Karcinom muške dojke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rak muške dojke

(Kancer muške dojke)
Ružičasta i plava vrpca koriste se za prepoznavanje raka dojke kod muškaraca.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10C50
ICD-9175,175.0,175.9,
OMIM114480
MedlinePlus000913
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D001943

Rak muške dojke (neoplazma ili novotvorevina muške dojke) jest rijedak kancer kod muškaraca koji potiče iz dojke. Mnogi muškarci s rakom dojke naslijedili su BRCA mutaciju, ali postoje i drugi uzroci, uključujući poremećaj zbog upotrebe alkohola i izloženost određenim hormonima i ionizirajuće zračenje.

Kako predstavlja sličnu patologiju kao i ženski rak dojke, procjena i liječenje oslanjaju se na iskustva i smjernice razvijene kod pacijentica.[1][2][3] Još uvijek nije poznato optimalan način liječenja.[4]

Patologija[uredi | uredi izvor]

Kao i kod žena, najčešći tip je infiltrirajući kanalni karcinom. Iako su opisani unutarkanalski kanceri, upalni karcinom i Pagetova bolest bradavice, lobulski karcinom in situ nije viđen kod.[1] Rak dojke kod muškaraca širi se limfnim putem i krvotokom poput raka dojke kod žena. U skladu s tim, sistem TNM bojenje za rak dojke isti je za muškarce i žene.[1] Veličina lezije i zahvaćenosti limfnih čvorova određuju prognozu; stoga male lezije bez zahvaćanja limfnih čvorova imaju najbolju. Treba prijaviti status estrogenog i progesteronskog receptora te pojačanje gena HER2 / neu (humani receptor za faktor epidermnog rasta 2), jer oni mogu uticati na mogućnosti liječenja. Oko 85% svih karcinoma dojke kod muškaraca pozitivno je na estrogene receptore, a 70% je pozitivno na receptore progesterona.[1]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Obično samopregled dovodi do otkrivanja čvorića u dojci, što zahtijeva daljnje istraživanje. Ostali rjeđi simptomi uključuju bradavični iscjedak, povlačenje bradavice, oticanje dojke ili kožne lezije poput čira. Za njegovu dalju definiciju mogu se koristiti ultrazvuk i mamografija. Kvržica se može pregledati ili iglenom biopsijom, gdje se tanka igla stavi u kvržicu radi izdvajanja nekog tkiva ili ekscizijskom biopsijom gdje se pod lokalnom anestezijom napravi mali rez na koži i kvrga se ukloni. Nisu sve opipljive lezije u muškoj dojci kancerogene, na primjer biopsija može otkriti benigni fibroadenom. U većoj finskoj studiji, prosječna veličina lezije muškog karcinoma dojke bila je 1,8 cm.[5] Pored histološkog pregleda provode se studije o receptorima estrogena i progesterona. Dalje, koristi se test HER2-a za provjeru proteina faktora rasta. Njegova aktivnost može se povećati u aktivnim ćelijama karcinoma i pomaže u utvrđivanju da li terapija monoklonskim antitijelima (tj. trastuzumab) može biti korisna.[3]

Rak muške dojke može se lokalno ponoviti nakon terapije ili može postati metastatski.

Rak muške dojke može se lokalno ponoviti nakon terapije ili može postati metastatski.

Stepenovanje[uredi | uredi izvor]

Pored TNM-skaliranja, koristi se hirurško insceniranje za rak dojke; isti je kao kod ženskog karcinoma dojke i olakšava liječenje i analizu.[6]

Stdij I[uredi | uredi izvor]

Stadij I je invazivni rak dojke s tumorom koji ne prelazi 2 cm i odsustvom zahvaćenosti limfnih čvorova.

Stadij II[uredi | uredi izvor]

Faza II uključuje faze IIA i IIB.

Faza IIA[uredi | uredi izvor]

Primjenjuje se jedna od sljedeće tri stavke:

  • T0 ili T1, N1 (ali ne i N1mi), M0: Prečnik tumora je 2 cm (ili nije pronađen) (T1 ili T0) i:
    • Proširio se na 1 do 3 osovinska limfna čvora (N1a), ali ne i na udaljena mjesta (M0), ili
    • Male količine raka nalaze se u unutrašnjim limfnim čvorovima dojke na biopsiji sentinel limfnih čvorova (N1b), ali ne i na udaljenim mjestima (M0), ili
  • Proširio se na 1 do 3 osovinska limfna čvora, a male količine raka nalaze se u unutrašnjim limfnim čvorovima dojke na biopsiji sentinelnih limfnih čvorova (N1c), ali ne i na udaljena mjesta (M0), ili
  • T2, N0, M0: tumor je veći od 2 cm u širini i manji od 5 cm (T2), ali se nije proširio na limfne čvorove (N0) ili na udaljena mjesta (M0).
Faza IIB[uredi | uredi izvor]

Primjenjuje se bilo što od sljedećeg:

  • T2, N1, M0: Tumor je veći od 2 cm i manji od 5 cm (T2). Proširio se na 1 do 3 aksilarna limfna čvora i / ili se male količine raka nalaze u unutrašnjim limfnim čvorovima dojke na biopsiji sentinelnih limfnih čvorova (N1). Nije se proširio na udaljena mjesta (M0), ili
  • T3, N0, M0: Tumor je širi od 5  cm, ali ne urasta u zid grudnog koša ili u kožu (T3). Nije se proširio na limfne čvorove (N0) ili na udaljena mjesta (M0).

Stadij III[uredi | uredi izvor]

Faza III podijeljena je u tri potkategorije:

  • U IIIA postoji rak dojke s aksilarnim limfnim čvorovima koji su zbijeni ili su pričvršćeni za druge strukture.
  • U IIIB tumor se proširio na grudni zid ili kožu i mogao je zahvatati limfne čvorove pazuha i / ili grudne kosti.
  • U IIIC-u tumor se proširio na grudni zid ili kožu, a pogođeni su limfni čvorovi ispod ili iznad ključne kosti.

Stadij IV[uredi | uredi izvor]

Stadij IV primjenjuje se na metastatski rak dojke; tipski su uključena pluća, jetra, kosti ili mozak.

Razlike od karcinoma ženske dojke[uredi | uredi izvor]

Postoje značajne razlike između karcinoma muške i ženske dojke, u pogledu fizičkih simptoma, fizioloških i psiholoških reakcija i iskustava u zdravstvenoj zaštiti.[7][8] Lezije kod muškaraca lakše je pronaći zbog manje veličine dojke; međutim, nedostatak svijesti može odgoditi traženje medicinske pomoći. Stanje može prikriti stanje orisustvo ginekomastije. Dijagnoza se postavlja kasnije kod muškaraca – u prosjeku u dobi od 67 godina – nego kod žena sa prosjekom od 63 godine.[9] Manje ih je u muškaraca jer ne moraju ići daleko da bi se infiltrirale u kožu, bradavicu ili mišićno tkivo.[3] Dakle, lezije kod muškaraca imaju tendenciju da budu uznapredovanije.[5] Gotovo polovina pacijenata sa karcinomom dojke kod muškaraca je u stadiju III ili IV.[10] U porodičnim slučajevima, muški nositelji BRCA2 su u većem riziku, nego oni koji nose BRCA1.[10] S relativnom rijetkošću muškog karcinoma dojke, nedostaju randomizirane studije.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Tretman uglavnom slijedi obrasce koji su postavljeni za liječenje postmenopauznog karcinoma dojke. Početni tretman je hirurški i sastoji se od modificirane radikalne mastektomije s aksilarnom disekcijom ili lumpektomije i terapije zračenja sa sličnim rezultatima liječenja kao kod žena.[3] Također, opcija liječenja je i mastektomija sa biopsijom sentinelnog limfnog čvora .[10] Kod muškaraca sa negativnim tumorima na čvorovima, pomoćna terapija primjenjuje se na isti način kao i kod žena s čvorno negativnim karcinomom dojke. Slično tome, kod tumora pozitivnih na čvorove, muškarci povećavaju preživljavanje koristeći iste adjuvanse kao i pogođene žene, naime i hemoterapija plus tamoksifen i druga hormonska terapija.<R+ref name = acs/> Ne postoje kontrolirane studije na muškarcima u kojima se porede adjuvantne mogućnosti. U velikoj većini muškaraca sa studijama receptora hormona raka dojke su pozitivne i te se situacije obično liječe hormonskom terapijom.

Lokalno ponavljajuća bolest liječi se hirurškom ekscizijom ili terapijom zračenja, u kombinaciji sa hemoterapijom.[1] Udaljene metastaze liječe se hormonskom terapijom, hemoterapijom ili kombinacijom oboje. Na kosti mogu utjecati metastaze ili oslabiti hormonskom terapijom; za uravnoteženje ovog procesa i jačanje kostiju, mogu se koristiti bisfosfonat i kalcitonin.

Hemoterapijske i hormonalne opcije[uredi | uredi izvor]

Hemoterapijske opcije uključuju:

Hormonske opcije uključuju:

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prilagođena dobi i stadiju, prognoza za rak dojke kod muškaraca slična je kao i kod žena.[10] Prognostički povoljne su manja veličina tumora i odsustvo ili oskudnost lokalnog zahvatanja limfnih čvorova..[11] Hormosko liječenje može biti povezano sa vrućim valunzima i impotencijom.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Oko 1% raka dojke razvija se kod muškaraca.[4] Procjenjuje se da se godišnje otkrije oko 2.140 novih slučajeva u Sjedinjenim Državama (SAD) i oko 300 u Velikoj Britaniji (UK).[2] Broj godišnjih smrtnih slučajeva u SAD-u iznosi oko 440 (za 2016. godinu, ali prilično stabilan u posljednjih 30 godina).[3] U studiji iz Indije, osam od 1.200 (0,7%) muških dijagnoza raka u pregledu patologije predstavljale su rak dojke.[12] Učestalost raka dojke kod muškaraca raste, što povećava vjerovatnoću da drugi članovi porodice razviju bolest. Relativni rizik od raka dojke za ženu s pogođenim bratom približno je 30% veći nego za ženu s oboljelom sestrom.[9][10][13] Tumor se može javiti u širokom dobnom rasponu, ali se obično pojavljuje kod muškaraca u šezdesetim i sedamdesetim godinama.

Poznati faktori rizika uključuju izloženost zračenju, ženskim hormonima (estrogen) i genetičke faktore. Velika izloženost estrogenu može se javiti u lijekovima, gojaznost ili bolest jetre, a genetičke veze uključuju visoku prevalenciju ženskog karcinoma dojke kod bliskih rođaka. Poremećaji zbog upotrebe alkohola imaju vezu s rakom muške dojke.[5] Najveći rizik za rak muške dojke nose muškarci sa Klinefelterovim sindromom.[10] Smatra se da su muški nositelji BRCA mutacija u većem riziku i od raka dojke, s otprilike 10% slučajeva karcinoma dojke kod muškaraca koji nose mutacije BRCA2, a mutacija BRCA1 je u manjini.[14][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e "Male Breast Cancer Treatment". National Cancer Institute. 2006. Pristupljeno 14. 5. 2010.
  2. ^ a b "Breast Cancer in Men". Cancer Research UK. 2007. Arhivirano s originala, 1. 12. 2008. Pristupljeno 14. 5. 2010.
  3. ^ a b c d e "Breast Cancer in Men" (PDF). American Cancer Society. 9. 2. 2011. Arhivirano s originala (PDF), 6. 10. 2014. Pristupljeno 24. 4. 2011.
  4. ^ a b Korde, L. A.; Zujewski, J. A.; Kamin, L.; Giordano, S.; Domchek, S.; Anderson, W. F.; Bartlett, J. M. S.; Gelmon, K.; Nahleh, Z.; Bergh, J.; Cutuli, B.; Pruneri, G.; McCaskill-Stevens, W.; Gralow, J.; Hortobagyi, G.; Cardoso, F.; et al. (2010). "Multidisciplinary Meeting on Male Breast Cancer: Summary and Research Recommendations". Journal of Clinical Oncology. 28 (12): 2114–2122. doi:10.1200/JCO.2009.25.5729. PMC 2860409. PMID 20308661..
  5. ^ a b c Liukkonen, S.; Saarto, T.; Mäenpää, H.; Sjöström-Mattson, J. (2010). "Male breast cancer: A survey at the Helsinki University Central Hospital during 1981–2006". Acta Oncologica. 49 (3): 322–327. doi:10.3109/02841861003591723. PMID 20397767{{inconsistent citations}}CS1 održavanje: postscript (link).
  6. ^ Breastcancer.org. "Stages of Breast Cancer". Arhivirano s originala, 17. 7. 2011. Pristupljeno 20. 5. 2010.
  7. ^ Fentiman, Ian S. (1. 8. 2018). "Unmet needs of men with breast cancer". European Journal of Surgical Oncology (jezik: English). 44 (8): 1123–1126. doi:10.1016/j.ejso.2018.05.004. ISSN 0748-7983. PMID 29801720.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  8. ^ Giordano, Sharon H. (14. 6. 2018). "Breast Cancer in Men". New England Journal of Medicine. 378 (24): 2311–2320. doi:10.1056/NEJMra1707939. ISSN 0028-4793. PMID 29897847.
  9. ^ a b bhakti (16. 4. 2010). "Increased Breast Cancer in Men". Arhivirano s originala, 29. 4. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2010.
  10. ^ a b c d e f Gómez-Raposo, C.; Zambrana Tévar, F.; Sereno Moyano, M.; Casado, Enrique; et al. (2010). "Male breast cancer". Cancer Treatment Reviews. 36 (6): 451–457. doi:10.1016/j.ctrv.2010.02.002. PMID 20193984.
  11. ^ Ottini, L.; Palli, D.; Rizzo, S.; Federico, Mario; Bazan, Viviana; Russo, Antonio; et al. (2009). "Male breast cancer". Critical Review in Oncology/Hematology. 73 (2): 141–155. doi:10.1016/j.critrevonc.2009.04.003. hdl:10447/42635. PMID 19427229..
  12. ^ Kalyani, R.; Days, S.; Bindra Singh, M. S.; Kumar, H. (2010). "Cancer profile in Kolar: A ten years study". Indian Journal of Cancer. 47 (2): 160–165. doi:10.4103/0019-509X.63011. PMID 20448380{{inconsistent citations}}CS1 održavanje: postscript (link).
  13. ^ Orr, Nick; Et. all (23. 9. 2012). "Genome-wide association study identifies a common variant in RAD51B associated with male breast cancer risk". Nature Genetics. 44 (11): 1182–1184. doi:10.1038/ng.2417. PMC 3722904. PMID 23001122.
  14. ^ Mohamad, H. B.; Apffelstaedt, J. P. (2008). "Counseling for male BRCA mutation carriers – a review". The Breast. 17 (5): 441–450. doi:10.1016/j.breast.2008.05.001. PMID 18657973{{inconsistent citations}}CS1 održavanje: postscript (link).
  15. ^ Orr, Nick; et. all (23. 9. 2012). "Genome-wide association study identifies a common variant in RAD51B associated with male breast cancer risk". Nature Genetics. 44 (11): 1182–4. doi:10.1038/ng.2417. PMC 3722904. PMID 23001122.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Karcinom_muške_dojke&oldid=3537329"