Kampomelna displazija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kampomelna displazija
Ovo stanje nasljeđuje se kao autosomno dominantno obilježje
Klasifikacija i vanjski resursi
OMIM114290
DiseasesDB33419
MeSHD055036

Kampomelna displazija (CMD) je rijetki genetički poremećaj koji karakteriziraju savijanje dugih kostiju i mnoga druga obilježja skeleta i ostalih sistema. Često je smrtonosan u neonatusnom periodu zbog respiratorne insuficijencije, ali težina bolesti je različita, jer neki pacijenti preživljavaju i u odrasloj dobi. Ime je izvedeno iz grčkih korijena campo (ili campto), što znači savijeno, i melia, što znači ud, nastavak. Neobičan aspekt bolesti je da do dvije trećine pogođenih muškaraca genotip 46, XY pokazuje niz poremećaja seksualnog razvoja (DSD) i genitalnih nejasnoća ili se čak mogu razviti kao fenotipski normalne žene kao u kompletnoj reverziji spola 46 XY. Atipski oblik bolesti s odsustvom pognutih udova naziva se, prozaično, akampomelna kampomelna displazija (ACD) i nalazi se kod oko 10% pacijenata, posebno onih koji su preživjeli period novorođenčeta.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Iako je konačna prezentacija boleati svijenost donjih udova i reverzija spola kod 46 muškaraca, XY, postoje i drugi klinički kriteriji koji se mogu koristiti, bez ovih karakteristika, za postavljanje dijagnoze. Pacijenti mogu imati nerazvijene lopatice, skraćene i uglaste donje udove, vertikalno orijentiranu i usku karlicu, uvećanu glavu, premalu vilicu, rascjep nepca, ravni nosni most, nisko postavljene uši, kriva stopala, iščašene kukove, 11 pari rebara umjesto 12 ili abnormalnosti kostiju na vratu i kičmi. Respiratorni poremećaj može biti uzrokovan nerazvijenim dušnikom kojim se udiše ili nedovoljnim razvojem rebara.

Genetika[uredi | uredi izvor]

CMD je uzrokovan hromosomskim abnormalnostima, koje obično nastaju spontanim ili de novo mutacijama, u ili oko gena SOX9, na dugom kraku hromosoma 17, tačnije na položaju 17q24.

Gen SOX9 kodira protein, faktor transkripcije koji, kada se eksprimira u embrionskoj fazi, ima važnu ulogu u određivanju spolnih karakteristika i u velikoj mjeri utiče na razvoj skeleta. Kada se gen SRY Y hromosoma eksprimira u ljudskim embrionima, započinje kaskada genskih interakcija pod kontrolom SOX9, što na kraju dovodi do formiranje muškog spola.

Utvrđene su brojne mutacije koje uključuju gen SOX9, a koje uzrokuju neki oblik CMD. Svaka mutacija unutar kodirajuće regije SOX9 može izazvati kampomelnu displaziju i 75% prijavljenih mutacija dovodi do reverzije spola.

Četiri glavne klase heterozigotnih SOX9 mutacija mogu prouzročiti CMD: supstitucija aminokiselina u HMG-boksu, skraćivanja ili pomaci okvira koji mijenjaju kraj C-terminala , mutacije na spojnom linku i hromosomske translokacije. Pored toga, mutacije uzvodno od SOX9 također mogu uzrokovati CMD. Nekoliko istraživača prijavilo je cis-djelujuće kontrolne elemente uzvodno od SOX9.

Tačke preloma translokacije raštrkane su na preko 1Mb proksimalno od SOX9, ukazujući na prisustvo proširenog kontrolnog područja. Nedostatak korelacije između specifičnih mutacija i uočenih fenotipova, posebno u pogledu preokreta spola, daje jasne dokaze o varijabilna ekspresivnosti bolesti.

Blaži oblici bolesti, kod onih nakon perioda novorođenčeta i onih koji imaju ACD, mogu se pripisati somatskom mozaicizmu – posebno onim s mutacijama unutar SOX9 kodirajuće regije.[1]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Sonografska dijagnoza in utero je moguće kada su očigledne obilježavajuće osobine, poput obostrano savijenih bedrenih i potkoljeničnih kostiju, krivih stopala, istaknutog zakrivljenjog vrata, zvonastog grudnog koša, šire karlice i/ili premale vilice.[1] Dugoročno preživjeli CMD imaju znatno veću vjerovatnoću da imaju translokacijske mutacije i inverzije uzvodno od SOX9, a ne mutacije u samoj kodirajuće regije SOX9[2] Radiografske tehnike uglavnom se koriste samo postnatalno i oslanjaju se i na prototipske fizičke karakteristike.[3]

Skrining[uredi | uredi izvor]

Genetički skrining takođe se obično vrši postnatalno, uključujući PCR tipizaciju mikrosatelitne DNK i STS markera, kao i studije komparativna genomska hibridizacija (CGH) koristeći DNK-mikromreže. U nekim slučajevima se PCR i sekvenciranje cijelog gena SOX9 koristi za dijagnozu CMD. Identificirane su mnoge različite translokacija tačaka i srodne hromosomske aberacije kod pacijenata.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

U gotovo 95% slučajeva smrt nastupi u neonatusnom periodu, uslijed respiratornog distresa, uglavnom povezanog s malom veličinom grudi ili nedovoljnim razvojem dušnika i drugih gornjih dišnih provodnih struktura.

Među preživjelima CMD-a, malformacije kostiju se vremenom mijenjaju i uključuju pogoršanje skolioze ili kifoze, što rezultira smanjenjem veličine trupa u odnosu na dužinu udova. Neurološka oštećenja su također česta, uključujući intelektualnu invalidnost i gluhoću. Čak i među preživjelima u prenatalnom periodu, pacijentima s CMD-om skraćen je životni vijek zbog cjeloživotnih respiratornih problema. Oni pacijenti sa dvosmislenim genitalijama ili reverzijom spola pri rođenju, naravno, održavaju to stanje, ili su sterilni ili imaju smanjenu plodnost.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Objavljena incidencija kampomelne displazije iznosi 0,05-0,09/10000 živorođenih.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b S. Corbani; E. Chouery; B. Eid; et al. (2010). "Mild Campomelic Dysplasia: Report on a Case and Review". Mol Syndromol. 1 (4): 163–168. doi:10.1159/000322861. PMC 3042119. PMID 21373255.
  2. ^ K. Eger (2005). "Campomelic Dysplasia". J Diag Medical Sonography. 21 (4): 345–349. doi:10.1177/8756479305278970.
  3. ^ J. Goyal; A. Gupta; V. Shah (2011). "Campomelic dysplasia". Indian J Hum Genet. 17 (3): 247–248. doi:10.4103/0971-6866.92085. PMC 3277002. PMID 22346005.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Nedostatak transkripcijskog faktora