Idi na sadržaj

Jupiterovi prstenovi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Jupiterovi prsteni)
Šema Jupiterovog prstenastog sistema koja prikazuje četiri glavne komponente. Radi jednostavnosti, Metida i Adrasteja su prikazane kako dijele orbitu. (U stvarnosti, Metida je neznatno bliža Jupiteru.)

Jupiterovi prstenovi su sistem slabih planetarnih prstenova. Jupiterovi prstenovi bili su treći sistem prstenova otkriven u Sunčevom sistemu, nakon Saturnovih i Uranovih. Glavni prsten otkrila je 1979. svemirska sonda Voyager 1,[1] a sistem je detaljnije istražen 1990-ih od strane orbitera Galileo.[2] Glavni prsten je također posmatran svemirskim teleskopom Hubble i sa Zemlje već nekoliko godina.[3] and Amalthea.[4] Posmatranje prstenova sa zemlje zahtijeva najveće dostupne teleskope.[5]

Jupiterov sistem prstenova je slab i sastoji se uglavnom od prašine.[1][6] Ima četiri glavne komponente: debeli unutrašnji torus čestica poznat kao "halo prsten"; relativno svijetao, izuzetno tanak "glavni prsten"; i dva široka, debela i slaba vanjska "paučinasta prstena", nazvana po mjesecima od čijeg su materijala sastavljeni: Amalteja i Teba.[7]

Glavni i halo prstenovi sastoje se od prašine izbačene s mjeseca Metis, Adrastea i možda manjih, neopažanih tijela kao rezultat udara velikom brzinom.[2] Slike visoke rezolucije dobijene u februaru i martu 2007. svemirskom letjelicom New Horizons otkrile su bogatu finu strukturu u glavnom prstenu.[8]

U vidljivom i bliskom infracrvenom svjetlu, prstenovi imaju crvenkastu boju, osim halo prstena, koji je neutralne ili plave boje.[3] Veličina prašine u prstenovima varira, ali površina poprečnog presjeka najveća je za nesferične čestice radijusa oko 15 μm u svim prstenovima osim halo prstena.[9] Halo prsten vjerovatno dominira submikrometarska prašina. Ukupna masa sistema prstenova (uključujući nerazriješena matična tijela) je slabo ograničena, ali je vjerovatno u rasponu od 1011 do 1016 kg.[10] Starost sistema prstenova također nije poznata, ali je moguće da postoji od formiranja Jupitera.[10]

Čini se da prsten ili prstenasti luk postoji blizu orbite mjeseca Himalije. Jedno objašnjenje je da je mali mjesec nedavno udario u Himaliju i da je sila udara izbacila materijal koji formira prsten.

Otkriće i struktura

[uredi | uredi izvor]

Jupiterov sistem prstenova bio je treći otkriven u Sunčevom sistemu, nakon Saturnovih i Uranovih. Prvi put ga je primijetila svemirska sonda Voyager 1 4. marta 1979.[1][11] Sastoji se od četiri glavne komponente: debelog unutrašnjeg torusa čestica poznatog kao "Halo prsten"; relativno svijetlog, izuzetno tankog "glavnog prstena"; i dva široka, debela i slaba vanjska "paučinasta prstena", nazvana po mjesecima od čijeg su materijala sastavljeni: Amalteja i Teba.[7] Glavni atributi poznatih Jupiterovih prstenova navedeni su u tabeli.[2][6][7][9]

Godine 2022. dinamičke simulacije sugerisale su da je relativna oskudnost Jupiterovog sistema prstenova, u poređenju s manjim Saturnom, posljedica destabilizirajućih rezonancija koje stvaraju Galilejevi sateliti.[12]

Ime Radijus (km) Širina (km) Debljina (km) Optička dubina[a] (u τ) Frakcija prašine Masa, kg Bilješke
Halo prsten 92.000–122.50030.50012.500~1 × 10−6100% —
Glavni prsten 122.500–129.0006.50030–3005.9 × 10−6~25%107– 109 (prašina)
1011– 1016 (velike čestice)		Ograničeno Adrastejom
Almateja prsten 129.000–182.00053.0002.000~1 × 10−6100%107– 109Povezano s Amaltejom
Teba prsten 129.000–226.00097.0008.400~3 × 10−6100%107– 109Povezano s Tebom. Postoji proširenje izvan orbite Tebe.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Normalna optička dubina odnos je između ukupnog poprečnog presjeka čestica prstena i kvadratne površine prstena.[9]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 Smith, B. A.; Soderblom, L. A.; Johnson, T. V.; et al. (1979). "The Jupiter System through the Eyes of Voyager 1". Science. 204 (4396): 951–957, 960–972. Bibcode:1979Sci...204..951S. doi:10.1126/science.204.4396.951. PMID 17800430. S2CID 33147728.
  2. 1 2 3 Ockert-Bell, M. E.; Burns, J. A.; Daubar, I. J.; et al. (1999). "The Structure of Jupiter's Ring System as Revealed by the Galileo Imaging Experiment". Icarus. 138 (2): 188–213. Bibcode:1999Icar..138..188O. doi:10.1006/icar.1998.6072.
  3. 1 2 Meier, R.; Smith, B. A.; Owen, T. C.; et al. (1999). "Near Infrared Photometry of the Jovian Ring and Adrastea". Icarus. 141 (2): 253–262. Bibcode:1999Icar..141..253M. doi:10.1006/icar.1999.6172.
  4. ↑ Wong, M. H.; de Pater, I.; Showalter, M. R.; et al. (2006). "Ground-based Near Infrared Spectroscopy of Jupiter's Ring and Moons". Icarus. 185 (2): 403–415. Bibcode:2006Icar..185..403W. doi:10.1016/j.icarus.2006.07.007.
  5. ↑ de Pater, I.; Showalter, M. R.; Burns, J. A.; et al. (1999). "Keck Infrared Observations of Jupiter's Ring System near Earth's 1997 Ring Plane Crossing" (PDF). Icarus. 138 (2): 214–223. Bibcode:1999Icar..138..214D. doi:10.1006/icar.1998.6068.
  6. 1 2 Showalter, M. R.; Burns, J. A.; Cuzzi, J. N. (1987). "Jupiter's Ring System: New Results on Structure and Particle Properties". Icarus. 69 (3): 458–498. Bibcode:1987Icar...69..458S. doi:10.1016/0019-1035(87)90018-2.
  7. 1 2 3 Esposito, L. W. (2002). "Planetary rings". Reports on Progress in Physics. 65 (12): 1741–1783. Bibcode:2002RPPh...65.1741E. doi:10.1088/0034-4885/65/12/201. S2CID 250909885 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). Arhivirano s originala, 16. 6. 2020. Pristupljeno 17. 6. 2007.
  8. ↑ Morring, F. (7. 5. 2007). "Ring Leader". Aviation Week & Space Technology: 80–83.
  9. 1 2 3 Throop, H. B.; Porco, C. C.; West, R. A.; et al. (2004). "The Jovian Rings: New Results Derived from Cassini, Galileo, Voyager, and Earth-based Observations" (PDF). Icarus. 172 (1): 59–77. Bibcode:2004Icar..172...59T. doi:10.1016/j.icarus.2003.12.020.
  10. 1 2 Burns, J. A.; Simonelli, D. P.; Showalter, M. R.; Hamilton; Porco, Carolyn C.; Throop; Esposito (2004). "Jupiter's ring-moon system" (PDF). u Bagenal, Fran; Dowling, Timothy E.; McKinnon, William B. (ured.). Jupiter: The Planet, Satellites and Magnetosphere. Cambridge University Press. str. 241. Bibcode:2004jpsm.book..241B.
  11. ↑ Showalter, Mark (1997). "Jupiter: Ring system". Encyclopedia of Planetary Science. Encyclopedia of Earth Science. Springer, Dordrecht. str. 373–375. doi:10.1007/1-4020-4520-4_205. ISBN 978-1-4020-4520-2. Pristupljeno 5. 3. 2023.
  12. ↑ Stephen R Kane and Zhexing Li (26. 8. 2022). "The Dynamical Viability of an Extended Jupiter Ring System". The Planetary Science Journal. 3 (7): 179. arXiv:2207.06434. Bibcode:2022PSJ.....3..179K. doi:10.3847/PSJ/ac7de6. S2CID 250526615 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jupiterovi_prstenovi&oldid=3771818"