Klinasta kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Klinasta kost
(Os sphenoidale)
Lobanjske kosti
(Od klinaste kosti, vidljiv ja samo kraj njenog krila)
Gornja površina klinaste kosti
Identifikatori
Gray'sp.147
MeSHA02.835.232.781.802
TAA02.1.05.001
FMA52736
Anatomska terminologija

Klinasta kost – poznata i po posvojenici sfenoidna kost – je neparna kost lobanje, koja se nalazi se u njenoj sredini, prema naprijed, ispred sljepoočne i bazilarnog dijela potiljačne kosti. To je jedna od sedam kostiju koje se zglobljavaju u formiranju orbite. Sa produženim krilima, njen oblik pomalo podseća na leptira ili šišmiša.[1][2][3][4]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Sedam kostiju se zglobljava u oblikovanju orbite. Klinasta kost ljubičasta (direktno u sredini orbitne duplje
Klinasta kost, bočno

Klinasta kost je podijeljena na sljedeće strukture:

Unutrašnja ligamenati[uredi | uredi izvor]

Važniji od ovih ligamenata su:

Napomena: Ovi ligamenati povremeno okoštaju, pa se označavaju kao nastavci (procesusi).

Obilježja[uredi | uredi izvor]

Zglobljavanja[uredi | uredi izvor]

Klinasta kost se zglobljava sa čeonom, tjemenskom, sitastom, sljepoočnom, jagodičnom, nepčanom, vomerom (rilom) i potiljačnom kosti i pomaže da se povežu lobanja i kostur lica.[5]

Tijelo klinaste kosti[uredi | uredi izvor]

Gornja ili lobanjska površina[uredi | uredi izvor]

Zglobljava se sa sitastom kosti sprieda i bazilarnim dijelom potiljačne kostii, pozadi. Na njoj se izdvajaju:

  1. Os sphenoidale,
  2. Sulcus chiasmaticus,
  3. Tuberculum sellae
  4. Sella turcica
  5. Dorsum sellae
  6. Clivus.[6]

Donja površina[uredi | uredi izvor]

  1. Rostrum klinaste kosti,
  2. Školjka klinaste kosti,
  3. Usminski nastavak medijalne krilaste ploče.[7]

Prednja površina[uredi | uredi izvor]

Klinasti greben se zglobljava sa okomitom pločpm sitaste kosti što dovodi do formiranja dijela nosne pregrade.

Zadnja površina[uredi | uredi izvor]

Zadnja površina je u stvari bazilarni dio potiljačne kosti.

Bokovi[uredi | uredi izvor]

Karotidni žlijeb vrste kavernoznog sinusa i unutrašnje karotidne arterije

Sinusi klinaste kosti[uredi | uredi izvor]

To su asimetrični zrakasti sinusa u tijelu klinaste kosti, koji su zatvoreni školjkom klinaste kosti .

Velika krila[uredi | uredi izvor]

Gornja ili lobanjska površina[uredi | uredi izvor]

Ovu površinu čini pod srednje lobanjske jame. To predstavlja (počevši od prednje strane):

Bokovi[uredi | uredi izvor]

Ovi su podijeljeni u (prema podsljepoočnom grebenu):

Orbitna površina[uredi | uredi izvor]

Orbitna površina čini zadnji zid orbite.

Mala krila[uredi | uredi izvor]

Mala krila su dva trouglasta leptirasta nastavka, bočno od prednje-gornjeg dijela tijela kosti. Svaki se sastoji od slijedećih dijelova:

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Klinasta kost pri rođenju, zadnja strana

Do sedmog ili osmog mjeseca fetusnog razvoja, tijelo klinaste kosti se sastoji od dva dijela: jedan ispred kvržice turskog sedla (tuberculum sellæ), pretklinasta kost, na koju se nastavljaju mala krila. Drugu stranu čine tursko sedlo (sella turcica) i njegova leđa (dorsum sellae), postklinasta, sa kojom su povezana velika krila i krilasti nastavak.

Veći dio kosti okoštava u hrskavici. Postoji ukupno četrnaest centara okoštavanja, šest za preklinasti i osam za postklinasti dio kosti.

Pretklinasta[uredi | uredi izvor]

Oko devete sedmice prenatalnog razvoja pojavljuje se centar okoštavanja za svako od malih krila (orbito-klinasti), nešto bočno od otvora za očni živac. Nakon toga, slijedi pojava dva jezgra u dijelu tijela pretklinaste kosti. Svaka školjka klinaste kosti se razvija iz centra koji se formira o petom mjesecu; po rođenju, sastoje se od malih trouglastih ploča, a tek u trećoj godini postanu izdubljene i konusoidne. Oko četvrte godine ona se spajaju sa labirintima sitaste kosti, a između devete i dvanaeste godine se ujedinjuju sa sitastom kosti.

Postklinasta[uredi | uredi izvor]

Prva jezgra okoštavanja su ona za velika krila. U svakom krilu se formira po jedno između okruglog i ovalnog okna, o osmoj nedelji. Orbitna ploča i taj dio klinaste kosti, koja se nalazi u sljepoočnoj temporalnom jami, kao i bočna krilasta ploča, okoštavaju u membrani (Fawcettovoj).

Ubrzo nakon toga, pojavljuju se centri za postklinasti dio tijela ove kosti, po jedan sa svake strane sella turcica, a spajaju se oko sredine fetusnog života.

Svaka medijalna krilasta ploča (osim hamulusa) okoštava u membrani, a centar vjerojatno se pojavljuje o devetoj ili desetoj sedmici; hamulus postaje hrskavičav tokom trećeg mjeseca, a gotovo istovremeno i okoštava (Fawcett).

Medijalni spoj bočne krilaste ploče se javlja oko šestog mjeseca. O četvrtom mjesecu, pojavljuje se centar okoštavanje za svaku lingulu i brzo se pridružuje ostatku kosti.

Pretklinasta kost je ujedinjena u postsfenoidnom oko osmog mjeseca, a pri rođenju je je u tri komada: centralni, koji se sastoji od tijela i malih krila i dva bočna; svaki se sastoji od velikog krila i krilastog nastavka.

U prvoj godini nakon rođenja, velika krila i tijelu se ujedinjuju, a mala krila proširuju unutra iznad prednjeg dijela tijela, i, sastaju sa svakim drugim u sredini linije, čineći povećanu glatku površinu, zvanu jugum sphenoidale.

Do dvadeset pete godine klinasta i potiljačna kost se potpuno spoje.

Između i prije postklinaste kosti, tu se povremeno vide ostaci kanala (canalis kranio-pharyngeus), kroz koji se , u ranom fetusnom životu, prenosi hipovizno grananje usnog ektoderma.

Sphenoidni sinusi su prisutni kao malene šupljine u trenutku rođenja, ali svoje pune veličine ostvare tek nakon puberteta.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Ova kost pomaže formiranju baze i strana lobanje, podova i zidova orbite. To je mjesto vezanja za većinu mišića žvakanja. U klinastoj kosti se nalaze mnogi otvori i pukotine za prolaz živaca i krvnih sudova glave i vrata, kao što je gornja orbitna pukotina (za miruisni živac), foramen rotundum (za gornjevilični živac) i foramen ovale (za donjevilični živac)

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Klinasta kost ljudi je homologna sa velikim brojem kostiju koje su često odvajaju od drugih životinja, jer i imaju nešto složeniji aranžman.

Kod ranih riba resoperki i tetrapoda, krilaste kosti su ravne, a krilaste kosti čine najveći dio krova usta. Iznad krilastih su epikrilaste kosti, koje su bile dio fleksibilnog zgloba između lobanje i nepčane regije, kao i proširenja vertikalnog dijela kosti prema krovu lobanje. Između krilastih nastavaka ležale su izdužena, uska paraklinasta kost, koja se proteže na neke od donjih površina lobanje i povezuje se, na svom naprijed kraju, sa klinasto-sitastom kosti koja pomaže u zaštiti mirisnih živaca. Konačno, baziklunaste kosti su dio poda lobanja i leže neposredno iznad paraklinaste kosti.

Osim gubitka fleksibilnog zgloba na zadnjoj strani nepca, ovaj primitivni obrazac se široko zadržao u gmizavaca, iako s nekim individualnim modifikacijama. U ptica, nema epikrilnih nastavaka i krila kosti su znatno smanjena. Današnji vodozemci, na ovim prostorima imaju relativno pojednostavljenu lobanju; široka paraklinasta kost formira pod lobanje, a krila su relativno mala. Sve druge srodne kosti, osim klinaste, su odsutne. [8]

Kod sisara, te razne kosti su često (iako ne uvijek) spojene u jedinstvenu strukturu – klinastu kost. Baziklinasta čini zadnji dio baze kosti, dok krilasti nastavci predstavljaju krilastu kost. Epikrilaste kosti podebljavaju zid lobanje. Kada su kod sisara odvojene, nazivaju alisfenoidne (krilastoklinaste), a čine veći krila klinaste, kada se spajaju u veće strukture. Klinasto-sitasti dio formiraju tri kosti: dva mala krila i prednji dio baze. Ova dva dijela klinaste kosti mogu se razlikovati kao orbitoklinasti i pretklinasti, iako postoji određeni stepen fuzije. Izgleda da je u sisara potpuno odsutna samo paraklinasta kost. [1][2][9][3]

U pasa, klinasti dio predstavljaju 8 kostiju: basisfenoidna, alisfenoidna, presfenoidna, orbitosfenoidna, pterigoidne. Kosti koje ostaju odvojene su:

  • 2 alisfenoidne : sva velika krila;
  • 2 orbitosfenoidne: sva mala krila;
  • bazisfenoidna: zadnji dio tijela;
  • pretsfenoidna: prednji dio tijela;
  • 2 krilasta nastavka klinaste kosti: medijalne krilaste ploče.[10]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ a b Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ Chaurasia. Human Anatomy Volume Three. CBS Publishers & Distributors. str. 43–45. ISBN 978-81-239-2332-1.
  6. ^ Chaurasia. Human Anatomy Volume Three. CBS Publishers & Distributors. str. 43–45. ISBN 978-81-239-2332-1.
  7. ^ Chaurasia. Human Anatomy Volume Three. CBS Publishers & Distributors. str. 43–45. ISBN 978-81-239-2332-1.
  8. ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 220–244. ISBN 0-03-910284-X.
  9. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Chaurasia. Human Anatomy Volume Three. CBS Publishers & Distributors. str. 43–45. ISBN 978-81-239-2332-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]