Idi na sadržaj

Kardiogeni šok

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kardiogeni šok
Ultrazvučni snimak poslije kardiogenog šoka zbog miokarditisa[1]
SpecijalnostKardiologija
SimptomiUmor, ubrzani rad srca, kratkoća daha, hipotenzija, znojenje[2]
UzrociSrčani udar, miokarditis, endokarditis, određeni lijekovi i supstance[2]
Faktori rizikaSrčana slabost, starost, hipertenzija[2]
PrognozaZa pacijente kod kojih uzrok nije srčani udar, stopa smrtnosti je još uvijek relativno visoka, oko 60%; napravljen je određeni napredak u liječenju CS kada je uzrokovan srčanim udarom, a stopa smrtnosti je sada nešto niža za one sa IM koji prežive i koji se brzo liječe postojećim terapijama (februar 2021.)[3]
FrekvencijaRelativnbo visoka

Kardiogeni šok (CS) je posljedica neadekvatnog protoka krvi zbog disfunkcije komora, slučaj za hitnu medicinsku pomoć.[4][5][6][7][8] Uzroci kardiogenog šoka su kardiomiopatski, aritmijski i mehanički. CS najčešće precipitira akutni infarkt miokarda.[9]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Obilježavajući znaci i simptomi kardiogenog šoka su:

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Kardiogeni šok je uzrokovan neuspjehom srca da efikasno pumpa. Nastaje zbog oštećenja srčanog mišića, najčešće od srčanog udara ili kontuzija miokarda.[10] Ostali uzroci uključuju abnormalne srčane ritmove, kardiomiopatiju, probleme sa zaliscima, opstrukciju komorskog odljeva (tj. sistolni prednji pokret (SAM) u hipertrofna kardiomiopatija) ili poemećaji među srčanih komora. Također može biti uzrokovano iznenadnom dekompresurizacijom (npr. u avionu), gdje se mjehurići zraka puštaju u krvotok (Henryjev zakon), što uzrokuje srčanu insuficijenciju.[4][5][6][7][8][11][12]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Elektrokardiogram

[uredi | uredi izvor]

Elektrokardiogram pomaže u postavljanju tačne dijagnoze i usmjerava liječenje, može otkriti:

Ehokardiografija

[uredi | uredi izvor]

Ehokardiografija može pokazati lošu funkciju komora, znakove PED-a, rupturu međukomorske pregrade, opstruirani izlazni trakt ili kardiomiopatiju.

Tretman

[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od tipa kardiogenog šoka, lečenje uključuje infuziju tečnosti ili, u šoku otpornom na tečnosti, inotropne lijekove. U slučaju abnormalnog srčanog ritma mogu se primijeniti trenutna sinhronizirana kardioverzija ili antiaritmički lijekovi, npr. adenozin.

Pozitivni inotropni agensi (kao što su dobutamin ili milrinon), koji poboljšavaju pumpne sposobnosti srca, koriste se za poboljšanje kontraktilnosti i korekciju niskog krvnog pritiska. Ako to nije dovoljno, intra-aortna balon pumpa (koja smanjuje naknadno opterećenje za srce i poboljšava perfuziju srčanih arterija) ili lijevu komorsku pomoćnu jedinicu (što povećava pumpnu funkciju srca) može se uzeti u obzir. za Za stabilizaciju pacijenata sa teškim ili refraktornim kardiogenim šokom mogu se koristiti mehanička ventilacija ili ECMO, dok im se ne može dati neki oblik definitivnog liječenja, kao što je komornrni pomoćni uređaj.[4][5][6] Konačno, kao posljednje sredstvo, ako je osoba dovoljno stabilna i na drugi način ispunjava uslove, potrebna je transplantacija srca, ili ako ne ispunjava uslove, može se postaviti vještačko srce. Ove invazivne mjere su važan alat—više od 50% pacijenata koji ne umru odmah zbog srčanog zastoja zbog smrtonosnog abnormalnog srčanog ritma i dožive da stignu u bolnicu (koji su obično pretrpjeli teški akutni infarkt miokarda, koji sam po sebi još uvijek ima relativno visoka stopa mortaliteta), umiru u prva 24 sata. Stopa mortaliteta za one koji još uvijek žive u vrijeme prijema koji pate od komplikacija (između ostalog, srčani zastoj ili daljnji abnormalni srčani ritmovi, srčana slabost, tamponada srca, puknuća ili secirajuća aneurizma ili drugi srčani udar ) od kardiogenog šoka je čak gori oko 85%, posebno bez drastičnih mjera kao što su ventrikularni pomoćni uređaji ili transplantacija.

Kardiogeni šok može se liječiti intravenskim dobutaminom, koji djeluje na β1 receptore srca što dovodi do povećane kontraktilnosti i brzine otkucaja srca.[13]

Epidemiologija i historija

[uredi | uredi izvor]

Stope mortaliteta smanjuju se u Sjedinjenim Državama. Ovo je vjerovatno zbog brze identifikacije i liječenja CS. Neke studije su sugerirale da je to moguće povezano s povećanom upotrebom strategija koronarne reperfuzije, poput srčanih stentova. Ipak, stope smrtnosti su i dalje visoke.[14] Zatajenje više organa povezano je sa većim stopama smrtnosti.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c "UOTW #7 – Ultrasound of the Week". Ultrasound of the Week. 30. 6. 2014. Pristupljeno 27. 5. 2017.
  2. ^ a b c "Cardiogenic shock – Symptoms and causes". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 5. 2020.
  3. ^ Schrage, Benedikt; Becher, Peter Moritz; Goßling, Alina; Savarese, Gianluigi; Dabboura, Salim; Yan, Isabell; Beer, Benedikt; Söffker, Gerold; Seiffert, Moritz; Kluge, Stefan; Kirchhof, Paulus; Blankenberg, Stefan; Westermann, Dirk (2021). "Temporal trends in incidence, causes, use of mechanical circulatory support and mortality in cardiogenic shock". Esc Heart Failure. 8 (2): 1295–1303. doi:10.1002/ehf2.13202. PMC 8006704. PMID 33605565.
  4. ^ a b c Rippe, James M.; Irwin, Richard S. (2003). Irwin and Rippe's intensive care medicine. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-3548-3. OCLC 53868338.
  5. ^ a b c Marino, Paul L. (1998). The ICU book. Baltimore: Williams & Wilkins. ISBN 978-0-683-05565-8. OCLC 300112092.
  6. ^ a b c Society of Critical Care Medicine. (2001). Fundamental Critical Care Support. Society of Critical Care Medicine. ISBN 978-0-936145-02-0. OCLC 48632566.
  7. ^ a b Textbooks of Internal Medicine Harrison's Principles of Internal Medicine Arhivirano 4. 8. 2012. na Wayback Machine 16th Edition, The McGraw-Hill Companies, ISBN 0-07-140235-7Cecil Textbook of Medicine Arhivirano 16. 6. 2010. na Wayback Machine by Lee Goldman, Dennis Ausiello, 22nd Edition (2003), W. B. Saunders Company, ISBN 0-7216-9652-XThe Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 23. 9. 2006. na Wayback Machine Edited by David A. Warrell, Timothy M. Cox and John D. Firth with Edward J. Benz, Fourth Edition (2003), Oxford University Press, ISBN 0-19-262922-0
  8. ^ a b Shock: An Overview Arhivirano 22. 6. 2017. na Wayback Machine PDF by Michael L. Cheatham, MD, Ernest F.J. Block, MD, Howard G. Smith, MD, John T. Promes, MD, Surgical Critical Care Service, Department of Surgical Education, Orlando Regional Medical Center Orlando, Florida
  9. ^ "UpToDate".
  10. ^ International Trauma Life Support for Emergency Care Providers (8 izd.). Pearson Education Limited. 2018. str. 172–173. ISBN 978-1292-17084-8.
  11. ^ Cardiogenic shock Arhivirano 23. 7. 2017. na Wayback Machine Department of Anaesthesia and Intensive Care of The Chinese University of Hong Kong
  12. ^ Introduction to management of shock for junior ICU trainees and medical students Arhivirano 27. 7. 2017. na Wayback Machine Department of Anaesthesia and Intensive Care of The Chinese University of Hong Kong
  13. ^ Rang and Dale's Pharmacology, H. P. Rang, M. M. Dale, J. M. Ritter, R. J. Flower, Churchhill Livingstone, Elsevier, 6th Edition
  14. ^ "UpToDate".

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Tipovi šoka Šablon:Intenzivna medicinska njega Šablon:Simptomi i znakovi kardiovaskularnog sistema