Karling

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Karling
Brier 045.jpg
Najviša upravna organizacija WFC
Nadimak Šah na ledu
Karakteristike
Kontakt Ne
Broj članova tima 4
Oprema Kamenovi, četke, cipele
Olimpijski sport 1924. kao demonstracijski sport,
1998. zvanično uvršten

Karling (engleski: curling) jest sport koji se igra na ledenoj pisti po kojoj se gura posebno kamenje okruglastog oblika. Dvije ekipe takmiče se u guranju kamenja s jednog kraja piste na drugi, gdje se nalazi velika okrugla meta, iscrtana na ledu, s ciljem da imaju što više svog kamenja najbliže centru mete. Po koncepciji i cilju igre karling je sličan boćanju.

Na Zimskim olimpijskim igrama prvi se put pojavio 1924. kao demonstracijski sport, a zvanično je u program Igara uvršten 1998. godine. Krovna organizacija je WFC sa sjedištem u Perthu (Škotska). Okuplja 60 članica.

Karlingaš može učiniti da putanja kamena ne bude pravolinijska tako što blago zarotira kamen u trenutku ispuštanja. Na putanju dalje mogu utjecati dva čistača, koja prate kamen dok klizi niz pistu, čisteći led ispred kamena četkama. Čišćenje uzrokuje da se kamen manje vrti i smanjuje trenje koje usporava kamen. Veliki dio strategije i timskog rada otpada na izbor idealne putanje i pozicije kamena u svakoj pojedinoj situaciji, a vještine karlingaša određuju stepen do kojeg će kamen ostvariti željeni rezultat. Ovo karlingu daje njegov nadimak: šah na ledu.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Detalj iz reprodukcije Zimskog pejzaža sa zamkom za ptice (Bruegel stariji, 1565)

Dokazi da je karling postojao u Škotskoj početkom 16. stoljeća uključuju karlingaški kamen s urezanom godinom "1511." otkriven (s još jednim, s urezanom "1551." godinom) kad je u Dunblaneu isušena stara bara.[2] Najstariji karlingaški kamen i najstarija nogometna lopta na svijetu danas se čuvaju u istom muzeju u Stirlingu.[3] Prvi pisani izvor o takmičenju na ledu u kojem se koriste kamenovi potječe iz zapisâ opatije Paisley u Renfrewshireu iz februara 1541.[4] Dvije slike, Zimski pejzaž sa zamkom za ptice i Lovci u snijegu (obje iz 1565), autora Pietera Bruegela starijeg prikazuju flamanske seljake kako igraju karling, doduše, bez četki; Škotska i Niske zemlje imale su jake trgovinske i kulturne veze tokom ovog perioda, što je vidljivo i u historiji golfa.[5]

Karling u dvorcu Eglinton (Ayrshire, Škotska) 1860. godine.

Riječ curling prvi se put pojavila u štampanim materijalima 1620. u Perthu, u predgovoru i stihovima Henryja Adamsona.[6][7] U Škotskoj i regijama sa škotskim iseljenicima, kao što je jug Novog Zelanda, karling je bio (i još jest) poznat kao "hučeća igra" ("the roaring game") zbog zvuka koji kamenovi proizvode dok se kreću po šljunku (kapima vode kojom se prska pista).[8] Radna imenica curling tvori se od škotskog (i engleskog) glagola curl ("uvijati, kovrdžati"),[9] koji opisuje kretanje kamena.

Karling na jezeru u Dartmouthu (Nova Škotska) oko 1897.

Karlingaški klub Kilsyth tvrdi da je prvi takav klub na svijetu; formalno je ustanovljen 1716. godine[10] i još je aktivan.[11] Kilsyth također tvrdi da se u njihovom mjestu nalazi najstariji namjenski napravljen "teren" za karling na svijetu, u Colziumu, u obliku niske brane koja tvori plitki bazen dimenzija približno 100 × 250 m.

U ranoj historiji karlinga kamenovi su jednostavno bili kamenovi s ravnim dnom iz rijeka ili s pôljā, koji nisu imali dršku i varirali su s aspekta veličine, oblika i glatkoće.[12][13] Neki rani kamenovi imali su rupe za prste i palac, slično kugli u kuglanju.[14] Za razliku od današnjeg vremena, bacači su imali malo kontrole nad "uvijanjem" ili brzinom i oslanjali su se više na sreću nego na preciznost, vještinu i strategiju. Karling se često igrao na zaleđenim rijekama iako su namjenski rađenē bare kasnije napravljene u mnogim škotskim gradovima.[15] Naprimjer, škotski pjesnik David Gray opisao je karlingaše koji piju viski na Luggie Wateru u Kirkintillochu.[16][17]

Karling na jezeru Menteith (2010). Posljednji zvanični Grand Match održan je ovdje 1979. godine.[18]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Šta je karling?" (jezik: srpski). 
  2. ^ "Wooden Curling Stone". Viskonsinsko historijsko društvo. 23. 2. 2006. Arhivirano od originala, 5. 11. 2010. Pristupljeno 14. 10. 2010. 
  3. ^ "The world's oldest curling stone". The Stirling Smith Art Gallery and Museum. Pristupljeno 15. 2. 2018. 
  4. ^ "History of the Game". Scottish Curling. Pristupljeno 14. 2. 2018. 
  5. ^ Eberlin, Amy. "The Flemish and the game of ‘curling’". Scotland and the Flemish People. Univerzitet St. Andrews. Pristupljeno 16. 2. 2018. 
  6. ^ Kerr, John (1890). The History of Curling: And Fifty Years of the Royal Caledonian Curling Club. Edinburgh: David Douglas. str. 79. Pristupljeno 14. 2. 2018. 
  7. ^ Adamson, Henry. "The muses threnodie, or, mirthfull mournings, on the death of Master Gall Containing varietie of pleasant poëticall descriptions, morall instructions, historiall narrations, and divine observations, with the most remarkable antiquities of Scotland, especially at Perth By Mr. H. Adamson". 
  8. ^ "Curling". Olympic Games. Pristupljeno 14. 2. 2018. 
  9. ^ "SND". Dsl.ac.uk. Arhivirano s originala, 7. 3. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  10. ^ Kerr, John (1890). History of curling, Scotland's ain game, and fifty years of the Royal Caledonian Curling Club. Edinburgh: David Douglas. str. 115. Pristupljeno 16. 2. 2018. 
  11. ^ "Kilsyth Curling History". Paperclip.org.uk. Arhivirano od originala, 5. 2. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  12. ^ Ramsay, John (1882). An Account of the Game of Curling, with Songs for the Canon-Mills Curling Club. Edinburgh. Pristupljeno 16. 2. 2018. 
  13. ^ "Wooden Curling Stone". Viskonsinsko historijsko društvo. 23. 4. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2018. 
  14. ^ Kerr, John (1890). History of curling, Scotland's ain game, and fifty years of the Royal Caledonian Curling Club. Edinburgh: David Douglas. Pristupljeno 16. 2. 2018. 
  15. ^ Cairnie, J. (1833). Essay on curling, and artificial pond making. Glasgow: W. R. McPhun. Pristupljeno 16. 2. 2018. 
  16. ^ Watson, Thomas (1894). Kirkintilloch, town and parish. Glasgow: J. Smith. str. 312. Pristupljeno 13. 10. 2017. 
  17. ^ Bell, Henry Glassford (1874). The Poetical Works of David Gray. J. Maclehose. str. 16–17. Pristupljeno 11. 8. 2016. 
  18. ^ Schorstein, Jon (režiser). "The Grand Match". Moving Image Archive. Nacionalna biblioteka Škotske. Pristupljeno 19. 2. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]