Karlična dijafragma

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karlični pod
Pelvic Muscles (Female Side).png
Unutrašnje organe krlične šupljine podržavaju karlični mišići.
1115 Muscles of the Pelvic Floor.jpg
Karlično dno, gledano odozgo
Detalji
LatinskiDiaphragma pelvis
Krstačni nervi 3-4[1]
Identifikatori
Gray'sp.420
TAA04.5.04.001
FMA19726
Anatomska terminologija

Karlični pod ili karlična dijafragma sastoji se od vlakana mišića levator ani, trtičnog mišića i pridruženih vlakana vezivnog tkiva, koja obuhvataju područje ispod karlice. Karlična dijafragma je mišićna pregrada koju tvore anusni I trtični levatori, s kojima se mogu nalaziti parijetalne karlične fascije na njihovim gornjim i donjim aspektima. Dno dvaja karličnu šupljinu gore od perineumskog područja (uključujući perineum) dolje. Budući da je za smještaj rodničog kanala ženska karlična šupljina veća od muške, karlično dno smatra se dijelom ženske anatomije, ali muškarci imaju ekvivalentno karlično dno.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Desni i lijevi mišič podizač (levatori) leže gotovo vodoravno u dnu karlice, odvojeni uskim razmakom koji za mokraćovod , vaginu i analni kanal. Anusni poizač (levator ani) obično se razmatra u tri dijela: pubococcygeus , puborectalis i iliococcygeus . Pubokokcigeus, glavni dio podizača, kreće se unazad od tijela stidne kosti, prema trtici i može biti oštećen tokom porođaja. Neka vlakna se ubacuju u prostate, mokraćovod i vaginu. Desni i lijevi puborektalis ujedinjuju se iza anorektumskog spoja i formiraju mišićavi remen. Neki ih smatraju dijelom vanjskog anusnog sfinktera. Iliococcygeus, krajnji dio levatora ani, često je slabo razvijen.

Coccygeus, smješten iza levatora ani i često tetivni koliko i mišićav, proteže se od ishijumskog dijela kičme do bočnog ruba krstačnih kostiju i trtice.

Karlična šupljina prave karlice ima karlično dno kao donju granicu (a karlični obod kao gornju granicu). Karlica je gornja granica perineuma.

Neki izvori ne smatraju da su "karlično dno" i "karlična dijafragma" identični, jer se "dijafragma" sastoji samo od levatora ani i kokcigeusa, dok "pod" takođe uključuje perineumsku membranu i duboku kesicu za međicu.[2] Međutim, drugi izvori uključuju fasciju kao dio dijafragme. U praksi se ta dva pojma često koriste naizmjenično.

Straga se dno zdjelice proteže u analni trokut.

Karlično dno ima dva hiatusa (praznine): sprijeda urogenitalni hiatus kroz koji prolaze mokraćovod I otvor vagine i straga rektumski hijatus kroz koji prolazi analni kanal.[3]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Karličo dno važno je u pružanju potpore unutrašnjim organima , kao što su npr. mokraćni mjehur, crijeva, maternica (kod žena) i u održavanju kontinencije kao dio mokraćovodnog i anusnog sfinktera. Olakšava porođaj, odupirući se spuštanju prezentativnog dijela, zbog čega se fetus okreće prema naprijed da bi se kretao kroz karlični pojas. Pomaže u održavanju optimalnog unutartrbušnog pritiska.[3]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Dno zdjelice podložno je klinički značajnim promjenama koje mogu rezultirati kao:

Disfunkcija zdjelice može nastati nakon liječenja ginegološkog karcinoma.[5]

Oštećenje dna karlice ne samo da doprinosi urinarnoj inkontinenciji, već može dovesti do prolapsa karličnih organa. Do prolapsa karličnih organa dolazi kod žena kada karlični organi (npr. vagina, mjehur, rektum ili maternica) strše u vaginu ili izvan nje. Uzroci prolapsa karličnih organa nisu slični onima koji takođe doprinose urinarnoj inkontinenciji. To uključuje neodgovarajući (asimetrični, prekomjerni, nedovoljni) mišićni tonus i asimetrije uzrokovane traumom karlice. Starost, trudnoća, porodična anamneza i hormonski status doprinose razvoju prolapsa karličnih organa. Vagina je suspendirana pričvršćivanjima na perineum, bočni zid karlice i krstačnu kost putem dodataka koji uključuju kolagen, elastin i glatke mišiće. Za popravak mišića karličnog dna, može se obaviti operacija zdjelice. Mišići karličnog dna mogu se ojačati pomoću Kegelovih vježbi.[6]

Poremećaji zadnjeg karličnog dna uključuju rektumski prolaps, rektokelu, perineumsku kilu i brojne funkcijske poremećaje, uključujući anizmu. Zatvor zbog bilo kojeg od ovih poremećaja naziva se "funkcijski zatvor" i prepoznatljiv je prema kliničko-dijagnostičkim kriterijima.[7]

Vježbom za dno zdjelice (PFE), poznatom i kao Kegelova vježba, može poboljšati tonus i funkcija mišića dna karlice, što je od posebne koristi za žene (a rjeđe muškarce) koje imaju stresnu urinarnu stresnu inkontigenciju.[8][6]Međutim, usklađenost s programima PFE često je loša,[8] a PFE je opčenito neučinkovit za urinarnu inkontinenciju, osim ako se ne izvodi sa biopovratnom spregom i ako se ne provodi obučeni nadzor,[8] a u težim slučajevima to možda neće imati koristi. Tonus mišića dna zdjelice može se procijeniti pomoću perineometra, kojim se mjeri pritisak u vagini.[9]

Perineologija ili pelviperineologija je specijalnost koja se bavi funkcionalnim problemima triju osi (urološke, ginekološke i koloproktološke) karličnog dna.[10]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 420  20. izdanja Grayeve anatomije (1918)

  1. ^ Dartmouth-Human-Anatomy-part_6/chapter_37.html#chpt_37_innervation_diaphragm
  2. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Mitchell, Adam W. M. (2005). Gray's Anatomy For Students. str. 391. ISBN 978-0-443-06612-2.
  3. ^ a b Daftary, Shirish; Chakravarti, Sudip (2011). Manual of Obstetrics (3rd izd.). Elsevier. str. 1–16. ISBN 978-81-312-2556-1.
  4. ^ "Cystocele (Prolapsed Bladder) | NIDDK". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-12-02.
  5. ^ Ramaseshan, Aparna S.; Felton, Jessica; Roque, Dana; Rao, Gautam; Shipper, Andrea G.; Sanses, Tatiana V. D. (2017-09-19). "Pelvic floor disorders in women with gynecologic malignancies: a systematic review". International Urogynecology Journal (jezik: engleski). 29 (4): 459–476. doi:10.1007/s00192-017-3467-4. ISSN 0937-3462. PMC 7329191. PMID 28929201.
  6. ^ a b Harvey, M. A. (2003). "Pelvic floor exercises during and after pregnancy: A systematic review of their role in preventing pelvic floor dysfunction". Journal of Obstetrics and Gynaecology Canada. 25 (6): 487–98. doi:10.1016/s1701-2163(16)30310-3. PMID 12806450.
  7. ^ Berman, L; Aversa, J; Abir, F; Longo, W. E. (2005). "Management of disorders of the posterior pelvic floor". The Yale Journal of Biology and Medicine. 78 (4): 211–21. PMC 2259151. PMID 16720016.
  8. ^ a b c Kielb, S. J. (2005). "Stress incontinence: Alternatives to surgery". International Journal of Fertility and Women's Medicine. 50 (1): 24–9. PMID 15971718.
  9. ^ Barbosa, Patrícia Brentegani; Franco, Maíra Menezes; Souza, Flaviane de Oliveira; Antônio, Flávia Ignácio; Montezuma, Thaís; Ferreira, Cristine Homsi Jorge (June 2009). "Comparison between measurements obtained with three different perineometers". Clinics. 64 (6): 527–533. doi:10.1590/s1807-59322009000600007. ISSN 1807-5932. PMC 2705146. PMID 19578656.
  10. ^ Beco, J.; Mouchel, J. (2002-10-01). "Understanding the Concept of Perineology". International Urogynecology Journal (jezik: engleski). 13 (5): 275–277. doi:10.1007/s001920200060. ISSN 0937-3462. PMID 12355284.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]