Karađoz-begov most u Blagaju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Karađoz-begov most u Blagaju kameni je most s pet lukova na rijeci Buni u Blagaju kod Mostara.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Premošćuje Bunu u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Udaljen je oko 700 m nizvodno od vrela Bune, preko kojeg je vodio stari put za Stolac. Pristup mostu je s jugoistočnog odvojka puta Mostar–Blagaj prema rijeci Buni.

Historija[uredi | uredi izvor]

Most je sagrađen na mjestu ranijeg srednjovjekovnog prijelaza preko rijeke kao zadužbina hadži Mehmed-bega Karađoza. Prvi se put spominje u vakufnami tog mostarskog dobrotvora iz 1570, pa je, prema tome, morao biti sagrađen nešto ranije.

Polovinom 19. stoljeća (tačnije, 1849, po prijevodu tariha), most je znatnije oštećen ili ruševan i izvjesna Belfe-Kadira, kći Ali-bega Velagića, dala je novac za njegovu popravku. Tarih (natpis) o ovoj popravci, prema zapisu arheologa Radimskog iz 1891, stajao je uzidan u most. Danas se tabla, dimenzija 65 x 60 cm, nalazi u dvorištu Sultan-Sulejmanove džamije u Blagaju. Pretpostavka je da je spašena prilikom rušenja mosta tokom Drugog svjetskog rata.

Opis[uredi | uredi izvor]

Gotovo bez izuzetka, mostovi u Hercegovini građeni su od kamena. Konstruktivni sistem bio je temeljno zasnovan na osnovnim elementima: svod i luk. Pri gradnji kamenih mostova upotrebljavano je i kovano gvožđe i olovo za spajanje pojedinih kvadera, naročito svodnjaka, dijelova vijenca, ograde itd.

Oblik Karađoz-begovog mosta sličan je većini kamenih mostova na više lukova nastalih u tom razdoblju, koji veličinom raspona lukova i strijelom rastu prema sredini mosta i tako tvore karakterističnu usponsku liniju, koja se na sredini prelama. Taj osnovni oblik mosta narušen je kasnijim podizanjem nivelete ceste, a s tim u vezi i izvorne nivelete mosta, pa su uz desnu obalu nastali trouglasti nadozidi na fasadi. Ukupna dužina mosta, računajući otvore i centralne stubove, iznosi 33,40 m.

Most se sastoji od pet kamenih bačvastih svodova, koji su zidani od pravilnih klesanaca u horizontalnim slojevima. Svodovi se oslanjaju na četiri kamena zidana stuba u koritu rijeke i na dvije stope na obalama Bune. Stubovi Karađoz-begovog mosta napravljeni su od lijepo obrađenih kamenih kvadera i nisu standardni. Sudeći po načinu građenja, most su radili domaći majstori. Svodovi, čeoni lukovi, polukružni su i za oko 3 cm uvučeni u odnosu na ravan čeonih zidova. Budući da je most u cjelini koncipiran kao sasvim niska građevina, lukovi ne rastu sa stubova mosta, već zajedno sa stubovima od temelja. Debljina svodova je 40 cm.

Most je nacionalni spomenik kulture.[1]

Ako se najljepši mostovi Njemačkog Carstva... uporede s mostovima Bosne i Hercegovine, dolazi se do zaključka da su ove dvije pokrajine bogatije lijepim starim mostovima od svih njemačkih oblasti zajedno.

– Robert Michel, pisac monografije o Mostaru

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u BiH, 1969, str. 206–209.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nacionalni spomenik". Arhivirano s originala, 8. 4. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]