Kožna čula

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Kožna čula osjećaju pritisak, dodir i bol, hladnoću i toplotu. Prema tome pripadaju kategorijama mehaničkih i temperaturnih čula.[1][2]

Kod kičmenjaka i većine ostalih životinja, receptori ovih čula se pretežno nalaze u kožnom omotaču i epitelu.[3]

Čula za pritisak i dodir[uredi | uredi izvor]

Posvuda u koži i sluzokoži usne i nosne šupljine smještena su čula (čulne ćelije i čulna tjelešca) za pritisak i dodir. Kod čovjeka najviše ih ima na vrhovima prstiju, jeziku, usnama i vratu, dok ih najmanje ima na leđima. Ovim čulima pridružuju se slobodni nervni završeci u raznim dijelovima tijela, pa i u korijenu dlake. Pritisak ili dodir u ovim receptorima, tj. čulnim ćelijama i tjelešcima, stvaraju impulse koji se osjećajnim nervnim vlaknima prenose do posebnih osjećajnih centara u mozgu. U centrima se stvara utisak bola ili dodira, zatim osjećaj oblika, tvrdoće, vlažnosti ili drugih svojstava predmeta koji se dodiruje. Sam osjećaj dodira stvara se kada se koža pod pritiskom na tom mjestu ugne, kroz njene ćelije se prenosi pritisak na čulna tjelešca ili ogranke osjetilnog nerva.[4][5]

Čulo bola[uredi | uredi izvor]

Ovo čulo najčešće se nalazi u koži, mišićima, tetivama, pokosnici i zglobnim čahurama te u drugim unutrašnjim organima. Zbog takvog položaja ovog čula, ono se naziva i čulo duboke osjetljivosti. Ovo čulo ljudskom organizmu daje obavijesti o stanju i međuodnosima pojedinih organa i dijelova tijela u prostoru. Na osnovu nadražaja njegovih receptora stvara se osjećaj boli, pritiska u krvnim sudovima, gladi, žeđi, potrebe pražnjenja mokraćnog mjehura i crijeva i dr. Zanimljivo je da osjećaj bola mogu izazvati draži različite naravi: ubodi, udarci, električna struja, jake kiseline, vrelina i dr. Čulo bola ima važnu ulogu jer upozorava organizam na različite opasnosti.

Termoreceptori[uredi | uredi izvor]

Čula za osjećanje visokih i niskih temperatura su međusobno odvojeni, kao i dijelovi moždanog centra za ternoregulaciju.

Čulo za vrućinu[uredi | uredi izvor]

Čulna tjelešca ovog osjetila smještena su nešto dublje u koži. Najviše ih ima na usnama, obrazima, rukama i nekim dijelovima lica (vjeđe). Takav raspored daje ovim dijelovima tijela osjetljivost na toplotu i na taj način se organizam obavještava o mjestima ugroženosti vrelinom, naprimjer.

Čulo za hladnoću[uredi | uredi izvor]

Ova čulna tjelešca, osjetljiva na hladnoću, su odvojena od prethodnih, a smještena su pod samom površinom kože pa su zato vrlo osjetljiva. Najviše ih ima oko pojasa te na leđima i grudima, a najmanje na tabanima.

Čula za toplinu i hladnoću obavljaju važnu ulogu u održavanju stalnosti tjelesne temperature ljudskog organizma. Na osnovu informacija koje prikupljaju ova čula posebni mehanizmi sprečavaju, u određenim granicama, hlađenje i pregrijavanje tijela ili dijelova tijela.

Pregled kožnih receptora[uredi | uredi izvor]

-
Modalitet podražaja Tip receptora Tip nerva
Dodir Brzo adaptirajući kožni mehanoreceptori (krajevi Meisnerovog korpuskularnog organa
Krajevi Pačinijevog korpuskularnog organa
Receptori folikula dlake
Neki nervni završeci
Aβ vlakna
Dodir i pritisak Sporo adaptirajući kožni mehanoreceptori (krajevi Merkelovog korpuskularnog orgna i krajevi Ruffinijevog korpuskularnog organa
Neki slobodni nervni zsvršeci)
Aβ vlakna (Merkelova i Ruffinijeva), Aδ vlakna (slobodni nervni završeci)
Vibracije Krajevi Meissnerovog korpuskulasrnog orgsna i Krajevi Pačinijevih korpuskularnih organa Aβ vlakna
Temperatura Termoreceptori Aδ vlakna (receptori zas hladnoću)
C vlakna (receptori za vrućinu)
Bol i svrbež Slobodni nervni krajevi (nociceptori) Aδ vlakna (nociceptori neospinotalamusnog trakta)
C vlskns (nociceptori paleospinotalamusnog trakta)

Njega i bolesti kožnih čula[uredi | uredi izvor]

Budući da se ova čula uglavnom nalaze u koži (ali i u dubinskim dijelovima tijela) njihovo njegovanje i bolesti vezani su prvenstveno za kožni sistem, ali i za sisteme za potporu, kretanje, varenje, disanje, cirkulaciju krvi i limfe i dr.

Za njegu kože najvažniji postupak je uklanjanje raznovrsne prljavštine, osušenog znoja, viška loja i oljuštene pokožice. To se čini redovnim pranjem tijela toplom vodom, četkom i sapunom. Kod toplih i hladnih kupki važno je pridržavati se općevažećih pravila o mogućnostima podnošenja krajnosti (pretoplo, previše hladno) čemu su najviše izložena upravo čula. Pri zaštite suhe kože potrebno je voditi računa o kvalitetu i sadržaju krema.

Kožna čula treba osobito čuvati od prekomjernog UV zračenja, jer je ono, između ostalog, i jedan od najčešćih uzročnika raka kože.

Različite oboljenja kože svakako utiču i na funkcije kožnih čula. Koža oštećena plikovima nastalim ternjem ili usljed različitih, npr. infektivnih bolesti (bakterije, gljivice, paraziti) manje je osjetljiva ili je sasvim neosjetljiva na djelovanje različitih draži. Čirevi, kožni osipi, različite opekotine, ojedi, smrzotine, uživanje alkohola i droga, snižavaju osjetljivost kožnih čula što je nova opasnost za svaki organizam.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23256300http://www.ufrgs.br/imunovet/molecular_immunology/physiohomosenseorgans.html.
  4. ^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.
  5. ^ Mader S. S. (2000): Human Biology. McGraw–Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]