Književnost renesanse
Razvoj štamparske mašine je ohrabrio pisce da pišu na maternjem jeziku, umjesto pisanja na klasičnim jezicima, grčkom i latinskom. Na ovaj način se krug čitalaca povećao i renesansne ideje su se lakše i brže mogle širiti.
Neki od najpoznatijih pisaca renesanse[1][2] su Dante Alighieri, Giovanni Pico della Mirandola, Desiderius Erasmus, Sir Thomas More, Giovanni Boccaccio, Niccolò Machiavelli, Baldassare Castiglione, Michel de Montaigne, Miguel de Cervantes, Luís de Camões i William Shakespeare.
Stilovi
[uredi | uredi izvor]U doba renesanse književnost je pisana na latinskom i na maternjim jezicima pisaca. Pisala se uglavnom poezija, historijska djela, i proza koja se ugledala na klasične rimske i grčke modele. U ovo doba se nije smatralo pogrešnim imitirati najveće pjesnike, nego je uspješna imitacija modela i njegova preobrazba u nešto drugo smatrana djelom velikih umjetnika. Tako da su svi renesansni pisci svoju inspiraciju crpili ili iz klasičnih djela ili iz folklora.
U ovom periodu su se često pisale kratke uokvirene priče čiji je uspjeh podržan mogućnošću njihovog javnog čitanja. Tako da se dešavalo da pismeni ljudi iz perioda čitaju djela i priče nepismenim na raznim, često porodilnim, okupljanjima. Tematika ovih priča je bila raznovrsna, od sofisticirane do vulgarne.
Najznačajnija nova forma renesanse je sonet.
Zemlje sa najznačajnijim renesansnim djelima
[uredi | uredi izvor]Italija
[uredi | uredi izvor]U 13. vijeku počinje italijanska renesansa i počinje se koristiti italijanski jezik u književnsoti. Najznačajnije promjene u poeziji su se počele dešavati i prije nastupanja renesanse.
Nakon početka štampanja knjiga, veliki broj djela se počeo javljati i na maternjem jeziku pisaca, a ne samo na klasičnim jezicma. Ipak su djela Stare Grčke i Rima, štampana na latinskom i grčkom, predstavljala najznačajnija djela ovog perioda. Karakteristično je i uvođenje sekularnih stavova u književnost, iako je kršćanstvo ipak bila glavna inspiracija piscima ovog perioda. Došlo je i do značajnog broja prevoda sa klasičnih jezika na italijanski, koja su ne samo prvođena, nego pri tome i modificirana.
Najznačajniji autor je Francesco Petrarca. Iako je pisao na latinskom, i većinom epove, danas se najviše pamti po svojoj zbirci lirskih pjesama Kanconijer pisanoj na italijanskom. Pisao je sonete, i pri prevodima njegovih djela došlo je do ustaljivanja soneta kao forme i u ostalim jezicima i književnostima svijeta.
Giovanni Boccaccio je drugi značajni predstavnik koji je postao poznat po svojoj zbirci pripovjedaka, Dekameron. Ovdje deset različitih pripovjedača zarobljenih zajedno u jednoj prostoiji u vrijeme kuge priča svojih 100 priča. Ovo djelo je imalo velikog uticaja na brojne pisce, poput engleskog Geoffrey Chaucera ili William Shakespearea
U doba renesanse značajna je bila i filozofija, a italijanski pisac predstavnik filozofskih gledišta u literaturi je Niccolò Machiavelli. Njegovo najpoznatije djelo je Princ koji opisuje karakter danas poznat kao makijavelanski karakter ili lik.
Engleska
[uredi | uredi izvor]Najpoznatiji engleski pisac iz doba renesanse je dramatičar William Shakespeare, poznat po svojim djelima poput Hamleta i Romea i Julije
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Bosanska renesansna književnost
[uredi | uredi izvor]![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Ostala renesansna književnost
[uredi | uredi izvor]Poljska
[uredi | uredi izvor]U Poljskoj je materinji jezik u književnosti popularizirao Mikołaj Rej, a renesansni pjesnikJan Kochanowski je usavršio poetski poljski jezik postao jednim od najslavnijih slavenskih pjesnika do početka 19. vijeka. Ton poljskih pjesama je bio u skladu sa plemstvom i njihovim stavovima o materijalnom svijetu i duhovnim vrijednostima. Stoga su pjesme većinom bile vezane za ponašanje i manire ali i vrijednost agrikulture, tako da je na primjer Rej slavio život i rad plemstva, a Kochanowski je pisao o čarima prirode.
Nizozemska
[uredi | uredi izvor]U nizozemskoj književnosti najznačajnija imena su Vondel, Hooft, Cats i Huijgens.
Hrvatska
[uredi | uredi izvor]Najpoznatiji hrvatski književnici su Marko Marulić, Marin Držić, Hanibal Lucić, Dinko Zlatarić, Petar Zoranić.
Češka
[uredi | uredi izvor]Najznačajniji češki pisac je Jan Amos Komenský.
Mađarska
[uredi | uredi izvor]Književnosti Mađarske je cvjetala u vrijeme Kralja Matije (1458–1490). Janus Pannonius, iako je pisao na latinskom, se smatra najznačajnijim piscem mađarske književnosti, a bio je i jedini značajniji mađarski pisac ovog perioda. Nakon pada Mađarske pod tursku vlast došlo je do brojnih kulturoloških promjena. Najznačajniji pjesnici ovog perioda su bili Bálint Balassi (1554–1594) i Nikola Zrinski (1620–1664). Balassijeva poezija odaje karakteristike srednjeg vijeka, a tematika je vezana za ratove, ljubav i vjeru.
Škotska
[uredi | uredi izvor]U ranom 16. vijeku škotski pjesnik Gavin Douglas je preveo Eneidu. Ipak su klasični jezici bili najviše zastupljeni u škotskoj literaturi, a najznačajniji pisci ovog perioda su bili Robert Henryson, William Dunbar, i David Lyndsay.
Francuska
[uredi | uredi izvor]Dekameron, uokvirena zbirka pripovjedaka od Giovanni Boccaccia, je imala ogroman uticaj na francuske renesansne pisce koji su većinom i pisali pripovjetke. Grupa pisaca danas poznata kao La Pléiade se oformila oko Joachim Du Bellay, Pierre de Ronsard i Jean Antoine de Baïf. Njihov glavni cilj je bio promocija francuskog jezika kojeg su smatrali jednako vrijednim za literarni izraz kao i jezik Dantea ili Patrarke.
Španija
[uredi | uredi izvor]U katalonskoj literaturi je u vrijeme Alfonsa V (15. vijek) vladalo zlatno doba književnosti. Ovaj vladar je podržavao sve renesansne ideje što je dovelo i do procvata književnosti. Ausiàs March je bio jedan od prvih pisaca koji su koristili maternji jezik. On je u značajnoj mjeri oponašao Petrarku. Boscán je u španski jezik i stil uveo italijansku metriku čije su epske pjesme označile početak zapadnjačkog romana.
Svakako najznačajniji predstavnik renesansne književnosti Španije je, vjerojatno i jedan od najvećih koga je svijet ikada imao, Miguel de Cervantes (1547-1616), koji se stvorio najprevođenije djelo poslije Biblije - "Don Kihot".
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "English literature - Renaissance, Poetry, Drama | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 10. 2023.
- ^ "Literature in the Renaissance | World Civilizations I (HIS101) – Biel". courses.lumenlearning.com. Pristupljeno 28. 10. 2023.