Karađoz-begova medresa
| Karađoz-begova medresa | |
|---|---|
| Vrsta | Srednja škola |
| Direktor | Aid Tulek |
| Lokacija | Mostar, Bosna i Hercegovina |
| Veb-sajt | medresamostar |
Karađoz-begovu medresu u Mostaru osnovao je Mehmed-beg Zaim, sin Seadetov, poznatiji kao Karađoz-beg, brat vezira Rustem-paše. Osnovana je između 1557. i 1570, a njen rad obnovljen je 1995. Stara zgrada medrese u kompleksu je Karađoz-begove džamije i proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u maju 2004.[1] Novi objekat izgrađen je blizu internata u Sjevernom logoru.[2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Kroz historiju Mostar je imao 11 medresa. Najpoznatija od njih je Karađoz-begova, koja je prvobitno bila s lijeve strane istoimene džamije. Sastojala se od pet soba presvođenih kupolama, od kojih su četiri služile za stanovanje učenika, a peta, najprostranija, za održavanje nastave.[3] Građena je od obrađenog kamena, dok su svodovi bili od sedre. Osnovni izraz građevini daje horizontalno razvijena osnovna masa, s nizom prozora, naglašena nizom kupolastih svodova i dimnjaka, koji se izdižu iz kamina postavljenih u svakoj prostoriji.[4] Nije poznat tačan datum izgradnje medrese. Pretpostavlja se da je izgrađena između 1557, kada je podignuta džamija[5], i 1570, kada je pisana vakufnama.[6]
Prema vakufnami, hadži Muhamed-beg (Karađoz-beg) za izdržavanje medrese uvakufio je 100.000 dirhema, odredivši da se za potrebe održavanja nastave (muderisu) svaki dan izdvoji 20 dirhema, osam dirhema učenicima koji stanuju u četiri sobe medrese, jedan dirhem rataru, četiri dirhema muteveliji vakufa medrese, te jedan dirhem za obavljanje dužnosti nazira.[7]
Prema odredbi vakifa dužnost muderisa doživotno je obavljao mevlana Hasan-efendija.[6] U medresi su predavali brojni poznati alimi: Mustafa Ejubović (Šejh-Jujo), Ibrahim Opijač, Mustafa-Sidki Karabeg i mnogi drugi.
Medresa je zatvorena 1918. da bi u kasnijem periodu bila korištena kao stambeni objekat. Tokom rata u Bosni i Hercegovini znatno je oštećena da bi 1996. bila djelomično obnovljena.
Nakon rata obnovljen je njen rad, ali na drugim lokalitetima, u sali Muftijstva, prekoputa Koski Mehmed-pašine džamije na Tepi, nakon toga u prostorijama džamije Bosanski mudžahidi, vakufu dr. Mahmuda Tantavija, (Sjeverni logor), potom u obnovljenoj Ćejvan-ćehajinoj medresi (bivša zgrada Muzeja Hercegovine) i, konačno, u blizini internata u Sjevernom logoru, gdje je izgrađena nova zgrada.
Poznati učenici
[uredi | uredi izvor]- Mustafa Ejubović, poznat kao šejh-Jujo
- Abdullah Riđanović, mostarski muftija
- Ahmed Šaćir Džabić, mostarski muftija
- Sidki Karabeg, mostarski muftija
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Odluka". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 22. 2. 2021. Pristupljeno 3. 2. 2023.
- ↑ "U Mostaru otvorena Karađoz-begova medresa koja će primiti 270 učenika". vakuf.ba. 20. 1. 2014. Pristupljeno 18. 6. 2025.
- ↑ Hasandedić, Hivzija (2005). Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Mostar: Islamski kulturni centar. str. 87. ISBN 9958-804-17-4.
- ↑ Bećirbegović, Madžida (1974). Napisano na Sarajevo. "Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Prilozi za orijentalnu filologiju XX-XXI/1970-71. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu: 309. Pristupljeno 3. 2. 2023.
- ↑ Stanić, Radomir; Sandžaktar, Meliha (1967). "Konzervacija Karađoz-begove medrese u Mostaru". Naše starine XI. Sarajevo: 92.CS1 održavanje: datum i godina (link)
- 1 2 Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek). Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. 1985. str. 171.
- ↑ Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek). Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. 1985. str. 170.