Kemal Kurspahić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kemal Kurspahić
Kemal Kurspahić
Rođenje (1946-12-01) 1. decembar 1946.
Smrt17. septembar 2021(2021-09-17) (74 godine)
ObrazovanjeUniverzitet u Beogradu
ZanimanjeNovinar, advokat
Supružnik/ciVesna Kurspahić (v. 1969)
Djeca2
Veb-sajtkemal.kurspahic.com

Kemal Kurspahić (rođen 1. decembra 1946) bio je jugoslavenski novinar i advokat iz Bosne i Hercegovine, urednik lanca sedmičnih listova pod nazivom "The Connection Newspapers", osnivač i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, bivši glavni urednik sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje i autor nekoliko knjiga.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1946. u Mrkonjić Gradu. Osnovnu školu pohadao je u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Trogodišnju srednju školu završio je u Sanskom Mostu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekao zvanje advokata.[1]

Novinarstvom se počinje baviti 1962, još u srednjoškolskim danima, radeći kao dopisnik lista za Oslobođenje iz Sanskog Mosta. Bio je urednik beogradskog sedmičnika Student, a od 1969. radi kao dopisnik Oslobođenja iz Beograda. Od 1971. do 1973. dopisnik je iz Jajca. U Sarajevo se seli 1974, gdje radi u nekoliko redakcija.

Od 1981. do 1985. radi kao dopisnik iz New Yorka. Od 1985. do 1988[1] bio je zamjenik glavnog urednika Oslobođenja, a od decembra 1988. do marta 1994. i glavni urednik.[3] Na toj funkciji dobija nekoliko priznanja za doprinos slobodi štampe i ljudskim pravima.[4][5]

Izvještavao je s Olimpijskih igara 1972. u Münchenu, Zimskih olimpijskih igara 1980. u Lake Placidu te Olimpijskih igara 1984. u Los Angelesu. Bio je i reporter sa Svjetskog nogometnog prvenstva 1974. u Zapadnoj Njemačkoj.

Intervjuirao je niz poznatih ličnosti, poput predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Reagana, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Javiera Péreza de Cuéllara, indijskog premijera Rajiva Gandhija te predsjednika Šri Lanke Ranasinghea Premadasu. Pisao je komentare za The New York Times, The Washington Post, Herald Tribune, The Los Angeles Times, Die Zeit, El País i druge.

Od 2001. do 2006. radi za Ured Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal,[6] najprije kao glasnogovornik u Beču, a zatim i na Barbadosu kao predstavnik te organizacije za karipsku regiju.

Objavio je četiri knjige. Živi i radi u Washingtonu. Oženjen je i ima dva sina.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • "Letters from the War", Ideje, Sarajevo, 1992.[7][8]
  • "The White House in 1984 on the presidential elections in the United States", Oslobođenje, Sarajevo, 1994.[9]
  • "As Long As Sarajevo Exists", Pamphleteer's Press-, 1997.[10]
  • "Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace", US Institute of Peace Press-, 2003.[11]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za hrabrost u novinarstvu (International Women’s Media Foundation), Washington, 1992);[12]
  • Urednik godine (World Press Review), New York, 1993[3]
  • Nagrada za ljudska prava "Bruno Kreisky" (Kreisky Foundation), Beč, 1993[13])
  • Heroj borbe za slobodu štampe (International Press Institute), Beč, 2000[14])
  • Busekova nagrada za doprinos boljem razumevanju u jugoistočnoj Evropi (SEEMO), Beč, 2003[15])

Dnevni list Oslobođenje u periodu dok je Kurspahić bio glavni urednik dobio je više priznanja:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Biografija, pristup 1. novembar 2010.
  2. ^ Tom Gjelten, Sarajevo Daily: A City and Its Newspaper Under Siege (perennial, 1996).
  3. ^ a b International Editor of the Year Award
  4. ^ News From Sarajevo's `Daily Miracle'; Through Shot and Shell, Paper Hits the Street Every Morning, The Washington Post, 2. 9. 1992, Blaine Harden.
  5. ^ One Gutsy Newsman, The Washington Post, 19. 2. 1994, Colman McCarthy.
  6. ^ High-level Political Conference for the Purpose of Signing the United Nations Convention against Corruption
  7. ^ Chicago Public Library
  8. ^ "The International Press Institute". Arhivirano s originala, 9. 6. 2011. Pristupljeno 1. 11. 2010.
  9. ^ "Woodrow Wilson Center". Arhivirano s originala, 18. 7. 2006. Pristupljeno 1. 11. 2010.
  10. ^ Amazon
  11. ^ "USIP". Arhivirano s originala, 4. 4. 2016. Pristupljeno 1. 11. 2010.
  12. ^ The Global Network for Women in the News Media)[mrtav link]
  13. ^ The Kreisky Prize for Human Rights)
  14. ^ "World Press Freedom Hero (Honoured in 2000)". Arhivirano s originala, 9. 6. 2011. Pristupljeno 1. 11. 2010.
  15. ^ "Dr. Erhard Busek - SEEMO 2003 Award)". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 1. 11. 2010.
  16. ^ a b c Radio Slobodna Evropa, pristupljeno: 5. 10. 2010.
  17. ^ a b c Oslobođenje, pristupljeno: 5. 10. 2010.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]