Kaliroi Paren

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kaliroi Paren
Callirrhoe Parren.png
Portret
Rođenje1861.
Smrt15. januar 1940(1940-01-15) (79 godina)
Zanimanjeknjiževnica, novinarka
Supružnik/ciJean Paren

Kaliroi Paren (grčki: Καλλιρρόη Παρρέν) (Rethymno, 1861 — Atina, 15. januar 1940) bila je grčka književnica, novinarka i prva feministikinja koja je pokrenula feministički pokret u Grčkoj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Rethymno, na grčkom ostrvu Kreta, u porodici srednje klase, Kaliroi je stekla osnovno obrazovanje u školi za časne sestre u Pireju. Po završetku studirala je u školi za djevojčice u Atini, a 1878. je završila Arsakeion školu za učitelje.[1] Bila je veoma inteligentna i poznavala je mnoge jezike, uključujući ruski, francuski, italijanski i engleski.[2] Pozvana je u Odesu gdje je dvje godine radila u grčkoj školi za djevojčice. Također je nekoliko godina odlazila u Edirne da vodi školu "Zapenion" za grčku zajednicu. Konačno se naselila u Atini sa svojim suprugom, francuskim novinarem po imenu Jean Paren, koji je osnovao francusku novinsku agenciju u Istanbulu.

Rad[uredi | uredi izvor]

Iz Atine je pokrenula feministički pokret u Grčkoj zajedno sa osnivanjem novina, Ephemeris ton kyrion (Magazin za žene), 1887.[3] Ovo je bio magazin koji su radile isključivo žene i koji se u početku pojavii na 8 strana sedmično do 1908. godine kada je promenjen u dvomjesečni koji je trajao do početka 1916.

Imala je način da komunicira sa ljudima koji su joj omogućili da ubijedi sve poznate pisce njenog vremena da doprinesu njenom radu čak i ako ti pisci nisu smatrali sebe feministima. Novine su prestale sa radom kada je Paren 1917. godine prognan od strane uprave Elefterios Venizelosa na ostrvo Hidra jer se protivila učešću Grčke u Prvom svetskom ratu na strani Antante.[4]

Dok je još bila u Atini, blisko je sarađivala sa evropskim i američkim ženskim pokretom i predstavljala je novine za međunarodne konferencije održane u Parizu 1888, 1889, 1896, 1900 i 1893, kada je održana u Chicago-u. Iako se Paren borio za ženska prava, ona se uglavnom fokusirala na mogućnosti obrazovanja i zapošljavanje, za razliku od prava glasa žena. Nije željela da se previše trudi i ne dobije ništa, već da izgradi jaku osnovu da bi se lakše prihvatio zakon po kojem mogu žene da glasaju. Do 1908. godine, zahvaljujući svojim ogromnim naporima, osnovan je Nacionalno vijeće grčkih žena (Ethniko Symvoulio ton Ellinidon). Bila je povezana sa Međunarodnim vijećem žena.

Između 1890. i 1896. godine osnovala je razne socijalne organizacije za žene, kao što su Nedeljna škola, Azil Svete Katarine. Godine 1900, uspela je da uspostavi državnu zaštitu nad radnim uslovima za djecu i žene putem žalbe ministru Teodorosu Deligianisu.

Kaliroi je bila zaslužna za proširenje uloge žena pozivajući ih da kroz svoj rad budu aktivnije u smislu patriotizma.[5]

Godine 1896, Paren je osnovala Uniju grčkih žena. Unija je aktivno učestvovala u prikupljanju sredstava, šivanju uniformi za vojnike i obuci medicinskog osoblja za kratkotrajni, grčko-turski ustanak 1897. Njena druga dostignuća su: osnivanje Licejskog kluba grčkih žena 1911. godine, u cilju borbe protiv različitih oblika nepravde u grčkom društvu i uspješnog lobiranja za prijem žena na Univerzitet u Atini. Paren je napisala i historiju grčkih žena od 1650. do 1860. godine a grčkom jeziku.

Paren je bila jedna od osnivačica Male Antante žena, koja je stvorena 1923. godine za ujedinjenje ženama širom Balkanskog poluostrva. Bila je i predsjednica grčkog ogranka Međunarodne ženske lige za mir i slobodu u međuratnom periodu.[6]

Pored svih tih inicijativa vodila je i književni salon poznat kao "Književne subote." Palamas je čak napisala i čuvenu pjesmu o njoj. Bila je dobra prijateljica i sa ženama i sa muškarcima u svojim književnim krugovima, ali ako je ikada osjetila da joj neko ugrožava feminističke interese, onda je napadala strašno. Bila je prijateljica sa čuvenim pjesnikom Kostisom Palamasom.

Djela[uredi | uredi izvor]

Osim što je izdavala svoje novine i vodila salon, napisala je i nekoliko romana. Oni su prvi put objavljeni u njenim ženskim novinama pod imenom Maia. Odgovor na njih od strane ženske publike bio je veoma entuzijastičan. Njeni prvi romani objavljeni su u tri toma: I Hirafetimeni (1900; Emancipovana žena), I Mayissa (1901; Čarobnica) i To Neon Symvoleon (1902; Novi ugovor). Ove knjige zajedno čine trilogiju pod nazivom Ta Vivlia tis Avyis (Knjige zore) i one su se bavile borbom grčkih žena prema samoostvarenju i emancipaciji. Trilogija je bila dobro prihvaćena i kritičari Grigorios Ksenopulos i Kostis Palamas govorili su o njemu kao o velikodušnom doprinosu razvoju grčkog društvenog romana.

Godine 1907, ova saga je dostigla novi nivo popularnosti kada je adaptirana u predstavu Nea Yineka (Nova žena) koja je glumila Mariku Kotopouli koja je bila jedna od najpoznatijih dramskih glumica 20. vijeka. Pored ove čuvene trilogije Paren je objavila i To Maramenon Krinon (Izbledela Lili) i Horis Onoma (Bez imena), koji je nažalost izgubljen od njihovog početnog stvaranja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b An Encyclopedia of continental women writers. Katharina M. Wilson. New York: Garland Pub. 1991. ISBN 0-8240-8547-7. OCLC 23141262.CS1 održavanje: others (link)
  2. ^ Offen, Karen M. (2000). European feminisms, 1700-1950 : a political history. Stanford, CA: Stanford University Press. ISBN 0-8047-3419-4. OCLC 43167893.
  3. ^ Modernism : the creation of nation-states. Ahmet Ersoy, Maciej Górny, Vangelis Kechriotis. Budapest: Central European University Press. 2010. ISBN 978-1-4416-8411-0. OCLC 699519530.CS1 održavanje: others (link)
  4. ^ The Oxford encyclopedia of women in world history. Bonnie G. Smith. Oxford [England]: Oxford University Press. 2008. ISBN 978-0-19-514890-9. OCLC 167505633.CS1 održavanje: others (link)
  5. ^ "Engendering 'Greekness': Women's Emancipation and Irredentist Politics in Nineteenth-Century Greece" (PDF). web.archive.org. Pristupljeno 2022-05-17.
  6. ^ "Project MUSE - A Biographical Dictionary of Women's Movements and Feminisms". muse.jhu.edu (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-05-17.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wilson, Katharina M.; Wilson, M. (1991). "An Encyclopedia of Continental Women Writers". Taylor & Francis. str. 965—966. ISBN 978-0-8240-8547-6.
  • Stefanidou, Xenia (2007). "Greek Women in Positions of Power." Paper presented at the Hellenic American Professional Society Annual Meeting. November 4.