Knežina (Sokolac)
Knežina | |
|---|---|
naselje | |
 Sultan-Selimova džamija | |
  Knežina | |
| Koordinate: 44°01′11″N 18°45′20″E / 44.019725°N 18.755628°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Sokolac |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 248 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
| Matični broj | 222062[1] |
| Matični broj općine | 20532 |
Knežina je naseljeno mjesto u općini Sokolac, Bosna i Hercegovina.
Knežina je nekada bila kasaba, dok u novijoj prošlosti postoji u obliku sela.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Knežina je smještena 12 km sjeverozapadno od Sokoca, a 26 km jugoistočno od Olova, na regionalnom putu R-468 (Sokolac – Olovo). Kroz naselje protječe rijeka Bioštica.
Historija
[uredi | uredi izvor]Antika i srednji vijek
[uredi | uredi izvor]U mjestu Knežina i okolini nalazi se veći broj gradina i pretpostavlja se da je ovaj kraj bio nastanjen još od Ilira. Prisustvo velikog broja nekropola sa stećcima ukazuje na to da je Knežina i okolina bila gusto naseljena i u srednjem vijeku.
Osmansko razdoblje
[uredi | uredi izvor]Rano razdoblje
[uredi | uredi izvor]U razdoblju osmanlijske vladavine Knežina je bila mjesto u vilajetu Pavle, a u nahiji Olovo. Krajem 16. stoljeća našla se u novom kadiluku Birač (Vlasenica), u čijem je sastavu bila i Knežina s okolinom. Postoji tvrdnja da je sjedište Biračkog kadiluka bilo najprije u Knežini.
Vrhunac napretka
[uredi | uredi izvor]U dokumentu iz 1563. Knežina se označava kasabom. Taj status dobila je na osnovu određenog unutrašnjeg sadržaja naselja i formalno-pravnog akta koji je davao sultan. U tu svrhu morali su biti izgrađeni, u prvom redu, džamija i kolika-tolika čaršija zanatlija, zatim mekteb, stočna i poljoprivredna pijaca, te han, odnosno karavan-saraj.
Iz izvještaja bosanskog biskupa Maravića Rimskoj stolici iz 1655. vidi se da je mjesto imalo 300 kuća i 1500 stanovnika, četiri džamije, jedan ili dva mekteba, hamam i sudnicu gdje je sjedio kadija, zatim turbe i han.
Propast Knežine
[uredi | uredi izvor]Postoji više mogućih, a historijski nepotvrđenih razloga propasti Knežine:
- Poslije Bečkog rata 1683, prema malo poznatim podacima, u pohodu austrijske vojske pod vodstvom Eugena Savojskog, od pljačke i požara stradala su gotovo sva gradska naselja u Bosni i Hercegovini, pa je tada vjerovatno stradala i Knežina.
- Postoji još jedna verzija uništenja Knežine, a to je da su Knežinu popalili crnogorski hajduci.
- Treća verzija kaže da je Knežina stradala u požaru oko 1765.
- Četvrta verzija kaže da je stanovništvo Knežine desetkovano kugom sredinom 18. stoljeća.
Knežina nakon propasti
[uredi | uredi izvor]Knežina od početka ili sredine 18. vijeka ima karakter sela i takva je dočekala kraj osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini.
Knežina u doba Austro-Ugarske
[uredi | uredi izvor]Godine 1885. iz službenog popisa u vrijeme austrougarske vladavine Knežina je imala status sela sa ukupno 45 kuća i 199 stanovnika.
Knežina u 20. i 21. vijeku
[uredi | uredi izvor]Od objekata javne arhitekture nekadašnje Knežine kao kasabe do danas je ostao samo jedan, Sultan-Selimova džamija.
Poznato je da je, osim cjelovite Sultan-Selimove džamije, po završetku Drugog svjetskog rata u Knežini postojala i munara još jedne džamije nepoznatnog imena (nije poznato kada je pripadajuća džamija srušena). Navedena munara je srušena i ostaci uklonjeni krajem 1940-ih.
Sultan-Selimova džamija je srušena (i ostaci uklonjeni) u ljeto 1992. u organizaciji političke vlasti. Obnovljena je 2011. i proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[2]
U Knežini postoji i istoimeni manastir posvećen djevici Mariji.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Knežina | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991.[4] | 1981.[5] | 1971.[6] | ||||
| Osoba | 248 (100,0%) | 465 (100,0%) | 406 (100,0%) | 437 (100,0%) | |||
| Srbi | 237 (95,56%) | 170 (36,56%) | 162 (39,90%) | 194 (44,39%) | |||
| Bošnjaci | 5 (2,016%) | 289 (62,15%)1 | 220 (54,19%)1 | 239 (54,69%)1 | |||
| Hrvati | 3 (1,210%) | – | – | – | |||
| Slovenci | 1 (0,403%) | – | – | – | |||
| Ukrajinci | 1 (0,403%) | – | – | – | |||
| Nepoznato | 1 (0,403%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 5 (1,075%) | 18 (4,433%) | – | |||
| Ostali | – | 1 (0,215%) | 4 (0,985%) | 1 (0,229%) | |||
| Makedonci | – | – | 2 (0,493%) | – | |||
| Crnogorci | – | – | – | 3 (0,686%) | |||
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ↑ "Selimija (Sultan Selima II) džamija u Knežini kod Sokoca, mjesto i ostaci historijske građevine". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016.[mrtav link]
- ↑ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 95)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 13. 3. 2016.