K2 Black Panther

K2 Black Panther
Svojstva
Posada	3
Dužina	10.8 m
Širina	3.6 m
Visina	2.4 m
Težina	55 t
Oklop i naoružanje
Oklop	višeslojni kompozitni oklop sa ERA i NERA zaštitom, modularni oklop
Osnovno naoružanje	Hyundai WIA 120 mm top
Sekundarno naoružanje	1x mitraljez 7.62 mm mitraljez 12.7 mm K6
Pokretljivost
Pogon	Lot 1: MTU MT-883 Ka-501 12-cil vodom hlađeni dizelski motor Lot 2,3:Doosan DV27K 12-cil vodom hlađeni dizelski motor 1500 KS (1100 kW)
Suspenzija	hidropneumatska
Brzina na cesti	70 km/h
Snaga/težina	27.2 KS/t
Domet	450 km

K2 Black Panther je južno korejski glavni borbeni tenk 4. generacije. Njegovim uvođenjem u operativnu upotrebu planirana je zamijena starijih M48A5K Patton tenk i dopuna K1 serije glavnih borbenih tenkovih. Masovna proizodnja započela je 2013. godine, a prvi primjerci uvedeni su u operativnu upotrebu u junu 2014. godine. Cijena K2 tenka iznosi 8.5 miliona američkih dolara što ga predstavlja jednim od najskupljih glavnih borbenih tenkova u upotrebi.

Razvoj

1995. godine južno korejska agencija za razvoj odbrane dobila je za zadatak razvoj novog glavnog borbenog tenka na osnovu najsavremenijih domaćih tehnologija u Južnoj Koreji. Taj razvojni program je bio namijenjen daljnjoj modernizaciji vojske Južne Koreje, unatoč superiornosti K1 i K1A1 tenkova nad sjeverno korejskim tenkovima od kojih su većina zastarijeli T-55 i Type 59 tenkovi. Naglasak na domaćim tehnologijama omogućio bi izlazak na inostrano tržište bez problema licenciranja.

Rane verzije tenka uključivale su besposadnu kupolu, ali je ta ideja odbačena u korist kupole sa posadomm. Bilo je planirano da se tenk opremi sa Rheinmetallovim eksperimentalnim glatkocijevnim topom kalibra 140 mm, ali se i od toga odustalo jer je Rheinmetall obustavio razvoj ovog topa. Nakon toga je K2 koncipiran da se naoruža sa 120 mm/L55 topom.

U poređenju sa K1A1 tenkom, top K2 se brže puni i brže postavlja ciljeve. Iako su oba topa u kalibru 120 mm, top K2 je duži za 1.3 m (6.6 metara ukupne dužine) pa tako i ima bržu brzinu zrna od 1400 m/s i veću preciznost i penetraciju. Ostale karakteristike tenka uključuju sposobnosti tenka da forsira rijeku dubine 4 metra, mogućnost spuštanja za 40 cm, sistem upozorenja laserskog zračenja koji okreće kupolu prema izvoru neprijateljskog zračenja i mođe vršiti gotovo istodbno paljbu.

Opis tenka

K2 prilikom paljbe iz topa

Naoružanje

Glavno naoružanje tenka predstvalja glatkocijevni top 120 mm kojeg je razvila domaća kompanija Hyundai Wia. Opremljen je automatskim punjačem topa sličnom koji je ugrađen kod frab+cuskog tenka Leclerc. Brzina paljbe topa izosi do 10 projektila u minuti. Streljivo tenka se nalazi u spremniku od 16 projektila, ukupni kapacitet spremnika tenka iznosi 40 projektila. Tenk je također naoružan teškim mitraljezom kalibra 12.7 mm K6 i jednim suspregnutim mitraljezom 7. 62 mm.

K2 je opremljen modernim SUP-om koji je povezan sa radarom visoke frekvencije koji je postavljen na prednjem dijelu kupole zajedno sa laserskim daljinometrom i senzorom vjetra. Koristeći termografsku kameru tenk može zahvatiti i pratiti mete na udaljenosti do 9.8 km. Na osnovu ovoga posada može vršiti paljbu u pokretu i može vršiti gađanje niskoletećih letjelica. SUP je povezan sa sistemom stabilizacije topa i mehanizmom odlaganja paljbe kako bi se optimizirala preciznost za vrijeme kretanja po neravnom terenu.

Tenk je opremljen primarnim vizirom nišandžije KGPS i panormaskom vizijom komandira tenka KCPS koji se također nalaze i kod K1A1 tenkova. Komandir tenka ima mogućnost da preuzme upravljanje kupolom i topom tenka od nišandžije. U nepotvrđeni navodima stoji da u slučaju nužde mogu upravljati dva člana posade.

Municija

K2 sa izlođenom municijom.

Top 120 mm tenka K2 može vršiti ispaljivanja širokog spektra municije po NATO standardu. Koristi poboljšane APFSDS projektile s penetratorom od volframove slitine čije su karakteristike slične njemačkom DM-63, a probojnost mu se procijenjuje na oko 800 mm na 2000 m. Tenk koristi i višenamjensko streljivo slično američkom M830A1 HEAT-MP-T, koje ima kumulativno-rasprskavajući projektil opremljen višenamjenskim upaljačem. U saradnji sa njemačkom kompanijom Diehl napravljeno je specijalno streljivo sa senzorskim upaljačem KSTAM (Korean Smart Top-Attack Munition) koje ima mogućnost ispali i zaboravi (fire and forget) te napad odozgo (top attack). KSTAM ima vlastiti sistem navođenja čemu pridonose četiri stabilizatora s krilcima. Projektil se ispaljuje indirektno, s velikom elevacijom topa (usporediva s minobacačem), nakon čega se na najvišem dijelu putanje aktivira padobran. Projektil se orijentira prema dolje i tad počinje skeniranje terena kombiniranjem milimetarskog radarskog i IC senzora. Kad se cilj otkrije, ispaljuje se probojni projektil koji djeluje na krov tenka. Učinkoviti domet iznosi od dva do osam kilometara.

Pokretljivost

U poređenju sa zapadnim tenkovima masa K2 znatno je manja, ali ipak je odlučeno da se ugradi vrlo snažan pogonski motor snage koja je postala standard od 1500 KS (1103 kW). Specifična snaga iznosi 27,3 KS/t što tenk stavlja u sam vrh tenkova. Sličan odnos snage i mase ima kineski Type 99A2 i francuski Leclerc. Motor i transmisija spojeni su u kinematičku cjelinu radi brže zamjene u terenskim uvjetima. Motor za K2 razvile su i proizvele domaće kompanije Doosan Infracore i STX Engine i vrlo je sličan najnovijem njemačkom motoru MTU 890 koji je poznat po kompaktnosti. Ugrađen je ipak njemački motor jer je domaći prilikom testiranja imao nedostatke i nije bio spreman za upotrebu. Na osnovu uštede u zapremini u tenk je građen i vrlo koristan pomoćni motor od 100 KS (75 kW), odnosno plinska turbina kompanije Samsung Techwin. Turbina se koristi za napajanje brojnih električnih i elektronskih uređaja dok tenk miruje, uz manju potrošnju goriva, toplinski i akustički odraz. Pogonski blok omogućuje postizanje najveće brzine od 70 km/h i ubrzanja do 32 km/h za sedam sekundi što je nešto manje nego kod drugih savremenih tenkova.

Zaštita

Sistem zaštite tenka sastoji se od pasivne zaštite, koja podrazumijeva oklop, sistem za identifikaciju i gašenje požara, sustav NBH i aktivne zaštite. Oklopna je zaštita kombinacija pancirnog čelika i višeslojnog oklopa koji je najvjerojatnije baziran na iskustvima s Chobham oklopom (upotreba aluminij oksidne keramike u metalnoj osnovi) na tenkovima K1 i K1A1. Taj je oklop modularnog tipa, kao na Leclercu i izraelskom Merkava 4, tako da se u kasnijoj fazi može poboljšati novijim tipovima modula. Međutim, u konturu prednje kose ploče, na središnji dio krova iza masivnog štita topa i na krovne otvore nišandžije i komandira, ugrađene su i kutije ERO nepoznatog tipa, što je odgovor na sve širu upotrebu projektila koji djeluju na krov vozila. Spomenuta je tendencija primjetna i na drugim tenkovima, ruskim T-80U i T-90, te na Leclercu, Leopardu 2A6 i Merkavi 4. Zapažena je i upotreba aktivnih sistema zaštite što je utjecaj ruskih tenkova. Serijski primjerci imat će sistem detekcije nadolazećih projektila MAWS (Missile Approach Warning System) s pomoću milimetarskog RWR radara (Radar Warning Receiver) s dvama senzorima na čelu kupole. Imat će i sistem za detekciju laserske zrake (Laser warning receivers – LWR) s četirima senzorima za zaštitu u punom krugu. U slučaju detekcije određene prijetnje, na primjer protivoklopne vođene rakete, sistem zaštite automatski ispaljuje IC ili radarske mamce i aktivira dimnu zavjesu VIRSS (Visual and Infrared Screening Smoke), slično kao na ruskom sistemu Štora.

Korisnici

• Južna Koreja

Reference

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.