Julio Baghy

Julio Baghy
Rođenje	Gyula Baghy (1891-01-13) 13. januar 1891. Segedin, Austro-Ugarska
Smrt	18. mart 1967(1967-03-18) (76 godina) Budimpešta, Mađarska
Zanimanje	glumac, pisac, esperantist

Julio Baghy, rođen 13. januara 1891. u Segedinu, Austro-Ugarska (danas Mađarska), kao Gyula Baghy je bio mađarski glumac, pisac i esperantista. Neke od njegovih novela i pjesama objavljene su na raznim jezicima. Bio je učitelj esperanta i pristaša esperantskog pokreta te je bio potpredsjednik Esperantske akademije.

Biografija

Otac mu je glumac , majka glumica i kazališna asistentica Mária Bodrogi. Njegovi djed i baka po majci su glumci Dénes Bodrogi i Lina Pavlon. Njegova supruga je Erzsébet Irma Zsiros, s kojom se vjenčao 24. studenog 1924. u Budimpešti. Otac mu je bio dramski glumac Gyula Baghy, a majka Mária Bodrogi pozorišna suflerica. Njegovi djed i baka po majci su glumci Dénes Bodrogi i Lina Pavlon. Njegova supruga je Erzsébet Irma Zsiros, s kojom se vjenčao 24. novembra 1924. u Budimpešti.

Nakon školskih dana postaje glumac i redatelj raznih pozorišta. Prvi svjetski rat mu je prekinuo karijeru i proveo je šest godina u sovjetskom zarobljeništvu. Još u mladosti pojavile su se mnoge njegove pjesme i novele u mađarskim novinama. Godine 1911. susreo se s esperantom čija ga je osnovna ideja odmah fascinirala. Svoju opsežnu esperantsku aktivnost započeo je u sibirskom logoru za ratne zarobljenike, gdje je vodio mnoge tečajeve za ljude vrlo različitog porijekla. Nakon što se nakon rata vratio u Mađarsku, postao je jedna od najznačajnijih osoba esperantskog pokreta te je organizirao brojne tečajeve esperanta svih razina, književne večeri. Baghy je nekoliko puta bio glumac i redatelj kazališnih predstava koje su se održavale tokom Svjetskog esperantskog kongresa. Imao je ideje za reorganizaciju međunarodnog esperantskog pokreta, koje je predstavio u "Publici letero" 1931. godine. Baghy je djelovao prema cilju podizanja intelektualne razine esperantske zajednice. Njegov prijedlog da se rođendan Ludvika Zamenhofa ustanovi kao "Dan (esperantske) knjige" također je bio usmjeren u tom smjeru. Za Baghyjeva djela karakteristična je krilatica "Ljubav stvara mir, mir održava čovječanstvo, a čovječanstvo je najviši ideal". Radio je za mnoge esperantske novine i bio je glavni urednik "Literatura Mondo" do 1933. godine. Međutim, od 1930-ih nadalje Baghyjeva djela (zbirka stihova "La vagabondo kantas" i roman "Verdaj Donkiĥotoj") postaju sve kritičnija i satiričnija, dok konačno nije postao oštar kritičar esperantskog pokreta.

Poezija

Baghy je svoje prve pjesme napisao dok je bio ruski ratni zarobljenik. Zamenhof i drugi raniji esperantski pjesnici bili su ograničeni ograničenim mogućnostima jezika, što je Zamenhof uspio djelomično nadoknaditi fokusiranjem na značenje, a ne na oblik u svojim pjesmama. Prvi svezak poezije, "Preter la vivo", objavljen je 1922. i pokazao je nove smjerove u esperantskoj poeziji: riječi, rime i slike bave se i osobnim i humanističkim temama. Poezija je bila Baghyjev métier, njegov način izražavanja osjećaja na esperantu bio je originalan i nov. Upotrebom asonantnih oblika rime on je i domišljato proširio jezične mogućnosti. U njegovom drugom tomu, "Pilgrimo", koji se pojavio 1926, njegov je talent bio još očitiji, iako je bio možda malo previše patetičan i romantičan. Za svoj treći svezak, "Migranta Plumo", objavljen 1929, Baghy je ponovno tražio druge oblike. U četvrtom i posljednjem tomu, "La vagabondo kantas" (1933), vratio se klasičnom esperantskom jeziku kako bi usavršio svoj talent za pisanje stihova – s blagim utjecajima iz mađarske poezije.

Novele i romani

U novelama "Dancu Marionetoj" (1927), "Migranta Plumo" i "Printempo en la Aŭtuno" (1931.) jasno se pokazao kao borac za mir, ponekad slikajući sumornim bojama, ponekad oštrim perom.

Prvi roman, "Viktimoj" (objavljen 1926), opisuje život zarobljenika; ali je uzbudljiv i uzbudljiv za čitanje zahvaljujući Baghyjevom humoru i strasti. Ali najvažniji roman vjerojatno je "Hura!" (1930), koji je satira o ljudskom društvu.

Djelo "La teatra korbo", objavljeno 1934. godine, sadrži sjećanja iz Baghyjeva djetinjstva, ispovijesti o osobi i autoru Baghyju, kao i o njegovom životu i radu za esperanto.

Bibliografija

• Arĝenta duopo, 1937, (zajedno s Kálmán Kalocsay)
• Aŭtuna foliaro, 1965, 1970
• Bukedo, 1922, E.R.A. 15 pĝ.
• Ĉielarko, 1966
• Dancu, marionetoj!, 1927,
• Heredaĵo 1939
• Hura! – satirični roman 1930;
• Insulo de Espero, nastavak romana Hura!
• Koloroj, 1960
• La Teatra Korbo
• La Vagabondo Kantas, 1933; 1937
• La verda koro –
• Migranta Plumo
• Nik Nek kaj Kat Jen ??
• Ora duopo
• Pilgrimo –
• Preter la vivo
• Printempo en la aŭtuno
• Sonĝe sub pomarbo
• Sur sanga tero,
• Verdaj Donkiĥotoj
• Viktimoj