Kapsomera

Dijagram jednog adenovirusa, sa jasno vidljivim kapsidnim molekulama

Kapsomera (lat. capsa = dio kutije) je morfološka podjedinica kapside ili ikosahedralna ili spiralna spoljna ljuska proteina ili poliprotein koji štiti genetički materijal virusa. Kapsomere se samosastavljaju i formiraju kapside.^[1]

Oni formiraju grupe identičnih molekula proteina (protomera) kojie su povezane nekovalentnim vezama koje su su vidljive pod elektronskim mikroskopom. Svaka kapsomera može se sastojati od jednog ili više proteina. U ovom dijagramu adenovirusne kapside, molekule su jasno vidljive.

Kapsomere ikosaedarske kapside[uredi | uredi izvor]

Kapsomere mogu se svrstati prema njihovoj lokaciji u kapside. Naprimjer, u ilosahedarskoj kapsidi, postoji 12 tjemenih čvorova. Svaki od ovih dvanaest čvorova zauzima pentamer. Pentamer se tako zove jer ima pet susjednih kapsomera. U prostoru između pentamera su heksamere, koje čine većinu u ikosahedarskoj kapsidi. Ovi imaju po šest susjednih kapsomeres. U ikosahedarskoj kapsidi, uvijek ima 12 pentamera, heksamera ali taj broj je varijabilan.^[2]

Helikoidne kapsomere (protomere) su često klinastog oblika i čine spiralne kapside. Kompleksne kapsomere imaju različite oblike, kao što su u kapsidama boginja, HIV-a ili rabdovirusa.^[3]

Ikosahedarske kapsidne kapsomere (morfološke jedinice) su polproteini koji se sastoje od pet ili šest proteina ili proteinskih monomera (strukturnih jedinica). Ove proteinske monomere se nalaze u nekim grupama virusa, kao što su pikornavirusne protomere. S druge strane, u određenim virusima, protomere imaju različite protein domene pod nazivom domenska kamera za vožnju unazad. To je zajedničko uvjerenje da lice jednog ikosahedarskog virusa odgovara broju monomera ili protomera, ali to ne mora biti uvijek tako.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ K. C. Dent, R. Thompson, A. M. Barker, J. A. Hiscox, J. N. Barr, P. G. Stockley, N. A. Ranson: The asymmetric structure of an icosahedral virus bound to its receptor suggests a mechanism for genome release. In: Structure (London, England : 1993). Band 21, Nummer 7, Juli 2013, S. 1225–1234, ISSN 1878-4186. doi:10.1016/j.str.2013.05.012. PMID 23810697.
^ L. H. Lua, N. K. Connors, F. Sainsbury, Y. P. Chuan, N. Wibowo, A. P. Middelberg: Bioengineering virus-like particles as vaccines. In: Biotechnology and bioengineering. Band 111, Nummer 3, 2014, S. 425–440, ISSN 1097-0290. doi:10.1002/bit.25159. PMID 24347238.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

David M. Knipe, Peter M. Howley (Hrsg.): Fields Virology. 2 Bände. 5. Auflage. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia PA 2007, ISBN 978-0-7817-6060-7.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Kapsomera

[Bajrović-1] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[2] K. C. Dent, R. Thompson, A. M. Barker, J. A. Hiscox, J. N. Barr, P. G. Stockley, N. A. Ranson: The asymmetric structure of an icosahedral virus bound to its receptor suggests a mechanism for genome release. In: Structure (London, England : 1993). Band 21, Nummer 7, Juli 2013, S. 1225–1234, ISSN 1878-4186. doi:10.1016/j.str.2013.05.012. PMID 23810697.

[3] L. H. Lua, N. K. Connors, F. Sainsbury, Y. P. Chuan, N. Wibowo, A. P. Middelberg: Bioengineering virus-like particles as vaccines. In: Biotechnology and bioengineering. Band 111, Nummer 3, 2014, S. 425–440, ISSN 1097-0290. doi:10.1002/bit.25159. PMID 24347238.

[1]

[2]

[3]