Kakmuž
Kakmuž | |
|---|---|
(naselje) | |
 Centar sela, okolina osnovne škole na Barama | |
  Kakmuž | |
| Koordinate: 44°38′44″N 18°18′50″E / 44.6456°N 18.3139°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Petrovo |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 1.736 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 53 |
| Matični broj | 217689[1] |
| Matični broj općine | 20478 |
Kakmuž je naseljeno mjesto u općini Petrovo, Bosna i Hercegovina.
Historija[uredi | uredi izvor]
Naselje Kakmuž se do rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) u cjelini nalazilo u sastavu općine Gračanica. Ime naselja potiče od Kakmuža Odramčića, koji se pominje u povelji bosanskog bana Matije Ninoslava 1269. godine.
Geografski podaci[uredi | uredi izvor]
Naselje Kakmuž se prostire sa lijeve strane rijeke Spreče, u podnožju planine Ozren. Na jugozapadu od naselja je uzvišenje Volujak (489 m), a kroz naselje protiče i manji riječni tok, Kamenička rijeka, pritoka rijeke Spreče. Nadmorska visina naselja je od 150 do 489 metara.
Naselje Kakmuž je mjesna zajednica u općini Petrovo, koja obuhvata sjeveroistočni dio planine Ozren. Graniči se sa tri naselja u općini: Petrovo, Sočkovac Kaluđerica. Preko rijeke Spreče je općina Gračanica.
Površina seoskog atara je 28,4 km2. Kao i ostala ozrenska sela sastoji se iz donjeg, ravnijeg dijela u dolini Spreče i gornjeg u brdima. Samo naselje je spontanog tipa i skoncentrisano je na prelazu ravničarskog u brdsko-planinsko područje. Sačinjavaju ga sljedeći zaseoci: Pjeskulje, Aluge, Potočani, Bare, Volujak, Sredina, Ivanovići, Mekiljica, Međaš, Lugovi i Slatina.
Klima je umjereno-kontinentalna, sa toplim ljetima i hladnim zimama. Maksimum padavina je u proljeće i početkom ljeta, a minimum početkom jeseni. U toku zime izrazit je snježni pokrivač. U pogledu geološkog sastava na teritoriji atara postoje manja nalazišta ruda azbesta, bakra i uglja.
Kroz teritoriju atara protiče Kamenička rijeka i nekoliko manjih tokova, potoka i potočića. U Kakmužu se nalaze ostaci banje "Terme - Ozren" , koja je prije posljednjeg rata bila poznata po termomineralnoj vodi pogodnoj za liječenje niza oboljenja. U ratu je banja teško oštećena. Obnovljena je 2007. godine i u funkciji je u ljetnom periodu (samo otvoreni bazen). U blizini banje se nalazi fabrika za proizvodnju ugljendioksida, gdje se iz termomineralne vode proizvodi CO2 gas čija je prirodna čistoća 99,4%. Ovo je jedina fabrika za proizvodnju ugljendioksida u Bosni i Hercegovini a kontrolni paket akcija preduzeća je u vlasništvu Kompanije SOL iz Italije, velike evropske multinacionalne gasarske kompanije. Područje planine Ozren je poznato po ljekovitim izvorima i čistom vazduhu.
Demografski podaci[uredi | uredi izvor]
Broj stanovnika u Kakmužu je 2400, a gustina naseljenosti je 92 stanovnika po kvadratnom kilometru.[nedostaje referenca] Međutim, taj broj se mijenja i to najčešće negativno, što je posebno došlo do izražaja u periodu prošlog rata, ali i poslije uzrokovano ekonomskim migracijama. Polna struktura stanovnistva je takva da 51% stanovnistva obuhvata muški pol, a 49% ženski. Radno sposobno stanovništvo od 18 do 60 godina čini oko 57% ukupnog stanovništva.
Starosjedilačko stanovništvo Ozrena pa i ovog sela je vremenom nestalo. Iseljavani su i stradali u epidemijama i ratovima tako da među današnjim stanovništvom uopće nema starosjedilaca. Stanovništvo je doseljeno iz raznih krajeva. Uzimajući u obzir rodovsku slavu, Jeremići i Lazarevići, koji slave Simeundan, porijeklom su iz planinskih krajeva zapadno od rijeke Bosne. Po usmenom predanju Jovanovići su stigli iz Smoluće, a Radići iz Foče.
Religija i vjerski život naselja[uredi | uredi izvor]
Naselje broji 780 domaćinstava, a domaćinske slave su: Ivanjdan, Jovanjdan, Sveti Vasilije, Ignjatdan, Lazarica, Srđevdan, Aranđelovdan, Stjepanjdan, Nikoljdan, Simeundan, Stefanjdan, Đurđevdan, Petrovdan, Mala Gospojina, Miholjdan i Markovdan.
Oko 98% stanovništva je pravoslavne vjere, tako da postoji Kakmuška crkvena općina u okviru Srpske pravoslavne crkve. Selo ima crkvu. Crkva "Svete Trojice" u Kakmužu spada među novije pravoslavne hramove na Ozrenu. Izgradnja je počela 1986. godine, da bi samo tri godine kasnije bilo završeno podizanje zidova i krova. Osvećenje hrama i prvo bogosluženje obavio je vladika Zvorničko-tuzlanski Vasilije. Crkva je najvećim dijelom građena dobrovoljnim prilozima stanovništva. Crkvena slava je na dan Svete Trojice. Veće pravoslavne praznike seoski narod proslavlja okupljajući se kod crkve.
Infrastruktura[uredi | uredi izvor]
Kroz naselje prolazi regionalni put Doboj-Petrovo i željeznička pruga Doboj-Petrovo-Tuzla. Zaposleno stanovništvo uglavnom je vezano za grad Doboj.
Kakmuž je jedno od rijetkih sela na planini Ozren koje ima asfaltiranu putnu mrežu i dobro je povezano sa okolnim selima. Od seoskog centra do općinskog centra u Bosanskom Petrovom Selu udaljenost je 5 km.
Sva domaćinstva imaju uvedenu električnu energiju, a dobro su osvijetljene i pojedine ulice. Selo ima vodovod ali se on sastoji iz sedam manjih nezavisnih vodovoda od kojih sa tri gazduje mjesna zajednica, a sa četiri pojedina domaćinstva. Glavno izvorište je Mlačac, izdašnosti 4-6 litara u sekundi, a dnevne potrebe za vodom su oko 500 m3.
Kanalizaciona mreza nije izgrađena ali postoji plan za njenu skorašnju izgradnju.
Selo ima osmogodišnju osnovnu skolu "Sveti Sava". Školske 2007/2008 godine naselje je imalo 333 upisanih učenika i 29 nastavnika. Od zdravstvenih ustanova postoji samo ambulanta koja služi kao ambulanta porodične medicine. "Dom zdravlja Petrovo" udaljen je 5 km a najbliža opća bolnica je u Doboju, udaljena oko 35 km.
Selo je imalo i "Dom kulture" koji je srušen u prošlom ratu i još uvijek nije obnovljen. Od sportskih klubova postoji F.K. "Zvijezda" od 1970. godine i stonoteniski klub koji je osnovan u januaru 2003. godine. Postoji jedna humanitarna organizacija Kolo srpskih sestara "Sveta Irina".
Privreda i razvoj[uredi | uredi izvor]
Privredni razvoj sela koji je, s obzirom na značajne prirodne resurse i potencijale dosta obećavao, naglo je prekinut skorašnjim burnim i tragičnim ratom. Selo se još nije oporavilo i cijeli taj proces teče veoma sporo i teško s obzirom na privredno-ekonomsko stanje. U skladu sa teškim uslovima života i time da se stanovništvo danas bori za golu egzistenciju.
Privreda je slabo razvijena. Seosko stanovništvo koje se bavi poljoprivredom uglavnom to čini za vlastite potrebe a, ne za tržište. Najviše se gaje pšenica i kukuruz, u dolini Spreče. Svako domaćinstvo gaji povrće i voće za svoje potrebe, manjim dijelom za tržište. Od voćarskih kultura dominira šljiva i jabuka. Selo nema seosku pijacu i pijačni dan pa se proizvodi prodaju na zelenoj pijaci u gradu Doboju.
Stočarstvo je relativno slabo razvijeno. Dominira gajenje svinja tako da postoje tri farme: farma "Ristić", farma "Lazić" i farma "Nedić". U manjoj mjeri je u brdskom dijelu sela razvijeno ovčarstvo.
Industrija je također slabo razvijena. Postoji nekoliko manjih privatnih pilana za eksploataciju i preradu drveta. Postoje i dvije fabrike duhanske ambalaže "Duvaplast" i "Tehnoplast".
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
| Sastav stanovništva – naselje Kakmuž | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] | 1991.[3] | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Osoba | 1 736 (100,0%) | 2 398 (100,0%) | 2 218 (100,0%) | 2 020 (100,0%) | |||
| Srbi | 1 715 (98,79%) | 2 252 (93,91%) | 2 082 (93,87%) | 1 995 (98,76%) | |||
| Hrvati | 8 (0,461%) | 8 (0,334%) | 7 (0,316%) | 2 (0,099%) | |||
| Nisu se izjasnili | 4 (0,230%) | – | – | – | |||
| Bošnjaci | 3 (0,173%) | 4 (0,167%)1 | 25 (1,127%)1 | 18 (0,891%)1 | |||
| Romi | 2 (0,115%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | 1 (0,058%) | 42 (1,751%) | 77 (3,472%) | 1 (0,050%) | |||
| Crnogorci | 1 (0,058%) | – | 3 (0,135%) | 1 (0,050%) | |||
| Makedonci | 1 (0,058%) | – | – | 1 (0,050%) | |||
| Ostali | 1 (0,058%) | 92 (3,837%) | 24 (1,082%) | 2 (0,099%) | |||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 17. 1. 2016.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 51)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 17. 1. 2016.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Kakmuž |
