Kipčački jezici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Područja gdje se jezik govori

Kipčački ili sjeverozapadnoturkijski jezici su ogranak turkijskih jezika kojom govori otprilike 28 miliona ljudi u velikom dijelu Srednje Azije i Istočne Evrope, protežući se od Ukrajine do Kine. Neki od najraširenijih jezika u ovoj grupi su kazaški, kirgiski i tatarski.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni kipčački jezici dijele veliki broj zajedničkih osobina, zbog čega su i svrstani u jednu podgrupu. Neke od ovih osobina dijele se sa drugim običnim turkijskim jezicima, a neke su prisutne samo u kipčačkim jezicima.

Zajedničke osobine
  • prelazak praturkijskog *d u /j/
  • gubljenje početnog *h
Jedinstvene osobine
  • izražena labijalna harmonija samoglasnika
  • učestalost sibilarizacije početnog */j/ (npr. *jetti > ʒetti „sedam”)
  • prisustvo diftonga */ɡ/ i */b/ na kraju sloga (npr. *taɡ > taw „planina”, *sub > suw „voda”)

Jezici[uredi | uredi izvor]

praturkijski turkijski jezici kipčački kipčačko–bolgarski (uralski, uralsko-kaspijski)
kipčačko–kumanski (pontsko-kaspijski)
kipčačko-nogajski (aralsko-kaspijski)
kirgisko–kipčački (Kyrgyz)
južni kipčački

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
  • Menges, Karl H. (1995). The Turkic Languages and Peoples (2nd izd.). Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-03533-1.