Kamarinska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Izvorno ime
ŽanrRuska narodna muzika
Promjena taktova2/4 takt
PorijekloSeverija
Slični plesovi
Barinja, trepak, kazačok
Za druga značenja, pogledajte Kamarinska (čvor).

Kamarinska (ruski: камаринская, bjeloruski: Камарыцкі) je ruska narodna plesna pjesma i ples na tu pjesmu,[1] koji je popularizovan u istoimenoj uvertiri Mihaila Glinke.[2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Riječ "kamarinska" (pjesma, ples) potječe od dvije riječi "Kamarinskij muškarac". Predpostavka je i da je riječ iznikla od toponima Kamariči — ime jedne parohije u Orlovskoj guberniji. Ova parohija ranije se nalazila pod vlašću Poljsko-Litavske Unije, a prihodi koje je donosila ta parohija odlazili su na lično korištenje (Kamaru — odakle je i potekao naziv Kamariči) poljskim i litovskim feudalcima.[3]

T. A. Martemjanov, prvi je istraživač plesne pjesme "kamarinska", i on smatra,da je naziv parohije proizašao od riječi kamornik, kamorniki. Tako su u Severiji nazivali ljude, koji nisu imali svoje domove i živjeli u tuđim kolibama i komorama. Komarickaja parohija, kao posljedica snažne kolonizacije za učvršćenje južnih granica Moskovske države, koja se provodila po naredbi cara Ivana IV Groznog, te se odlikovala kao kraj beskućnika i skitnica. Ime parohije njima duguje svoj naziv.[4]

Ples[uredi | uredi izvor]

Kamarinskij ples

Popularni ruski stari narodni ples, uglavnom muški, koji predstavlja stari ples u izvođenju istoimene pjesme. U osnovi plesa su iskoračni pokreti. Noga se postavlja na petu ili prste. Taj element ima različiti naziv: potpetivanje, gaženje (skidanje blata sa čizme). Ruke se stavljaju na pojas, zatim se šire u stranu. Također prisustvuje element čučnja, skoka, vrtnje i hodanja u krug. Za vrijeme plesa, plesač pljeska dlanovima po stomaku i po petama.

Po mišljenju razvratnika i tirana Fomi Opiskina iz priče "Selo Stepančikovo" Fjodora Dostojevskog: "Ples kamarinska nosi notu amoralnosti, i plesati ga može samo najgluplji seljak. Ovakav stav je zbog toga, što druge ljude veseli ova pjesma i ples." U 18—19. vijeku kamarinska je bila uključena u programe ruskih druženja i balova, gdje su je obično plesali svi prisutni.

Pjesma[uredi | uredi izvor]

Po mišljenju lokalnog historičara Gavrila Pjaseckoga, ruska narodna pjesma "Komarinska" ostala je "spomenikom izdaje stanovnika Komarickaje parohije Borisu Godunovu ne samo kao gospodaru, već i kao svome zemljoposjedniku-gospodaru". Postoji također i verzija, da se Kamarinska pojavila kao izraz radosti "ljudi, koji su uspjeli pobjeći iz tatarskog zarobljeništva".[5]. Po još jednoj verziji, Kamarinska je odraz stvarnosti Smutnoga vremja[6]

Ruska folkoloristica, Evgenija Linejeva ukazivala je na "drevnost tog napjeva i na srodstvo sa pjesmama koje su izvodili srednjovjekovni narodni zabavljači (skomorohovi)".[7]

T. Martemjanov je smatrao da: "U očima našeg naroda narodna plesna pjesma Kamarinska predstavlja neukrotivog buntovnika, kopile, nestašnog čovjeka, koji je istovremeno i nesumnjivi protivnik kmetstva. Ja [...] sam sām više puta primijetio svjesno isticanje pjevača Kamarinske, upravo takvih crta likova, pri čemu su prikazivali uporno opiranje "služenju gospodaru", i nepriznavanje gospodareve vlasti".[8] Postoji nekoliko varijanti pjesme[9].

Oh, taj, kučkin sin, kamarinski seljak,
Podignuo noge i na peći leži
Leži, leži i nogama maše,
Desnom nogom trza.

Nad djevojkama treperi,
Nad ženom se iskaljuje:
— Ustaj ti, mlada ženo!
Brže doručak pripremi, satano!

Oj, naš komarinski seljak,
Krenuo u šumu, trči po stazi.
On trči, trči, šaleći se,
Svoje brke uvrće.

Tiše, tiše taptajte!
Pod ne slomite!
Kod nas je voda ispod poda,
Da u vodu ne potonete!

Pošla je plesati,
Nogom lupnula.
Ah, koliba se zaljuljala
I vrata zalupila.

Dobro, prijateljice, plešeš!
Drobiš i udaraš!
Samo ti nisi baš tako dobra,
Jer refren ne pjevaš![10]

Poznati su stihovi "Pjesma o kamarinskom seljaku" ("Kako je na ulici Varvarinskoj spavao Kasjan, seljak kamarinski") napisao ju je Leonid Trefolev, po motivima narodne pjesme.

Uvertira[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Kamarinska (Glinka)

Historija nastanka[uredi | uredi izvor]

Kompozitor uvertire pod nazivom "Kamarinska", Mihail Glinka.

Kamarinska je jednodijelna uvertira kompozitora Mihaila Ivanoviča Glinke, napisana 1848. godine u Varšavi. Čeznući za rodnim krajem, Glinka se počeo prisjećao ruskih narodnih motiva. Neočekivano je našao veliku sličnost između dvije poznate ruske narodne plesne pjesme "Iza planina, planina, visokih planina", koje se obično pjevaju i plešu na svadbama i "kamarinske" pjesme. Riješio je komponirati muzičko djelo po uzoru na ruske narodne pjesme, pri čemu svaki pojedini pjevač ponavlja glavnu melodiju, koja se dodaje pri svakom novom izvođenju glavne muzičke teme. Partituru je počeo pisati početkom augusta 1848. godine. Rad se odvijao brzo, a već u oktobru iste godine djelo je bilo završeno.

Sām Glinka je svom djelu dao naziv "Svadbena i plesna pjesma"; a carski ruski muzički kritičar i pedagog Vladimir Odoevski mu je predložio naziv "kamarinska". "Ruski skerco" — tako ga je često sãm kompozitor nazivao. Prva koncertna izvedba ovog muzičkog djela bila je 15. marta 1850. godine u Sankt-Peterburgu.

Oblik izvođenja u djelu jeste dvostruka varijacija pri čemu se koriste dvije muzičke teme. "Kamarinska" je podijeljena na četiri glavna stavka. Iza uvoda u djelu, poslije glavne pauze, slijedi prvi stavak koji je zasnovan na svadbenoj pjesmi "Iza planina, planina, visokih planina". U drugom stavku su varijacije na temu "Kamarinske", dok u trećem stavku dolazi do povratka na svadbenu pjesmu i konačno u četvrtom stavku kompozitor je razradio šest novih varijacija na temu "kamarinske".[11] Petar Iljič Čajkovski je jednom prilikom izjavio kako je u Glinkinoj "kamarinskoj", "priložena sva ruska simfonijska muzika".

Godine 1980. na muziku Mihaila Glinke u Sovjetskom Savezu snimljen je crtani film režisera Inese Kovaljevske "Kamarinska", s nizom obrada narodnih pjesama i remek-djela ruskih klasika.

Prva tema[uredi | uredi izvor]

Prva tema (A) — svadbena pjesma "Iza planina, planina, visokih planina". F-dur je liričan, zamišljen. Poslije glavne muzičke teme slijedi nekoliko varijacija:

  • А — gudački instrumenti sviraju istovremeno u unisonu.
  • А1 — samo drveni puhači, ali s prizvukom.
  • А2 — samo violončela, ali s prizvukom.
  • А3 — "tutti" (tj. svira cijeli orkestar), opšti "horski" zvuk.

Druga tema[uredi | uredi izvor]

Druga tema (B) — jeste plesna "kamarinska" pjesma čiji tonalitet je zasnovan na D-duru. Po karakteru to je žustra, poletna, plesna pjesma, gdje se uz upotrebu polifonijskih tehnika razvijaju varijacije koje utječu na oblik muzičkih tonova. Ova tehnika pomaže u stvaranju zamršene i raznolike muzike. U varijacijama na ovu temu istaknutu ulogu imaju violine uz upotrebu pizzicato sviračke tehnike, dok drveni puhači oponašaju ruske narodne instrumente.

Razvojna sekcija:

  • Prvih šest varijacija: nepromijenjenost teme, varijacije kod pratećih instrumenata
  • Obogaćivanje teme melodijskim figuracijama, karakterističnim uglavnom za balalajku.
  • Stvaranje novih melodija vezanih za intonacionu strukturu plesnih melodija.

Grupe varijacija[uredi | uredi izvor]

Nakon izvedbe prva dva dijela u ovoj plesnoj pjesmi, kompozitor uvodi nove grupe varijacija na teme A i B.

U temi A nema posebnih promjena, ali u temi B ima mnogo invencija, promjena tonaliteta i sinkopa. Tempo se postepeno ubrzava ("accelerando") uz upotrebu tonaliteta u F-Duru iz A teme.

Pred kraj uvertire dolazi do lagahnog usporavanja ("meno"), pri čemu temu iz drugog (B) dijela svira solo violina, nakon čega cijeli orkestar nastavlja sa sviranjem ovog djela i sve se završava B temom u glasnom fortissimu (ff).

Pogledati također[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Taktašova, T. V.; Barinova, E. V. Музыкальный учебный словарь. Моск. гос. консерватория им. П. И. Чайковского,Ин-т языкознания Рос. акад. наук: Флинта, Наука. str. 115. ISBN 5-89349-527-6. Navedeno je više parametara |last1= i |last= (pomoć); Navedeno je više parametara |first1= i |first= (pomoć)
  2. ^ Nikolaj Solovjev (1890–1907). "Камаринская". Enciklopedijski rječnik Brockhausa i Efrona: u 86 tomova (82 toma i 4 dodatna priloga). St. Petersburg.
  3. ^ Крылов 2005.
  4. ^ Martemjanov, T. A. (1900). Правда о "Камаринской и Барыне: История двух народных песен. Исторический вестник.
  5. ^ "Пляска". Arhivirano s originala, 16. 1. 2014. Pristupljeno 7. 12. 2015.
  6. ^ "Камаринская - гимн Севских крестьян" (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 16. 1. 2014. Pristupljeno 15. 2. 2022.
  7. ^ Linejeva, Evgenija (1904). Великорусские песни в народной гармонизации (jezik: ruski). Исторический вестник. str. 36. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Martemjanov, T. (1901). Правда о "Камаринской" и "Барыне": (История двух народных песен) (jezik: ruski). Исторический вестник. str. 37. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ Narodne verzije pjesme "Камаринская"
  10. ^ "Камаринская (русская народная песня)". pesni.retroportal.ru (jezik: ruski). Pristupljeno 15. 2. 2022.
  11. ^ "Михаил Глинка "Камаринская"". musicseasons.org (jezik: ruski). Pristupljeno 15. 2. 2022.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kamarinska&oldid=3532309"