Kinorhyncha

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kinorhyncha
(Koljeno kinorinha ili bodljoglavci)
Vremenski raspon:
KambrijSadašnjost
Plan građe
Plan građe
Sistematika
Carstvo Animalia
Natkoljeno Ecdysozoa
Koljeno Cephalorhyncha
Razred

Kinorhyncha
Reinhard, 1881
Redovi:

Kinorhyncha (grčki |κινέω - kīnéō = pokret + ῥύγχος rúnkos = rog) ili bodljoglavci su koljeno beskičmenjaka, malih morskih životinja (0,13-1,04 mm), rasprostranjenih u bentosu širom svijeta. Do sada opisano više od 250 vrsta, Stanovnici su uglavnom staništa blatnjave ili blatno-pieskovite podloge, gdje se kreću zahvaljujući delovanju posebnih bodljikavih grozdova prisutnih u prednjem dijelu tijela.[1]

Kinorinhe su ranije grupirani u polifiletsku grupu Aschelminthes, zbog prisustva pseudoceloma. Sada su, međutim, dio kladusa Ecdysozoa. Zajedno s priapulidama i loriciferima formiraju kladus Scalidophora (=Cephalorhyncha).

Pregled[uredi | uredi izvor]

Kinorhyncha je koljeno beskičmenjaka sa 150 vrsta mikroskopskih morskih beskičmenjaka, široko rasprostranjenih u svjetskim okeanima. Kinorhinhe uglavnom žive u blatnjavim dnima plitkih mora i na pijesku na morskim obalama. Prilično su češljasti ili bodljikavi i obično su duži od 1 mm. Žućkasto ili smeđe tijelo spojeno od 13 ili 14 segmenata. Prvi segment je uvećan i nosi uočljivu krunu zakrivljenih bodlji, ili „skalida“. Ovaj segment naziva se glava, na kojoj su usta, okružena prstenom bodlji koje mogu da probijaju. Kad su u mirovanju, kinorinhe uvlače glavu u prednji dio tijela. Naizmjenično micanje prema naprijed i povlačenje glave omogućava gibanje u trzajima pomoću kojih se životinja probija kroz blato ili pijesak. Kinorinha se hrane dijelovima diatomeja, određenim protozoa ma i sitnim organskim ostacima. Zabilježene su populacije i po dva miliona jedinki po kvadratnom metru iz nekih uzoraka morskih sedimenata. Spolovi su odvojeni, a larve slobodno žive u životnom ciklusu.

Kinorinhe su prvobitno klasificirane s nematodama, rotiferama i nizom drugih skupina beskičmenjaka s malim tijelom u sada već napuštenoj grupi Ashelinmintes.

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Polarni dijagram oralnog konusa, introvertnog i placidnog na osnovu Pycnophyes aulacoda

Tjelesni zid se sastoji se od tankog sincicijskog sloja koji izlučuje žilavu kutikulu, koja se više puta mijenja tokom odrastanja. Bodlje su u osnovi pokretni produžeci tjelesnih zidova, šuplje su i prekrivene kutikulom. Glava je u potpunosti uvučena i prekrivena je skupom vratnih pločica koje se pri uvlačenju nazivaju "placidi".[2]

Kinorinhe jedu ili dijatomeje ili organski materijal koji se nalazi u blatu, ovisno o vrstama. Usta se nalaze u konusnoj strukturi na vrhu vrha glave i otvaraju se u ždrijelo, a zatim u jednjak, od kojih su oba obložena kutikulom. Dva para pljuvačnih žlijezda i jedan ili više parova "pankreasnih žlijezda" spajaju se s jednjakom i vjerovatno se izdvajaju probavni enzim, Iza jednjaka leži srednji dio koji spaja funkcije želuca i crijeva i nedostaje mu zanoktica što mu omogućavajući apsorpciju hranjivih sastojaka. Kratko zadnje crijevo obložena je kutikulom i uliva se u anus na stražnjem kraju trupa.[3]

Nemaju cirkulacijski sistem, iako je tjelesna šupljina (ili pseudocelom) dobro razvijena i uključuje amebocite. Sistem za izlučivanje se sastoji od dvije protonefridije koje se prazne kroz pore u završnom segmentu.

Živčani sistem sastoji se od ventralne nervne vrpce, s jednomm ganglijom u svakom segmentu, i prednjim nervnim prstenom, koji okružuje ždrijelo. Manje ganglije su također smještene u bočnim i dorzalnim dijelovima svakog segmenta, ali ne formiraju različite vrpce. Neke vrste imaju jednostavne ocele na glavi, a sve vrste imaju sitne čekinje na tijelu koje posjeduju čulo dodira.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Postoje dva spola koja izgledaju podjednako. Par gonada nalazi se u sredini trupa i otvorene su poram u zadnjem segmentu. U većini vrsta, spermatozoidi uključuju dvije ili tri šiljaste strukture koje, pretpostavlja se, pomažu u kopulaciji, iako detalji nisu poznati. Pojedinačni spermatozoidi mogu doseći četvrtinu ukupne tjelesne dužine.[4] Larve su slobodnoplivsjuće, ali se malo zna o procesu nju+ihovog razvića.[2] Nakon što položi jaja, ženka ih pakuje u zaštitnu omotnicu od blata i organskih materijala.[5]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da su njihovi najbliži srodnici u koljenima Loricifera i Priapulida. Zajedno čine grupu Scalidophora.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Koljeno Kinorhyncha predstavlja više od 250 vrsta, raspoređenih u dvije klase, jedanaest obitelji i 30 rodova. Sljedeća klasifikacija temelji se na Sorensen i sur. 8 i sva izvedbena djela. Grupa je podijeljena u dvije klase: Cyclorhagida, s naredbama Echinorhagata (1 porodica), Kentrorhagata (5 porodica) i Xenosomata (1 porodica); i Allomalorhagida (4 porodice).

Dvije grupe Kinorhyncha se obično karakteriziraju prema Sørensen i sur. (2015)[6]. 270 species have been described and this number is expected to increase substantially.[7][8] Morfološki podaci prikupljeni su za sistematsku filogeniju od desetaka vrsta, a integracija ovih, s molekularnim podacima dovela je do nove sistematske paradigme koja uključuje red Allomalorhagida (s povlačenjem Homalorhagide).[6]

Koljeno Kinorhyncha

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Raven P. H., Johanson G. B. (1999). Biology. WCB/McGraw–Hill, New York.
  2. ^ a b Barnes, Robert D. (1982). Invertebrate Zoology. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 286–288. ISBN 978-0-03-056747-6.
  3. ^ Brusca, Richard C; Brusca, Gary J (2003). Invertebrates. ISBN 978-0-87893-097-5. page 347
  4. ^ Neuhaus, B.; Higgins, R. P. (juli 2002). "Ultrastructure, Biology, and Phylogenetic Relationships of Kinorhyncha". Integrative and Comparative Biology. 42 (3): 619–32. doi:10.1093/icb/42.3.619. PMID 21708758.
  5. ^ Meet the mud dragon—the tiny animal that lives on the beach - Phys.org
  6. ^ a b Sørensen, M. V. et al. Phylogeny of Kinorhyncha based on morphology and two molecular loci. PLoS One 10, 1–33 (2015).
  7. ^ Altenburger, Andreas; Rho, Hyun S.; Chang, Cheon Y.; Sørensen, Martin V. (decembar 2015). "Zelinkaderes yong sp. nov. from Korea – the first recording of Zelinkaderes (Kinorhyncha: Cyclorhagida) in Asia". Zoological Studies. 54 (25). doi:10.1186/s40555-014-0103-6.
  8. ^ "Species list of Kinorhyncha - Hiroshi Yamasaki website". sites.google.com. Pristupljeno 20. 9. 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]