nisu sigurni da li im se sviđa“.[37]Međutim, TheWrap je mislio da je "podmukli Almodóvar još uvijek dalekovidniji i intrigantniji od većine režisera", dodajući da je film "dostojan dio kanona u kojem dekorativno nikada ne treba brkati s dosadnim".[38]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Julieta (2016)". Box Office Mojo. Pristupljeno 1 March 2017. 
  2. ^ "‘Julieta’ representará a España en los Oscar". Elpais.com. 2016-09-07. Pristupljeno 2016-09-20. 
  3. ^ "Julieta". Rottentomatoes.com. Pristupljeno 1 March 2017. 
  4. ^ "Julieta". Metacritic. Pristupljeno 1 March 2017. 
  5. ^ "‘Julieta’: Pedro sin almodovarismos". La Vanguardia. 4 August 2016. Pristupljeno 17 May 2016. 
  6. ^ "Julieta : Pulped flesh". Cineuropa - the best of european cinema. Pristupljeno 17 May 2016. 
  7. ^ Vicente Molina Foix (11 April 2016). "Pedro Almodóvar: ‘Julieta’: Mujeres en duelo - Cultura - EL PAÍS". EL PAÍS. Pristupljeno 17 May 2016. 
  8. ^ "La casa deshabitada de Almodóvar". Metropoli.com. Arhivirano s originala, 23 Oktobar 2016. Pristupljeno 17 May 2016.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  9. ^ "'Julieta': sin serlo, la película más Almodóvar de Almodóvar". Vanity Fair. 28 March 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 
  10. ^ Casas, Quim (7 April 2016). "'Julieta': Almodóvar y el melodrama reinventado". El Periódico de Catalunya. Pristupljeno 19 August 2016. 
  11. ^ "Crítica de "Julieta" (***): La toalla y el tiempo". Hoycinema. Pristupljeno 17 May 2016. 
  12. ^ "Le scandale de Panama ruine la promo du nouveau film d'Almodóvar". Libération.fr. Pristupljeno 17 May 2016. 
  13. ^ Carlos Boyero (8 April 2016). "'Julieta': Silencio". El País. Pristupljeno 17 May 2016. 
  14. ^ "Almodóvar se cae del poni con Julieta". El Confidencial. Pristupljeno 19 August 2016. 
  15. ^ a b c "Critiques Presse pour le film Julieta". AlloCiné. 
  16. ^ "'Julieta' seduce a Cannes". Elespanol.com. Pristupljeno 19 August 2016. 
  17. ^ "Les meilleurs films selon la presse". AlloCiné. 
  18. ^ Sotinel, Thomas (18 May 2016). "Cannes 2016 : « Julieta » ou les souvenirs, et les regrets aussi". Le Monde. Pristupljeno 19 August 2016 – preko Le Monde. 
  19. ^ Schwartz, Par Arnaud (17 May 2016). "" Julieta ", le rouge et le noir de Pedro Almodovar". La Croix. Pristupljeno 19 August 2016 – preko www.la-croix.com. 
  20. ^ "Julieta, un Almodóvar troublant et poignant". L'Express. Pristupljeno 19 August 2016. 
  21. ^ "Almodóvar perdu en mère". Libération. Pristupljeno 19 August 2016. 
  22. ^ "La Julieta d’Almodovar, de Charybde en Scylla". L'Humanité. 17 May 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 
  23. ^ "'Julieta': Review". Screen Daily. Pristupljeno 17 May 2016. 
  24. ^ Smith, Anna. "Julieta". Empire. Pristupljeno 25 September 2016. 
  25. ^ "Julieta". Time Out. Pristupljeno 19 August 2016. 
  26. ^ "Cannes 2016: Pedro Almodóvar's Julieta is a guilt-soaked pleasure - review". The Daily Telegraph. Pristupljeno 19 August 2016. 
  27. ^ "Cannes 2016: Julieta, film review – Almodóvar returns to form". London Evening Standard. 17 May 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 
  28. ^ "REVIEW: Julieta – ‘Why Almodóvar’s visually resplendent despairing mother drama is his best in years’". Gay Star News. 22 August 2016. Pristupljeno 25 September 2016. 
  29. ^ Bradshaw, Peter (17 May 2016). "Julieta review: Pedro Almodóvar ties himself down with fractured melodrama". The Guardian. Pristupljeno 19 August 2016. 
  30. ^ "Cannes 2016 review: Pedro Almodovar's Julieta". Sight & Sound. Pristupljeno 19 August 2016. 
  31. ^ "Great hairdos, love the wallpaper – shame about the movie: Almodóvar's Julieta reviewed - Coffee House". The Spectator. 19 May 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 
  32. ^ "Julieta Review: Pedro Almodovar's Wild, Uneven Melodrama". Collider.com. 18 May 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 
  33. ^ Peter Debruge. "‘Julieta’ Review: Pedro Almodovar Adapts Alice Munro in Style - Variety". Variety. Pristupljeno 17 May 2016. 
  34. ^ "Cannes Film Review: Personal Shopper and Julieta - The House Next Door". Slant Magazine. Pristupljeno 19 August 2016. 
  35. ^ Rowan-Legg, Shelagh (17 May 2016). "Cannes 2016 Review: JULIETA, Beauty Without Substance". Twitch Film. Arhivirano s originala, 5 Juni 2016. Pristupljeno 19 August 2016.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  36. ^ Kohn, Eric (17 May 2016). "Cannes Review: ‘Julieta’ is Pedro Almodovar’s Most Conventional Movie". Indiewire. Pristupljeno 19 August 2016. 
  37. ^ Leslie Felperin (8 April 2016). "'Julieta': Film Review". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 17 May 2016. 
  38. ^ "'Julieta' Cannes Review: Pedro Almodovar Is Still Weird". TheWrap. 17 May 2016. Pristupljeno 19 August 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]