Kavkaz (regija)

Kavkaz (gr. kavkazis = "sjajni led")^[1] ili Zakavkazje predstavlja zasebnu geografsku cjelinu na granici između Evrope i Azije. To područje je od davnina naseljeno, tako da ima dugu, ali i burnu historiju. U srednjem vijeku cijelo područje osvojili su Arapi.^[2] Potom je Kavkaz dugo vremena bio na granici tri velika carstva: Osmanskog, Ruskog i Perzijskog. Zatim je cijelo područje Kavkaza 1918. ušlo u sastav Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, prvo kao Transkavkaska Sovjetska Federativna Socijalitička Republika, do 1936, kada su formirane Armenska, Gruzijska i Azerbejdžanska SSR. Nakon raspada SSSR-a regiju Kavkaza čine tri države:

Sjeverni Kavkaz pod suverenitetom je Rusije, tako da ga mnogi ne ubrajaju u ovu regiju iako je prirodno cijeli Kavkaz nedjeljiva cjelina. Danas je ovo područje ponovo postalo zanimljivo zbog položaja i velikih prirodnih bogatstava te je politički nestabilno.

Geografija

Regija je nazvana po velikom planinskom masivu, koji čini oštru granicu na sjeveru. S istoka je zapljuskuju vode Kaspijskog jezera, a sa zapada vode Crnog mora. Prema jugu granicu čine rijeka Araks i planina Ararat. Geografski se razlikuju Mali i Veliki Kavkaz. Cijelo područje predstavlja vrlo nepristupačan planinski kraj, zaravnjen mnogobrojnim visoravnima i dolinama. Najviši je vrh Elbrus (5642 m).^[3]

Vode

Vode Kavkaza otječu u dva sliva: Crnomorski i Kaspijski. Najveće rijeke Kaspijskog sliva su Kura i Araks, u koje se ulijevaju mnogobrojni planinske rijeke. Crnomorskom slivu pripadaju male rijeke Bzib, Inguri i Rion. Riječni saobraćaj slabo je razvijen, dok se pomorski saobraćaj uglavnom obavlja preko luke Baku na Kaspijskom jezeru i Batumi na Crnom moru.

Klima

Klima kavkavskog regiona je raznolika zbog samog geografskog položaja i utjecaja reljefa. Na zapadu uticaji sa Crnog mora, omogućavaju toplu mediteransku-primorsku klimu, sa velikom količinom padavina koja polahko prelazi u umjerenokontinentalnu klimu, dalje na istok u planinsku klimu, koja sa smanjenjem nadmorske visine prelazi u suhu stepsku klimu sve do Kaspijskog jezera. Količine padavina su najveće na obalama Crnog mora do 2000 mm, u planinskim područjima oko 1000 mm, a na obali Kaspijskog jezera svega 200 mm godišnje. Kavkaz se nalazi na granici između umjerene i suptropske klimatske zone, a orijentacija i visina planinskog lanca pojačavaju kontraste između njih. Na nivou mora prosječne godišnje temperature iznose približno 10 °C na sjevernom Kavkazu i 16 °C u Zakavkazju. Razlike su izraženije zimi, kada je sjeverni Kavkaz podložan termalnim anticiklonima iz Rusije, donoseći prosječne januarske temperature od -5 °C na Kubanskim ravnicama, te apsolutni minimum od -35 °C, dok je u zaštićenijem Zakavkazju januarski prosjek 3 °C na zapadu i 6 °C na istoku, s apsolutnim minimumom blizu -20 °C na ravnicama. Ljeti su temperature vrlo slične u svim dijelovima Kavkaza, iako su nešto više na istoku u podne, zbog kontinentalnijeg položaja (23-24 °C na zapadu, 25-29 °C na istoku).^[3]

Vegetacija

Vegetacija kavkavskog regiona je vrlo raznolika, idući od zapada prema istoku, javlja se sredozemna vegetacija, koja prelazi u kišne listopadne šume, koje u višim predjelima prelaze u crnogorične šume, te naposljetku u planinsku vegetaciju, dok na istoku planinske šume naglo prelaze u suhu stepu.

Prirodni resursi i privreda

Kavkavski region je bogat naftom i prirodnim gasom, također se nalaze i rudnici soli, željezne rude, bakra, mangana, cinka i volframa. Današnja industrija regiona se zasniva na izvozu nafte i gradnji kavkavskog naftovoda kroz Azerbejdžan, Gruziju i Tursku. Glavne industrijske zone su smještene u Bakuu i Tbilisiju.

Uz crnomorsku, odnosno gruzijsku obalu je razvijen turizam, sa mnogobrojnim ljetovalištima, pećinama i ljekovitim kupalištima, koja Gruziju čine turistički privlačnom destinacijom.

Poljoprivreda je dobro razvijena, topla i umjereno vlažna klima daje dobre uvjete za uzgoj voća i povrća u Gruziji i Armeniji. Planinska klima u Azerbejdžanu omogućava uzgoj oraha i lješnjaka , dok suha stepska klima u dolini rijeke Kure omogučava uzgajajnje pamuka, duhana i uljarica. Također u toplijim krajevima nalaze se mnogobrojne plantaže zelenog čaja, dok se u Armeniji uzgajaju i rijetke biljke poput geranija, ruže, mente i kininovca, koje se koriste u meducinske svrhe i industriji parfema.

Stanovništvo

Na Kavkazu živi vrlo mnogo naroda od kojih su najviše zastupljeni Armenci, Gruzijci i Azerbejdžanci. Pored geografske bliskosti, ovi narodi ne pripadaju istim porodicama naroda, tako Gruzijci pripadaju kavkavskoj grupi naroda, Azerbejdžanci turskoj, dok su Armenci zasebna grupa. Pored njih tu žive Oseti, Abkhazi, Turci, Iranci, Rusi, Grci i mnogi drugi mali narodi. Gustoća naseljenosti je vrlo neujednačena i uglavnom slaba. Najnaseljenija područja su obale Kaspijskog jezera i Crnog mora, te Araratska nizina, gdje je klima umjerenija. Također gustoča naseljenosti je visoka u gradovima Erevanu, Tbilisiju i Bakuu. U drugim područjima je prosječna naseljenost svega 10 - 25 stanovnika po kvadratnom kilometru.

Također pogledajte

Ural (planina)

Reference

↑ "gefährlichsten Straßen der Welt". 2. epizoda (jezik: njemački). Phoenix. 2016.
↑ Raines, Amelia. "Research Guides: The Caucasus: Cartographic Resources in the Library of Congress: Introduction". guides.loc.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2025.
1 2 "CAUCASUS i. Physical Geography, Population, and Economy". Encyclopaedia Iranica (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2025.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Kavkaz (regija)

[1] "gefährlichsten Straßen der Welt". 2. epizoda (jezik: njemački). Phoenix. 2016.

[2] Raines, Amelia. "Research Guides: The Caucasus: Cartographic Resources in the Library of Congress: Introduction". guides.loc.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2025.

[:0-3] 1 2 "CAUCASUS i. Physical Geography, Population, and Economy". Encyclopaedia Iranica (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2025.

[1]

[2]

[3]